|
Charles Baudelaire:
Mačke
I učenjak strogi i strasnik pun vatre
Zavole, u dane svoje zrele dobi,
Snažne, mazne mačke, što vječno u sobi,
Šuteć' ko i oni, zimomorno snatre.
Odane mudrosti i putenom žaru,
Traže grozu tmine i tišine grobne.
Njih bi Ereb htio za tekliće kobne,
Kad bi, gorde, mogle služit gospodaru.

Otmjeno se pruže kad sanjarit hoće
Poput silnih sfinga, što na dnu samoće
Zamišljeno tonu u beskrajne tajne.
Čarovite iskre pršte s plodnog boka,
A mrvice zlata, sićušne i sjajne,
Palucaju zjenom zagonetnog oka.
~ eto, nešto malo za moju mačketinu.~ a i obožavam Baudelairea pa sam se sjetila jedne od naj naj pjesama~
|