12. poglavlje =/

Polako sam se iskrala iz Velike dvorane i uputila se prema društvenom prostoriji Gryffindora. Mučilo me, kako ću reć frendicama da sam u rodu s Voldemortom, i više no što mogu uopće shvatiti? Koliko znam za sebe, borim se protiv njega, jer.. Nemogu shvatit da postoji netko s toliko mržnje u srcu. Ponekad pomislim da ima 'srce od kamena'. Nije ni čudo da se tako hladnom, čini i moja majka kad god znadoh reći nešto protiv njenog brata. Znam kako je to kad ti netko grdi brata, a i sestru, to su svakodnevno činili Lanstrangevi. Grozno je kad znaš da ti netko vrijeđa rodbinu a nemožeš ništa poduzeti. A sad, nitko ni nezna kako je Voldemort iako dosta slobodnjačka, samostalna, usamljena osoba ipak okružena novootkrivenom obitelji. Uz sve to, kako mu prići, prije sam ga prezirala a sad me je sram, kako će reagirati moji prijatelji na to? Kako će reagirati Luc? Jel bez obzira na sve ako me netko od njih ikada ostavi ili me počne ignorirati imat ću dokaz pravog prijateljstva i onog lažnog. Dok su mi misli 'lutale' po glavi, ulazila sam u G. društvenu, zatekla sma Luca kako čita neku knjigu, neš o metloboju.
Upitah ga:'' Ej, da pretpostavim čitaš neš o metloboju?''
Nije mi promakao njegov osmjeh, te me pogledao u oči rekavši: '' Ej, pogodila si, što ima novoga kod tebe?''
E na to pitanje samo sam se malo odmakla od ulaza i krenula prema spavaćoj sobi, nisam znala kako će reagirati, ipak vijest koju sam mu trebala reć nije bila neš 'normalno' ko do sada, njegova reakcija mogla bi biti i prekid, već sam krenula po stubama prema gore kad me zaustavio njegov glas :'' Aly, što nije uredu? Što se dogodilo? Vidim ti po izrazu lica da je nešto loše? Molim te, nemoj otići, sjedi, ispričaj mi, ako si pala ili neš sl. obećajem neću se smijati. Časna čarobnjačka.''
Znala sam da je on osoba od povjerenja, uvijek spreman pomoći, veseo, zafrkant, al ope treakciju na ovako nešto nisam mogla znati, e da mi je sad samo mali pogled u budućnost. Nisam se mogla suzdržati, okrenuh se siđoh sa stepenica, polako se približavajući smeđkastom kauču okićenog nekakvim dekicama božićne tematike. Sjela sam. I progotula knedlu. Nikad mi nije bilo ovako neugodno kao tada, čak ni na našem prvom spoju, ni na našem prvom poljupcu. Udahnula sam i krenula:'' Jedna cura iz Slitherina, Brooke, mi je dala neku malu crnu knjižicu. Nisam znala o čemu se radi dok je nisam otvorila. U njoj je pisalo... Bolje rečeno bilo je napisano obiteljsko stablo.. od.. Voldemorta.. i.. negdje prikraju pisalo je moje ime.. ispostavilo se da.. je moja majka.. Voldemortova sestra blizanka.. te da ju je Voldemortova majka dala na posvajanje obitelji Jackson. I...'' - suza mi je pala niz obraz, pokušala sam okrenuti glavu što dalje od njegovih očiju, ali njegov dlan obrisao je tu suzu s mog lica te me je privinuo uz sebe.
Tako smo stajali sigurno sat vremena. Nakon moje priče on nije ništa rekao.Nije komentirao. Ostao je hladan, kao da ga se to ne tiče. Postao mi je nekako dalek. Sve dok nije rekao jednu rečenicu koja mi je prirasla srcu :'' Volim te bez obzira na tvoju rodbinu, ona je dio tebe i to nemožeš promijeniti, tu sam i uvijek ću biti uz tebe.''
Te me je poljubio. Osjećah se nekako zaštićeno. Svašta sma očekivala od njega, al ovakvo što nikada. Od večere mora da je prošlo dva sata, jer sam čula B.B. i Cath da ulaze u prostoriju, vidjele su nas, i samo se nasmiješile, meni nije bilo svejedno, jer morala bi i njima reći tajnu, a strah me njihove reakcije. To kao da je vidio Luc te je šapnuo :'' Ne brini, neće te one iznevjeriti, jer ipak one su mi pomogle da ti priđem, a to je bio problem, samo budi opuštena i sve će dobro proći. ''
I ja njemu šapnuh:'' Hvala, puno mi znači kad je netko uz mene kao ti.''
On me zagrlio, privio uz sebe, i rekao: '' Uvijek, ću biti uz tebe, a sad odi i reci im, sretno!''.
Razdvojili smo se, uzeh zraka, te se popeh do naše sobe, čim sam ušla prišla mi je Cath :'' Kako ste slatki, kad bi bar Jesse meni prišao, da bar. ''
Nisam htjela reći nešto da ju povrijedi već sam se osmjehnula jer ipak osmjeh nije grijeh a puno znači osobi kojoj ga se poklanja.
S druge strane prostorije na svom krevetu ležala je B.B. čitajući knjigu, čini se da me nije ni primjetila kad sam joj rekla:'' Ej, B.B. što to čitaš, čini mi se poznato, al nemogu vidit što piše na koricama. ''
Rekla je: '' Ma.. nije baš da se hvalim, al došle su neke nove knjige o metloboju a John voli metloboj pa ne znam o čemu da pričam s njim osim.. ako se ne informiram o tome. Nego di si ti bila do sad? Nisi čula najnoviju novost''- rekla je tužno, gotovo nečujno -''Dumbledore je otkazao bal, rekvši da je onaj mali lik, dirigent bolestan, te da je u bolnici na oporavku, te da bez njega nemogu organizirati orkestar. Baš tužno zar ne?''
Bal, je otkazan? Too! I ovako i onako neznam plesat valcer, sad se neću osramotit, pomislih, al na glas rekoh samo :'' Baš tužno, šteta a baš sam htjela kupiti novu haljinu.''
Iako su mi one bile BF nisu znale da ja volim balove i sve to, samo moj veliki* problem je bio ples s tatine strane sam dobila manu, da se mrzim sramotiti, neznam ništa plesati osim hip-hopa koji sam trenirala preko ljeta provodeći ga kod bake u Glasgowu. Ma zamisli, da ja jedina, dok svi plešu valcer, plešem s šiltericom i vansicama u poderanim trapkama i širokoj majici. Malo blesavo zar ne?
Okrenula sam glavu prema prozoru i gledala snijeg, koji uporno pada, i pada, i već je sve bijelo. Prekrasno. Da bar sad imam sanjke ili skije. Bilo bi urnebesno zabavno. Opet skrenuh s teme. Glas mi je nekako podrhtavao i počela sam mucati govoreći:'' Cure, nešto vam moram reććći.. Al jedino pod uvijetom da se ne prepadnete i ja sam saznala tek jutros.. Moja majka.. nije jedinica.. ona ima brata.. a njen brat je.. Voldemor..,...t.. i to sve piše u jednom maloj crnoj knjižici koju sam dobila od Brooke iz Slitherina.. stavila sam ju.. ček samo d aje nađem.. e da.. tu je... evo vidite.. obiteljsko stablo.. Riddleovih.. Vidite? O tome ja pričam.. ''
Obje su nekako pobljedile, mislim svašta su očekivale a opet, ja sam Voldemortova nećekinja ili što već, nevjerojatno a opet on mi je ubio oca i .. sad na čijoj ću biti strani ili što već. Prva koja je progovorila bila je Cath:'' Da li si ti sigurna u ovo? Da li je to sto posto točno? I ko je ta Brooke? Od kud ju znaš?''
Ispalih:'' Znamo se već neko vrijeme, nego, ti misliš da to nije istina? Ima još gore, nešto, majka mi je poslala pismo, u kojemu su slike nje i Voldemorta prije 20 godina, saznali su jedno za drugo, i ta slika je bila u našem foto-albumu al onda mi je ona govorila da je to obiteljski prijatelj. A u što da sad vjerujem?''
B.B. mi je prišla i zagrlila me :'' Što god drugi govorili ti si moja frendica bez obzira na sve, i ova spoznaja ne mijenja naš odnos, samo ga upotpunju sad znam neš više o tebi.''
A Cath se nadopunila:'' khmm.. Sad znamo.. neš više o tebi''
Nakon svega ovoga večeras, spoznaja, da imam prijateljice i dečka koji me potpuno razumiju, nakon majke koja mi cijeli život laže, ustanovila sam da je ono što mi danas najviše treba jest san. Te sam poželjela laku noć Cath i B.B. i utonula u san.

*****

Polako su prošla i dva dana, nakon moje spoznaje, došlo je vrijeme za utakmicu, teren je bio bijeli, al koga briga, pa ne igra se na podu već u zraku. Bila sam na mjestu lovca i to mjesto nikad nebi mijenjala, ni za što. U ekipi su još bili Luc, Mel, Jesse i dva dečka Tom i Ben. Dok smo igrali protiv Slitherina, među igračima bili su Lindsay, i Matt Malfoy i Draco. Gryffindorske boje crveno-zlatne zauzele su cijelu istočnu stranu prekrivajući Slytherinsku zeleno - bijelu. Navijači su bili na nogama, utakmica samo što nije počela, madame Hooch je zazviždala i krenuli smo. Moj cilj, bio je pobjeda. Kad bi bar Luc uhvatio zletnu zvrčku, možda bi naša pobijeda odmah na početku Slytherinima pokazala smo bolji. Oni su bili preumišljeni, da bi to ikada shvatili. Čula sam da me netko zove, izmakal sam se, malo ej falilo da me pogodi maljac. A balunom su se dodavali Lindsay i Matt, krećići prema našoj vratarici Mel, ali nisu uspjeli, ona je obranila. Iza moje glave proletjela je zvrčka, te samo što me Draco nije srušio žureći po zvrčku, Harry je trebao igrati ali nije mogao, Snape ga je zadržao dajući mu kaznu baš sad kad je bila utakmica. Netko tako nesposoban ko Draco samo što nije pao s metle kad je zapeo nogom o moju kičmu, pošto sam mu ja bila leđima okrenuta. Počela je borba između Luca i Draca, bilo je od guranja, do padova, Draco je uhvatio zvrčku, ali mu je izletjela iz ruke, zbog mene, uzela sam palicu i pogodila ga maljcem o metlu koja se pomaknula te je počeo gubiti kontrolu. Malo zatim čuo je vrisak publike, navijača i glas na razglasu naše glasnogovornice B.B. :'' I zlatnu zvrčku je uhvtio Lucas Potter, te pobjeda pripada Gryffindorima!''
Svi su bili veseli, barem Gryffindori, dok sam čula Draca kako mi prijeti :'' Prije ili kasnije past ćeš s metle i izgubiti kontrolu, neka ti bude jasno da se sa mnom ne možeš svađati.''
Odbrusih mu:'' HM.. ti ćeš me to naučiti, da mi je to vidjeti, samo malo ti je falilo da padneš i polomiš se, ako se ima što polomit!''
Sletjela sam prema slačioni, priđoh Lucu i poljubih ga.
Rekoh mu:'' Ovo je bilo sjajno!''
No on je viknuo :'' Ipak ovo je timski rad'' - te je namignuo i šapnuo :'' Hvala''.
Krenuli smo prema Gryffindorskoj kuli, u kojoj se slavio do sitnih sati. Čak sam primjetila da se Jesse nešto mota oko Cath, čak sam vidila da je ona sjela na kauč i ona do nje, te da ju je zagrlio. Romantično. Eh.. da se Cath sjetila, pa stoje, pardon sjede ispod imele, mogla je dobit kiss by Jesse. Tako ej to.. Kad ne pratiš.. Zato smo ja i Luc nestali u mojim odajama, sjela sam na prozor i on do mene, promatrali smo bijele plohe, sve je sjajilo, jednostavno trebalo se diviti tome. Polako stigla je i zora, a mi smo i dalje bili budni. No onda smo već čitali svako svoju knjigu, ja o čarolijama jer su me nekako zanimale, privlačile, a Luc B.B.-nu knjigu o metloboju. Bilo je neobično vidjet curu i dečka na istom krevetu kako su uživljeni u knjige. Ipak nakon teške utakmice, gubili smo 80 : 20 očekivati pobjedu, al jesmo. Smrvili mso ih, ko mrave. Tako im treba. Ipak nisam očekivala da ćemo izgubiti od Hufflepufa al eto. Nitko niej savšen. Nikome nije zajamčena pobjeda. Mislim da ćemo bit drugi u metloboju ove god. Al bitno je da su Slytherini 4. kako sam happy zbog toga, ful. Mislim ja volim metloboj i sve to, mislim nije baš da sam luda za njim ko neki tu u Hogwartsu al eto, nekako mi je draže kad vidim svoje neprijatelje zadnje. Lol.





*+*+**+*+
Eto novi post.. Malo jest duži, bar ja mislim da je, nadam se da je ok. Gramatički i to. Htjela sam napravit bal al vidim da već puno ljudi piše o njemu pa kažem neću i ja da ne bude svima isto. Do čitanja.
Aly


p.s. poslušala sam Amelin savijet i promijenila sam sliku svom liku, sad je od Alicie Keys, pa svi vi koji me imate u likovima stavite neku od ove pjevačice.
pozz