Inače, prošlo je dosta vremena kako nisam pisala ovdje. Neznam šta bi vas zanimalo vezano za mene, a da ne znate. Nema tolko ni toga novog. Nisam se udala i dalje studiram i dalje isti dečko/zaručnik, isti faks, ljetni semestar druge godine. Promjenila sam 500 boja otkako me nije bilo, i plavu i narančastu i sve nijanse crvene do tamno smeđe, mahagonij ovaj onaj cooper tamni crveni smeđi, sve sve sve. :) Sada vučem na tamno crveno.
Opčenito, danas sam se raplakala ko kišna godina. Igrajući se s nekim štenetom lutalicom s legicama prema putu na faks. E a pas umiljat sladak divan, skače okolo igramo se. Sekunda, potrčila je prema cesti, prema autu. Auto je samo nagazio preko nje (bila je ženkica) i to je bilo to. Zanijemila sam na mjestu, ukopala sam se. Čula sam samo kako tiho podmuklo cvili i mlaz mi je krenuo niz oči. Šta sam mogla? Psovati vozača? Jbg, glavna cesta nije on kriv. Mogla sam kriviti sebe što smo psa uznemirili sa dnevnog puta i zaigrali se s njim i što nas je pratio. Mogu kuniti koga god hoću, Tko zna šta je s njim bilo, mogla sam se samo okrenuti i otići.