++NIHILISM++
06.01.2008., nedjelja
Drvo života mog
|
Ogoljeno I samo,stojalo je na sredini livade,po brazdama vidi se što je vrijeme u stanju učiniti.Oblaci su se nakupljali,ispuštali su svoju tešku vodu ovog proljetnog jutra po svim živim stvorenjima na ovoj livadi.Već godinu dana ja zaljevam to stablo,kako I očekivah s prvim kapljicama vode,izgledalo je da će procvjetati.Da će zabljesnuti u svom sjaju,pridružiti se ostalim predivnim biljkama.Neznam zašto,no emotivno sam se vezao uz ovo stablo,to stablo je bilo moja nada,nada u bolji svijet,jer ako ono može procvjetati,I sve ostalo može.No nakon godine dana,nakon tih hektolitara vode s kojim sam ga zaljevao,ni jedan jedini cvjetić nije ispustilo.Najradije bih ga sam posjekao,da mu vidim korijene,da vidim odakle je došlo,dali su mu korijeni u redu,dali je njegova vanjština samo grubi prikaz unutarnjeg mira?Najgore od svega je to što je to stablo pustilo svoje korijenje preduboko,I zato opstaje.Pustilo je korijenje u najplodniju zemlju,korijenje je pustilo u mene.Bojim se da jednoga dana,netko posiječe to stablo,krivnju njegovih korijena ću ja na sebi osjetiti.I znam da će me boljeti.Boljeti puno više nego što sad boli,dok ga gledam kako je ogoljeno I samo u toj ogromnoj livadi ispunjenom zelenilom.Jedno vrijeme sam ga želio otkopati,prenjeti na sigurniji teren,no shvatio sam da je to stablo prestaro da bi se micalo bilo gdje,korijenje je pustilo tamo gdje je pustilo,I više bih mu naškodio da ga prebacim negdje drugdje.Više bi ga boljelo,nego što ga sada boli.Barem ja mislim da to stablo boluje od te usamljenosti,od te razotkrivenosti na toj livadi punoj preljepe zelene trave.Zanima me tko ga je tamo posadio,čak mislim da je samo tu izraslo,izborilo se za svoje mjesto pod suncem,I tako sada ,samo, među tim zelenilom,odbija moju vodu,protivi se suncu I zimi,zelenilu,svoj sreći koje bi to stablo moglo imati.Oh,kako me to stablo na samog mene podsjeća! 6.1.08 Flagellant I što da vam kažem,ljudi(malobrojni) koji čitate ovaj blog,koji se nalazi Bogu iza nogu. Evo vidite da sam čak I nick promijenio.Za one koji neznaju flagellanti su crkveni red,oni koji se bičuju.Nemam ovaj nick zato jer imam kakve sadomazo sklonosti,nego osjećam da svoje grijehe sam trebam iskupiti.Izgleda da sam za sve ja kriv u posljednje vrijeme.Prekjuče za prometnu,jučer za kaznu od 1000 kuna jer smo proletili kroz crveno.Nadam se da vam se svidjela ova crtica.Mislim da je dovoljno duboko da se svi u njoj prepoznate.Ja pišem doslovno o stablu,ali vi si predočite stablo kao nekoga kome to stablo odgovara.Ako vam se ne svidi,bacite još malo tereta na moj križ krivice koji teglim već dugo na sebi.Oh,brzo su prošla ova 3 mjeseca,između ostalog što sam naučio,naučio sam 2 vrlo važne stvari.I prije nego što vam ostavim jednu-dvije pjemice za kraj ovog posta,dobro upamtite ove 2 narodne poslovice: 1.Rakija je ČUDO. 2.Ni ne trudi se shvatiti filmove od LYNCHA. SAMICA ŽIVOTA U samici sam čamim Iščekujem svjetlost dana Jer kada ta svjetlost dođe Odvest će me tamo gdje je kraj. Spušvu će nakvasiti Ruke će mi zavezati Noge lancima okovati Odvest će me tamo gdje je kraj. Nevidljiva sila proći će Kroz moj um i udove A ja ni zaplakati neću, jer Odvest će me tamo gdje je kraj. Ja za ničim ne žalim A znam i zašto I nije mi žao,što Odvest će me tamo gdje je kraj. Sve će nas ista sudba sresti A moja je sudba samo moja Jer ja vrlo dobro znam Odvest će me tamo gdje je kraj. Samo s njom doživiti mogu kraj Jer je jednostavno zaista Ti i sudba ste ista stvar Odvest ćeš me tamo gdje je kraj. Jer kraj nije kraj bez tebe A prva zraka sunca U moje oko udarila je Odvest će me tamo gdje je kraj. Odvela si me iz samice života, Ti si taj prvi tračak sunca, Sada ti se prepuštam Odvedi nas tamo gdje ne postoji kraj. SAM PROTIV SEBE Razgovarah s njim neki dan, Rekao mi je da svoje odgovore, Tražim negdje drugdje, I da se gonim odavde. Rekoh mu da će to, Poprilično teško biti, Budući da sam, Sa sobom razgovaram. Rekao mi je da zid će, Više razumijevanja imati, Da mu je kapa puna, Problema je prepunjena. I ruku zavući mogu, U veliku kapu tu, Izvući papirić neki, Pročitati što na njem piše. Gurnuh unutra ruku, Prvo ne vidjeh prste, Pa ne vidjeh ni ruke, Pa posljednje što vidjeh, Bila je hrpetina problema. |