Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovaj blog je započet iz moje ljubavi prema fantasy knjigama, mitovima, trilogiji Naslijeđe i slično... Ali sada uglavnom pišem o životu, prijateljima, školi, Wentworthu , malo o Zakonu Braće... Molim vas da komentirate što više moguće, a ja ću vama kad stignem, možda to neće bit često, al eto... Hvala i pozz!

These comments are brilliant, I hope that they will stay... This post is perfect, please don't go away!

Ajme.... Ljudi!... Ja sam prije 3 dana napisala post, i već sam dobila 200 komentara! hVaLa VaM, hVaLa, hVaLa!!! BtW, ako netko želi da ga dodam u linkove, nek se javi u komentarima. Usput posebno zahvaljujem mojim najdražim komentatorima: Hanni =) , Love Girl =3 , novopečenoj ALL ABOUT ME , I Love animals ;) , također novopečenoj Red Cat =D , an imperfect girl =* , Dori the Dee Dee <3 , te ostalima koje sam možda zaboravila..... Sve vaše kommove PUUNO cijenim! Sad jučer, prekjučer nisam stigla vama vratiti vaše kommove koje ste mi dali, ali ću vam vratiti ovih dana ZASIGURNO.

Pjesma iz naslova je Innocence od Avril Lavigne.... Hehe... Baš se lijepo uklopila, a postaje mi tradicija da započinjem post lijepim pjesmama, lol.... Ma ewo wam lyricsi...


Avril Lavigne Lyrics
Innocence Lyrics

Onda, o čemu da vam pišem... Evo, ovaj puta će bit malo drugačiji postek! Neće biti ništa o knjigama, filmovima, serijama i slično, ali ću vam malo naklapati svega....

Danas sam se probudila u 11.30 I onda sam se na brzinu obukla, i iako bih inače potrčala u dnevnu sobu i gledala Vivu i MTV, bilo je prekasno pa sam to odgodila. Otišla sam van, nije padao snijeg, al je još uvijek ostao sav onaj koji je napado prekjučer. Baš je bilo cool! Onda sam ošla po Hannu i izašle smo van, ko i uvijek. Bilo nam je straaaašno dosadno pa smo otišle gađati zid grudama. . To smo započele jučer u pol sedam kad smo se vratili s klizanja, jer nam je bilo dosadno. Skidale smo smijeg s auta i bacale grude na moju zgradu. Onda sam ja dobacila grudu do drugog kata pa smo se obadvije čudile i smijale i pokušavale oboriti taj rekord. Onda kada nam je i to dosadilo smo skakale po hrpama snijega pa otišle i bacale nekakav jastuk na bor. Hahahaha, neki malci su ostavili neki jastuk vani, pa smo mi pol sata njega pokušavale baciti na vrh bora da ga oni više ne mogu dokučiti. A kad smo to uspjeli, onda smo otišle gađati pse na Bregić. Hahaha! Bregić vam je jedno malo brdo na kraju naše ulice. A tamo iza jedne visoke ograde žive neki dosadni psi koje mi onda gađamo grudama! Poslije se Hanni jeo kebab, al ga nije ipak kupila, pa smo sjedile ispred njene kuće i slale si slike mobitelima. Tada sam srela Tina, išo je valjda po kruh, i pozdravio nas i reko: "Sretan Boži..." i potepo se i skoro pao na nos! Hehe, ajd, dogodi se... Dugo se nismo vidli, a nisam dugo vidla ni pol mog razreda... Onda sam cijelo popodne gledala neki glupi film kojeg sam već gledala, pa sam ošla kod Hanne opet. Igrale smo Sims cijelo vrijeme i uglavnom radili sranja jer mi uvijek radimo sranja. Onda me mama zvala kući na pizzu i da mi kaže da je rezervirala karte za film "Začarana" na Staru Godinu... Yaaay.... I to u Cinestaru u Zagrebu!! Tamo ću u hotelu Dubrovnik slaviti Novu 2008.... Jedva čekam! I onda sam došla kući i sad pišem post.

A sad nešto maaalo da razveseli vas sve u depri out there....
Nisam tak dugo vidla frendove.... Ipak, mislim, ne kužim ni zašto mi fale...! Jednostavno je to zato što nisam uopće druželjubiva, niti se ne trudim da uspostavim ikakav prijateljski kontakt, a dijelom je to i zato što me jednostavno baš neki i ne vole... Uglavnom se to događa samo zato što je u srednjem vijeku bila furka biti pametan, a sad je jednostavno furka biti glup. Ako ti jedini u razredu prolaziš s 5.0, veća je šansa da će te mrziti nego voljeti. Ne kažem da sam najomraženija, dapače, ne postoji takva osoba na svijetu. Zapravo imam nekoliko priatelja, dok su svi drugi dvolični, prave se da su mi prijatelji, a onda zabijaju nož u leđa.... Neupućeni to ne primjećuju, a ovi koji to pak jesu, žele da ja mislim da je to zbog mene. Osim toga, moja simpa se očito sa mnom ne želi družiti. Kada se kojim slučajem nađemo na istom mjestu, pričamo i zabavno nam je, no u suprotnom slučaju nikad se ne javi prvi... I čini mi se da se pravi važan i nedodirljiv jer misli da će me tako osvojiti... Ako uopće želi mene osvojiti. However... Sad ćete vi pitati kao, zašto bi nas to trebalo razveseliti? Ali evo sada tog dijela.... Možda bi me neki upitali kako sam stalno sretna, kako depra bježi od mene ko od crnog vraga (uf jesemti usporedbe) ? Pa, ukratko bi se moglo reći.... Ja živim za trenutak. Za danas. Carpe diem. Ne živim za znanje, prijatelje, obitelj, mene hrane samo sitni i prekrasni trenutci za koje živim, samo osjećaji i sitnice koje me natjeraju da se smiješim, tako savršene da bih zaplakala. It's so beautiful it makes me wanna cry... Na primjer, jednostavno kada On prođe kraj mene i pozdravi me. Ili se pak samo nasmiješi dok razgovaramo. Možda i kada se slučajno nađemo jedno do drugoga u redu. Često i kada se slučajno dotaknemo, iako znam da vjerojatno to ništa ne znači, da sam mu samo dobra frendica, da nikada neće biti ništa, ali u tom djeliću sekunde, u toj kratkoj radnji... Zar je išta od toga bitno? Kada se zajedno nasmijemo na šalu, ja i jedna od cura koja se pravi da se slažemo, samo iz koristoljublja. Kada skupa sjedimo u klupi i pričamo s parom iza sebe. Kad ju poljubim u obraz baš iz inata. Kad se negdje sretnemo pa počnemo razgovarati. To su sve sitnice zbog kojih se isplati živjeti. One sitnice u kojima uživaš toliko da ne primjećuješ svijet, a to ni ne shvaćaš. To su sitnice. To je smisao života, koji nam daju najčešće baš oni koji nam slamaju srca.

A za vas koji su izgubili nekog im dragog.... Zapamtite... Ljudi su tu za razlog i godišnje doba i pomažu nam da rastemo. People are here for reasons and seasons, and they help you grow. Moja životna filozofija jest i da sve, ama baš sve dolazi s razlogom... I da su svi razlozi povezani s nama.



















Eh.... Ponovo dug post!..... Sad... O čemu da pišem drugi put? =) Mislila sam da vam pišem nešto o romanu kojeg pišem... Iako nisam sigurna da bi to ikog zanimalo Ipak, ako želite da o tom pišem, recite u KOMENTARIMA. Idući put vam se javljam za 300 komentara, makar to bilo preksutra! Volim vas sve! Molim vas samo da mi ne ostavljate više od 20-ak komentara svatko od vas, zato što onda ispadne da je jedna osoba kommala 100 komentara, a ostali svatko po malo. =3
Pusa! Jvait ću vam se poslije i komat vas sve koje nisam stigla! Kiss! Pozz!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.