MADemoiselle

28.03.2005., ponedjeljak


Nisam ja duša od kamena....
Nikako nisam mogla smisliti kako da započnem ovajpost...najbolje od početka
Ona je dugonoga,plavooka plavuša.Ona studira farmaciju.Ona i ja smo kao prst i nokat već trinaest godina.Ona je spavala sa mojim dečkom.

Prošle godine hodala sam sa Tonijem,bio je on fora.Tada sam još mislila da je najbitnije za jednu vezu da se par slaže u muzici.Oboje smo bili nabrijani na rock.Ma i danas sam ja rokerica u dušu,to je moja muzika,ali više moja vanjština nije takva.Marte je prekrio debeli sloj prašine a narukvice sa šiljcima i beđeve sam poklonila.Tonija nisam voljela jer...jednostavno nisam..bio mi je simpatičan.Prekinuli smo nakon osam mjeseci.

Već je bilo prošlo sigurno pola godine od mog i Tonijevog prekida,kada je došla Ona kod mene.Sve mi je priznala...nakon pola godine....
Sjećam se onog osjećaja u glavi koji je bio tog trenutka...kao da mi je tisuću vojnika promarširalo po glavi praćeni bubnjevima i gajdama.Sve je bio neki slow motion,kao da je vrijeme stalo ,jako čudan filing.
Zar i ti sine Brute,,,uspjela sam i u tom trenutku zadržati humor i pozitivu.Neee nisam mogla vjerovat,nevjeriza,srce hoće van iz utrobe.
Prešla sam preko toga..Ljudi nisu mogli vjerovat
Moji razlozi za oprost...
>Bila je pijana
>nisam ga voljela
>bila je toliko puta uz mene kad mi je trebalo
>znamo se čitav život
>kajala se

Mlada sam ja,još po mlijeku smrdim,ko zna što će mi doći u životu,koji ljudi i tko će otići iz njega.
Nisam ja duša od kamena,kad me neko moli i kada netko iskreno pokaže kajanje,spremna sam oprostiti,svatko zaslužuje drugu šansu jer mi smo ljudi po naravi grešni ,treću ne,ja njoj treću šansu neću dati.
Nisam ja ni pizda ni mlakonja,ja znam reći ne samo nekima neću.I ja sam mnoge povrijedila .
Postoji ova priča koja se svima jednom dogodila.Ili smo je mi nekome napravili ili je netko nama.

Bio jedan mali djecak koji je imao je losu narav. Otac mu je dao vrecu punu cavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zabije jedan u ogradu.
Prvoga je dana djecak ukucao 37 cavala. Tijekom slijedecih nekoliko mjeseci on je naucio kontrolirati svoj bijes i broj zabijenih cavala se smanjivao. Otkrio je da je lakse kontrolirati svoju narav, nego zabijati cavle u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem djecak nije niti jedan cavao zabio u ogradu.
Otisao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je tada rekao:
Svakoga dana kada uspijes kontrolirati svoje ponasanje iz ograde iscupaj po jedan cavao.
Dani su prolazili i jednoga je dana djecak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve cavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Tada mu je rekao:
Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda vise nikad nece biti ista.
Kada u bijesu kazes neke stvari, one ostavljaju oziljak, kao sto su ove rupe u ogradi.
Mozes covjeka ubosti nozem i izvuci noz i poslije toga nije vazno koliko puta kazes da ti je zao, rane ostaju.
Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizicka.

Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni cine da se smijesis, ohrabruju te da uspijes u necemu, oni su spremni da te saslusaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe rijeci za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe.

Kazi; TI SI MOJ PRIJATELJ I JA SAM TIME POCASCEN.
Molim te, oprosti mi ako sam ikada napravio rupu na tvojoj ogradi.

Neka prijateljstva I ljubavi imaju samo jednu šansu,a neka nebrojno mnogo.

Uživate u uskrsnom ponedjeljku!

- 12:28 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>