srijeda, 19.08.2009.

NowI PoCEtAk....rIzNiCa SmRTi

Ovo je definitivno najgori post...
nean pojma sta mi se dogodilo....
ovo je trebao biti jako vazan post...
al je na kraju ispalo ovo...a jbggg

OBAVEZNO PROCITAJTE:

treba mi preporuka nekog ko
ima dobre dark dizzeve ili netko ko prima narudzbe









“nevjerujem ti…” rekla sam sa glasom punim straha. Iako sam ga pokusala sakrit…Robert ga je ipak primjetio. “ Kako..maaa…” zuvcano je trazio prave rijeci, usput cupajuci se za kosu. Onoliko koliko sam ja bila bila ukocena toliko je on bio zivacan.
Sjedili smo kraj jezera. Dan je bio neopisivo,odvratno,suncan. Iako nisam htjela razmisljati o nicemu…oluja misli sjebala mi se u glavi.
Duboko je udahnuo I pokusao smiremo pricati,ali u ocima sam mu vidjela nervozu…koju sam,iako na drugaciji nacin I sama osjecala.
“ Lana…ne mozemo ostat u Hogwartsu…Nismo sigurni ovdje…Laka smo meta…I vukodlaka I vampira…I smrtonosa…!!” objasnjavao mi je
“ ali…zasto?? Mislis da smo kod Vana sigurniji?? Ja nisan jos izgubila svu krv…a ti…ti si obican covjek..tamo smo jos ugrozeniji nego ovdje!!”
Pokusala sam ga odgovorit od te sulude ideje da napustimo Hogwarts. “ Lana….” Poceo je “ NE!!! uopce me ne zanima…ja neidem odavde…Koliko god bilo opasno. Nevjerujem ti…NE IDEM!!!!!!” ustala sam I odmasirala u grifyndorsku drustvenu. U drustvenoj su bili svi. Bila sam toliko bijesna da sam se bez pozdarva uputila u spavaonicu. Osjecala sam se tako….tako…odsjeceno…drugacije…bolesno. Osjacala sam njihove poglede na sebi. Nisam ih mogla ni pogledati. Zatvorila sam vrata za sobom. Naslonila se na vrata. Tada sam shvatila koliko sam iscrpeljena. Preobrazba u pravog vampria me iscrpljue.
Bila sam toliko zbunjena…Na Enninom krevetu nalazio se danasnji dnevni prorok . Odma na naslovnoj stranici…tema,o kojoj se vec danima pricalo.
Crno-bijela fotografija na kojoj su se nalazili Vukodlak I Vampir. Prognanici zapocinju rat…glasio je glavni naslov carobnjackih novina. Nisam znala imam li snage za nova sranja, ali ipak sam riskirala I otvorila prvu stranicu.

PROGNANICI ZAPOCINJU MEDUSOBNI RAT
VUKODLACI I VAMPIRI

Obje vrste, izgnane od svjeta obicnih carobnjaka
Pocinju rat. Kako je sve malo prostora I hrane za I jedne I druge
Cini se da obje vrste nemogu prezivjet.
Od sukoba nastao je rat. Osjeca se…
Cini se da je ovo prva situacija koja je
Poprilicno ravna namracnijim dobima
Koje carobnjacki svijet pamti....
Vise na 24 str.


Nisam mogla vise na slova procitati. Uistinu nismo sigurni u Hogwartsu. I vjerovatno bi medu vampirima lakse prebolila preobrazbu te bila sigurnija.
Ali…ostaviti sve ovo… a sto ako se nikada I ne vratim?? Misli su mi strujate glavom. Na trenutak sam imala potrebu za povracanjem.
Otrcala sam u kupaocinu I kleknula na hlada pod. Nad skoljku. No ipak, zeludac mi se na vrijeme smirio. Sjela sam. Zatvorila oci. Pokusala sam se maknuti od crne tocke. Shvatiti sto bi bilo ispravnije ucinit…dali da slusam razum ili pak srce…treba mi znak.

***
Probudila sam se…Lezela sam na podu od kupaonice. Ma, krasno…jebes ga. Zacula sam kucanje na prozoru. One,plave,bolesne oci gledale su kroz prozor u spavaonicu. Ali culo se I kucanje na vratima. “ Tko je?? “
“ Robert” cula sam odgovor s vrata. Nije mi bilo jasno kako je Slyherin uspio upasti u nasu drustvenu. Otkuljucala sam vrata. A zatim potcala do prozora I otvorila Vanu. “ Lana Darklyfi…” rekao nakrivljujuci glavu. “ Vane…Roberte…” sjela sam na Chikin krevet. “ Ja sam ga pozvao. “ rekao je Robert. Kada sam ga prosterila pogledom dodao je srkasticno “ Mozda te on uspije nagovorit….” Oboje smo pogledli prema Vanu
“Postajes vampir…Lana preobrazba nece biti laka…mislim da moras…ostaviti Hogwarts i…”


***
I uspjelo mu je. Nagovorio me. Otvorila sam ladicu koja je pripadala meni. Na mojoj su bile nacrtane ruze….Nacrtala ih je Chika…
Tko zna…hocu li ikad ponovno vidjeti Chikine crteze. Spremala sam stvari u ruksak. Jer necu mocu nositi kovceg. Na svu srecu, Robert je izveo caroliju prososirenja nad jadnim crnim ruksakom. Spremala sam odjecu. Naisla sam na lak koji mi je Sasha kupila za rodendan. Pomislila sam kako mi je rekla da cu joj ga posuditi. No cini se…nikada necu vidjeti Sashu nako nanosi ovaj lak na ruke…Nakon sto sam se spakirala. Okrenila sam I pogledom obuhvatila svaki kut ove spavaonice. Pet godina…bila mi je dom…Koliko samo trenutaka smo prozivjele upravo ovdje…Smjesnih, veselih, tuznih, sjebanih.
Izasla sam iz spavaonice. Dobro je, u drstevnoj bijahu samo neki prvasici. Kad se sjetim nas kao prvasa.A koliko tek uspmena imam iz drstvene. Marvoli, Franky, Brian, James…James,…prvi put kada sam ga upoznala potukli smo se upravo ovdje. Koliko ce m falit svi oni… I oci su mi se,naravno,napunile suzama.
Prlazila sam hodnikom…Nikada vise necu ovuda trcati sa Mely…ili Antonijom. Toliko su dugo ovi zidovi bili moj zivot…dom…utocisce.
Prosla sam pokraj jezera. Uvjek je bilo jebacine ovuda… Lily…Koliko sam je sada zeljela zagrliti…poljubit…reci koliko je volim. Sutra ujutro ce sve shvatit. Kada ispod mog jastuka pronadu pismo…Opet suze…zasto se I one moraju mjesat u ovu vec poprilicno smjesanu stvar…zvanu zivot. Jebe me taj zivot!! Sada bi mi na ovo Chika rekla “ jebu tebe svi!! “
Necu vise nikada osjetiti jesen u Hogwartsu…Niti se veseliti snjegu I bozicu za kojeg bi me Brian pocastio ogromnim guradama od vanilije. Ili se na proljece rugati Sashi koja od vrbinog peluda dobije uzasnu alergiju. Sto ce reci Anderja I Nikola???... Hoce li me trazit poput pravh roditelja…zamolila sam Lily ( preko pisma) da smisli nesto…I uvjeri ih da sam dobro…
Eno Roberta. Bez rijeci sam sjela na metlu iza njega

***
Zalazak sunca oznacio je nas odlazak. Vjerovatno po posljednji put pogledala sam Hogwarts. Taj velicanstevni povjesni dvorac, cije su zidine prezivjele toliko bitki.
Lily…Antonia…Brian…James…Marvolo…Franky… Melly…Chika….Sasha….ostvaljam ih…sve njih.
Jos jucer bio je tak savrsen dan…tako jeben…pun smjeha I mnogih sranja…a sada..cini mi se kao da su prosle godine od tada.
Vise neznam sto da mislim…mogu li zaboraviti?...ne…nikada
I ponovno su mi se oci zamaglile. Cvrse sam zagrilia Roberta….” Roby…” nisam se mogla suzdrzati da ne zajecam. “ obecaj…obecaj mi da ce sve biti dobro! “
“ kunem ti se zivotom I vlastitom krvi …nebrini se ljepotice…” rekao je . Privila sam se uz njega, uz njegovo hladno tijelo.
Na trenutak sam zatvorila oci….uzivala sam u vjetru….Potom sam pogledala naprjed. Isli smo prema sumi.
Drvece je bilo gusce nego u zabranjenoj sumin. Uskoro smo stigili do jezerca. Uskoro smo mogli vidjeti I kucu koja je stajala na crnom jezeru.
Metlu smo ostavli na pragu (koji je bio velicine omanje terase). I Pokucali. Otvorila nam je preljepa vampririca. Imala je oci mljecno plave s crvenkastim odjajem I dugu plavu kosu.
Te, vjerovatno kao I svaki vampire, mljecnu put. Pogled joj je odmah pao na mene “ ti nisi zivi vampir…osjecam miris krvi…nisi ni mrtvi vampir…neas crveni odsjaj u ocima…ali nisi ni covjek…tko si ti? “ upitala je takvim tonom od kojeg mi se sledila krv u zilama. Ostala sam bez rijeci…samo sam zurila u njene oci…koje su izgledale tako mrtvo. “ Vampire Kinght…” rekao je Robert. Njen pogleda s mene pao je na Robya. “ Ti si covejk..ali vidim da si za nasu vrstu…” rekla je I naklonila se “ Djevoče….imas oci poput nje…crne…tajanstvene....rekli su mi da ces stici…Rayina kceri. “
Naklonila se ovog puta, I meni, dublje nego Robertu.
U malenoj kucici zvanoj riznica smrti vladala je velika guzva. “ riznica smrti postala je utociste Vampir Kinghta…pa smo malo u guzvi….Ray,djelit ces sobu sa jos jednom vampricom , a ti ces covjece biti u sobi s jos nekim od ljudske vrste.” Rekla je krecuci se prema Stolu za kojim je sjedilo mnostvo ljudi. “ usput…ja sam Beatriche…zovite me Bell. “
Okrenila se I osmjesila nam se. Pritom pokazujuci svoje ostre ocnjkae.
Kada smo se dovoljno priblizili rekla je “ stigli su I nowi clanovi Vampire Kinghta…Vane…” rekla je I pogledala Vana. Nekako mi je laknulo kada sam ga vidjela…
On je ustao I rekao. “ Ovo je Lana Darklify…Rayina kci “ na spomen imena moje majke svi su umukli…gledali su u mene kao da sam tko zna sto ili tko. “ a ovo je Robert Ridlle….sin Znate-vec-koga…on je obican covjek…ali takoder na nasoj strain. “ sada su svi buljili u Robya.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.