Kada sam te upoznala kao da su mi u posjet
došle sve zvijezde,toliko je svjetlosti bilo u mom životu.
Mjesec je šetao stazom bez kraja.Voljela sam te,
onako nevino,bez razmišljanja.Treperila od svakog pogleda,
Udahnuo si mi život,dala ti svoj.A noćas ni jedne zvijezde nema,
prazno je nebo,onako nekako mračno bez boje
i vilinske svirke.Sve utihnulo je.
Kao da smo na svijetu sami,ostavljeni,zaboravljeni.
U meni bijes, smijeh,suze ,veselje,u meni praznina,tišina.
Pomiješani osjećaji,izmikasani slabostima života.
Nemogućnošću ostavrenja, umaram se jer ljubim
ono što nemam,nemam ono što imam.Sve kao
labirint od tvoga,moga,našega je postalo.
Kao svijeće na vodi sada pluta ljubav naša.
Pretočena u jezero beskarjnih ljubavi.
U svakom plamićku je kap nas,u svakoj kapi trenutak boli,
sreće,silina tih kapi pokri jezero,na trenutak je bilo kao nekada,
kao na početku kada su sve zvijezde u posjet mi došle..
Kada je mjesec dirikent zbora ljubavi bio..
|