četvrtak, 08.01.2009.

kutija parfema


U sobi ostala kutija parfema,miris još u zraku lebdi.
Ostao i mir u meni.
A onda negdje u noći kada tišina obiđe ulice,
kada ih rukom pod ruku svojim odajama provede.
Tada mi nedostaješ,nedostaje smijeh,dodir..
Sav onaj mir polako kopni,kao snijeg na suncu.Rastežem platno
da naslikam tebe,nas, da obojam mislima naše posljednje jutro.
Naše more da na platno stavim. U pastelnoj haljini koju
najviše voliš sjedim u pozi koja ti razum muti,
šutim ne govorim ništa upijam,slikam tvoje očarano lice,
slikam ljubav.Duh mi kao otrovom tobom, zaluđen krije stah
od nadolazeće boli,krije stepenice koje izlaz mogle bi biti.
Smirujem misli, nazdravljam punom čašom gorkastog pića
vraćajući ljepotu očiju na zidove svoje.
Krivnja je boljela,bolio je svaki trepataj ulične lampe svaka
nota koja bila je naša. Platno još uvijek prazno stoji,
samo sjene po njemu plešu,dok miris i dalje sobom lebdi.
U obzoru nad morem netom probuđenog jutra obrisi zlatnog ruba
a plava noć i poznati nemir u meni još plovi..

Photobucket
00:09 | Komentari (6) | |

<< Arhiva >>