Pred noć,u društvenoj smo sjedili ja i Justin,a Ron je ležao i spavao.Justin nije pričao,a ja sam sjedila pokraj jednog
prozora i posmatrala sam nebo vani.Nije bilo niti jednog oblačka,a nebo je bilo sivo,nije mi se činilo kao da će kiša da pada.Duboko sam se zagledala...S obzirom da je bilo dosadno,predložila sam Justinu da ostavimo Rona,i da idemo van.Taman tad je ušao Harry.
-Jel vama dosadno?Da idemo kod Hagrida?-upitao je.
-A sve je bolje neg slušati Ronovu"melodiju"-rekla sam.
Justin se jedno vrijeme nećkao,pa sam pitala Hermionu da ide s nama,i opet na kraju se i Justin složio i pošao je k Hagridu sa mnom,Harryom i Hermionom.
Stigavši vani,primjetili smo da su se teški i tamni oblaci nadvili nad nebom.Vjerovati nisam mogla,jer maloprije je nebo bilo sivo,i oblaka nije bilo...Ipak nisam obraćala pažnju na to.Vidjeli smo Hagrida vani blizu njegove kolibice,jedno vrijeme smo stojali s njim vani,a onda nas je on pozvao unutra.Neko vrijeme su svi šutali.Mislila sam nešto reći,da ubijem tu muklu tišinu,no nisam znala šta.Onda sam se odjednom dosjetila jedne bitne stvari za mene i Lunu.
-Hagrid...Jel nešto ima?-postavila sam glupo pitanje,i mislila sam da nikome ovo sad nije bilo jasno.
-Moram...Moram reć' iako mi Dumbledore ne dozvoljava,al ne mogu ovo da vam prećutim-Hagridu je ipak nekako bilo teško da kaže to što ima da kaže,nakon nekoliko trenutaka tišine počeo je da govori.Bilo mi je jasno sad da je shvatio što sam ga htjela pitati.
-Slušajte...Dobro se pazite...Nemojte lutat' okolo i budite oprezni.
-Ali zašto-Upitao je Justin,dok mu je Harry pokazivao rukom da pusti Hagrida da dovrši rečenicu.
-Iz Azkabana je pobjegao Jack White...-krenuo je Hagrid dalje,no ipak ga je Justin opet prekinuo.
-Ko je sad taj?-upitao je.
-Daj Justin!Pusti Hagida da kaže već jednom!-Harry ga je pokušao da smiri.
-Slušaj,slušaj...On je gori od goreg.Ubijao je sve što je stigao,i Voldemortov je pristaša.
-Khm..Ne dolikuje mu baš prezime...-Smijali su se Justin i Harry,no meni je to bilo jako bitno,htjela sam znati.
Nisam se smijala i laktom sam gurala Justina da se jednom uozbilji.Na kraju se smirio.
-Zašto nam to nisu rekli!-upitao je Harry.
-Ee..Neznam..Neznam...-odgovarao mu je Hagrid,Harry i Justin su ga neprestano prekidali,dok smo ja i
Hermione samo slušale...
Nakon nekog vremena slušanja Hagrida,Justin i Harry su pokupili svoje torbe jer su namjeravali poslije obilazka Hagridu otići do knjižnice.
Hagrid nam je detaljnije pričao o ovom nama nepoznatom čovjeku...Vrijeme je prolazilo i prolazilo a vani se čula
grmljevina i sijevalo je.Nakratko pogledah na prozor i vidjeh da nebo izgleda kao da će se srušiti.
Ovakav prizor ranije nisam vidjela.
-Hermione!Pa vidi koliko smo se zadržale!Bolje da idemo...-upozorila sam Hermionu koja se isto kao i ja
zadubila u Hagridovu priču.
-Da baš jest..Idemo nać' Lunu da joj prepričamo.-rekavši to,Hermione je uzela naše jakne govoreći kako će kiša svakog trena da padne i da odmah krenemo.
-Nemojte sad čitavom Hogwartsu dati do znanja za ovo o Whiteu...Ubit će me Dumbledore.
-Ok-rekle smo u isto vrijeme.
***
Odmah dok smo izišle van spopao nas je neki jezovit strah,puhao je jak vjetar i činilo mi se kao da će da nas
odvuče.Hermione je započela neku bezveznu priču samo da ne bude tišina koja nas je također zastrašivala
Čak i strujanje vjetra kroz drveće je proizvodilo tako strašan zvuk...
-Hermione bojiš se jel da?-upitala sam.
-Nee!Ovaaj...Da,zavpravo da...-I Hermione mi je tako priznala da osjeća strah.
Prestale smo pričati i na jedno vrijeme smo stale da Hermione zaveže pertle,bilo je hladno te sam se ja okrenula
iza nje i trljala sam ruke i primjetih da se tu iza nas nalazio jedan čovjek obučen u crno.Kad je zapazio da sam ga
vidjela uhvatila sam Hermionu za kapuljaču i rekla sam
-Trči gdje te noge nose!!
Hermione nije ni znala o čem pričam te je istih stopa počela da trči i čovjek u crnom za nama.

• slijedeći post ću napisat šta je bilo s nama,i ko je čovjek u crnom •

Bila sam jako uzbuđena što krećem ponovo u Hogwarts.Četvrta godina.Krenula sam zajedno s Justinom i Harryom,no
oni su zajedno otišli tražiti Rona,i tako su ostavili mene samu.Dok sam tražila slobodno mijesto u vlaku,čula sam
kako me neko doziva,glas mi je bio dosta poznat.
-Celina!Celina!Ovamo.-okrenula sam se lijevo pa desno,i na desnoj strani sam vidjela Hermionu i Lunu.
-Hej!Pa kad ste vi stigle?-upitala sam.
-Maloprije.Tražile smo te i Harry nam je rekao da si ti već krenula u vlak.-odgovorila mi je Luna.
-I?Jesu li našli Rona?
-Jesu,jesu-rekla je Hermione.Navečer,nešto kasnije smo stigli u Hogwarts,i vani je bilo izuzetno hladno,iako je još
ljeto trajalo,neki hladni povjetarac je puhao i sve se činilo tihim i tmurnim.Dok smo izlazili iz voza ugledale smo
Hagrida.
-Hej Hagrid!-pozdravila sam ga.
-Pa gdje ste vi meni?Gdje su ostali?-nije me vidio dok se nije okrenuo i onda se i on pozdravio
-Tu su negdje.
-Uh!Morate se čuvati!
-Zašto to kažeš?-upitala je Luna.
-Pa...Khm..Ovaaj...Ko' i uvijek...Ma samo se vi čuvajte-Hagrid je bio sumnjiv,uznervozio se i nije znao šta da kaže.
Meni i Luni je to bilo odmah sumnjivo,no ubrzo smo na to zaboravile kad smo ušle u školu.
U Velikoj Dvorani za večerom su nas dočekale tople dobrodošlice profesora,našli smo ostale prijatelje i svi smo počeli da pričamo o ovoj školskoj godini.Kad smo došli u spavaonicu Luna i ja smo Hermioni pričali o onome s Hagridom,Hermione nam je rekla da se Hagrid samo brine za nas.Kasnije mi je Luna rekla da ona vjeruje da tu
ima još nešto...
Sutradan sam se i uvjerila da je to istina.

-slijedeći put veći post,žurim.Prvo pročitajte post.-

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.