imam neodoljivu potrebu putnice da se izjasnim po pitanju tvog zadnjeg posta... koliko god mi se cinilo da shvacas neke stvari ti ipak sipas nekakve komentare koji meni vise vuku na kritiku ili jos gore, porugu pa me dio mog duha tjera na razmisljanje a ego na odgovor... mozda ce ti se ciniti kao opravdavanje, ali ipak cu istaknuti da je pojasnjavanje.... istina, kritika nije losa stvar, to je samo nacin da se nekoga poboljsa (moje misljenje)... ali nazalost to budi u meni vise od kritike :)
u potpunosti se slazem s tobom kad kazes citiram; "spominjanje nekakvih tobožnjih znanja, navodno prenijetih po super guruima, lijepo zapakiranih i prodavanih po điđu-miđu tečajevima i knjižurcima čija je vrijednost papira višestruko veća od onoga što unutra piše.
Istodobno ti interplanetarni lokal-gurui nemaju pojma o svojem vlastitom nasljeđu, a kamoli da imaju priliku za bilo kakvu usporedbu." nazalost, ovo je jako tocno, ali nije tocno kad kazes da je smijesan prijenos svega toga.
uzet cu sebe za primjer. ja sam oduvijek znala da sam drugacija, dugo mi je trebalo da shvatim kako i zasto, gdje odskacem od nekih uobicajenih normi kolektivnog zivota. i kao dijete sam bila drugacija, nikada sama, jer je to vjerovatno privlacilo ostale, ali sam se micala od njih kada sam god mogla. moram priznati da je tesko odrastati u svijetu gdje djeca vide lutke i igralista, a ti vile i duhove. nije lako ali sama ta tezina je sasluzna za sve ostalo. odrastala sam sa osjecajem da jesam drugacija pa sam se uvijek isticala, sto oblacenjem, sto ponasanjem,muzikom i stvarima tipa toga. jer kad imas 10-11 jos uvijek ne shvacas da si poseban iznutra a ne izvana. kad sam shvatila da je stvar naopaka jedino sto mi je pomoglo da okrenem stvar na pravu stranu jesu bili bas ti super gurui i knjizice nikakvih vrijednosti. jer koliko god oni zivjeli u neznanju ipak te to navede na jednostavnu stvar; razmisljanje. gledaj to ovako; zamisli da si dijete, kopas po zemlji, nadjes zuti kamen i mislis da imas zlato. ego ti se napuse do enormnih razmjera,sav si glavni, ne postoji nitko pametniji od tebe. do jednog trenutka kad pocnes razmisljati van granica tog ega. pa si malo zbunjen, pa tuzan sve dok ne postanes pokunjen svojom gluposcu kad shvatis da u biti nemas nista osim jednog zutog kamencica. tu dolazi do preokreta, gdje pocinjes sam neke stvari razumjevati, bez icije pomoci.
ista stvar je sa tim knjizicama i kvazi guruima. pocnes citati, zapamtis neke stvari, netko ti nesto pokaze i opet na scenu nastupa ego! opet je proces isti, gledas sebe kao najpametnijeg, nacitanog, superiornijeg u odnosu na sve oko tebe. ali kao i u prici sa kamenom, taj osjecaj ne potraje dugo. pocnes razmisljati, a to je i dar i prokletsvo, pa shvatis da si u biti glup i da nemas pojma o nicemu. da sve sto si znao u biti i nije tako i onda nastupa period, dugi period kad sam otkrivas neke stvari, donosis sam svoje zakljucke i prozivljavas vlastita iskustva a ne neke price nekog lijevog lika koji samo u biti hoce da bez truda dodje do velikih novaca.
a moja razmisljanja, zakljucci i neka iskustva su previse zbrkana, kao i ovaj cijeli tekst i lakse mi je prenjeti neke smjernice iz takvih knjiga pocetniku nego pokusavati objasnjavati. jer moja mana je ta da sam ja jako los ucitelj i ne znam bas tako puno kako si mozda stekao dojam da mislim o sebi. npr. ja i matematika smo na vi, to otvoreno kazem i zato nikada nisam pisala o astrologiji ili izradi horoskopa, jer ja to ne znam i za sad ne pokazujem interes da naucim i shvatim. ali volim, na sebican i lijen nacin, nesto prekucati, neke stvari koje su u besmislu knjiga ipak imale smisla i navele na razmisljanje.
ja na na to ne gledam kao na pametovanje, jer ja sam ipak plavusa,ponekad ona iz vica, ali svidja mi se mogucnost da bi mogla nekome pomoci da sam shvati da je posebnost unutar covjeka a ne izvana. meni je trebalo stoljece da to shvatim a ovako se nadam da cu nekome samo ubrzati proces :)
nadam se da ces shvatiti sta sam u biti htjela reci u ovoj cijeloj zbrci mojih misli .....
p.s. brzo se vrati :)