vec sam rekla da mi se mozak istopio kao zvaka na suncu a sad ide nastavak,.... cijela sam kao zvakica... rastopljena... mljecava... opet radim dve smjene u uredu BEZ KLIME! za poludit... ali ima to i pozitivnu stranu.... he hehe, rastu mi skrge :)
ali dobra vijest je ta da je firma kupila auto novi, sa klimom, i ja ga koristim do daljnjega! jiiipiiiii! plavusa u novom autu :) koji btw. ne znam voziti, jer do sad sam uvijek vozila kante tipa jugica i tome slicno,koji su bili godiste kao i ja. i naucila sam da moram "muski voziti" takve aute. dakle nema serva, nema abs-a, drndaju se tako da nemam kamenca ni u bubrezima a ni na zubima, ovaj gornji otpadne kad pogodim malo vecu rupu :)
uglavnom, sjela ja u novi auto, da zaboravi spomenuti da je dizel. i krenem ja sva puna sebe, sa upaljenom klimom kad on crkne... oke, pokusaj broj dva, krenem ja sa malo vise gasa i uspijem ali nesto pisti kao mutavo! zar sam vec strgala auto?!?! ubit ce me sef! kocim kao blesava stajem, gledam, ne kuzim, piljim u kontrolnu plocu i vidim malu tockicu i nakon duzeg proucavanja skuzim ja da kreten od auta pisti jer se nisam vezala! wtf?!?! kao da mi nije vjestac dosta po glavi skakao radi toga!!! ajd, pametniji popusta pa se ja zavezem. ne bi vjerovali krenula sam od prve!!! jiiiipiiiiiii!! od srece ne vidim da bez ikakve provjere iz sporedne ulice izlazi vatrogasni kombi! panika! lupam po volanu, psujem, nema zvuka, gdje je trubbaaaaaa!?!?! uspijem ga nekako zaobici i okinuti mu familiju a lik me gleda kao mlado tele! sva se tresem i stajem na stopu, pokusam krenuti auto krepa.... tu sam se vec tresla sto od straha sto od vlastite nesposobnosti :). iz treceg pokusaja plavusa pokrene auto i krenem sva glavna,nakon parsto metara dolazim do semafora, naravno crveno, meni je uvijek crveno :) i ne moram vam govoriti sta se desilo kad se upalilo zeleno! ali sva sreca iz drugog pokusaja sam uspjela krenuti na sveopce veselje kilometarske kolone iza mene, koja je to proslavila veselim trubljenjem (oni znaju gdje im je truba). u tom trenutku sam shvatila da ja ustvari volim svoju kantu, lijepu, krasnu, srebrnu (ne vidi se kad je prasnjav)... ipak, na starom autu moram stisnuti kocnicu, na ovom je pogledam vec me baca na staklo, moj benzinac je ipak bio brz i startan, ovom probijam pod stiscuci gas a on jedva ide, pomisljam da bi brze isao ako izadjem van i poguram ga, moja divna kanta je prljava do bola i mogu pusiti u njemu, ovaj je tako nov da se uzasavam pomisli da mi padne pepeo na pod a kamoli zar sa cigarete.... i da, najgora stvar, ne kuzim nista ispod haube!!!! ja sam zena koja sama mjenja ulje, doljeva antifriz (curi mi kiler), mjenja filtere...a ovo cudo? kao da me je netko poslao da popravim voyager :)
plavusa je zakljucila da je opako preci sa starog auta na novi. vjerujem da ni obrnuta situacija nije ni najmanje lijepa. ali ovo je mucenje. pretvorila sam se u one plavuse kojima ja na semaforu urlam "jel ti hidrogen mozak pojeo?!?! kreni kozo zblajhanaaaaa"! eh, kako je sudbina zeznuta stvar :) ....
sad se uzasavam same pomisli da se jos i kuci moram vratiti :) nije daleko ali je previse semafora :)