Otišao si iz kuće bez pozdrava, sa prijetnjom na usnama, a ja sam tiho stisnuo usnice, progutao dozu bijesa i pustio suze da teku.
Tuga ne odlazi sa mojih obraza. Odlaziš samo ti. Uvijek iznova i svaki put sigurniji. A ja čekam.
Sve što radim je čekanje. I gledam. Gledam tvoje obrise koji se polagano gube.
I ja lovim mrvice jedne davne sreće. Svima zaboravljene, a meni tako slatke i drage.