LEKTIRE
Karl Bruckner
SADAKO hoće živjeti
DOJAM O PROČITANOME DJELU:
Djelo govori o strašnim posljedicama bacanja atomske bombe na japanski grad Hirošimu. Ispunilo me tugom, ali i pobudilo osjećaj odgovornosti prema ljudskom rodu. Djelo je u meni probudilo svijest da se uvijek moram boriti protiv rata, naročito upotrebe atomske bombe, koja je najstrašnije oružje što ga je čovjek ikada izumio.
KOMPOZICIJA:
Uvod: Saznajemo za rat između Japana i SAD-a
Zaplet: SAD se spremaju baciti atomsku bombu na Hirošimu
Vrhunac: Atomska bomba je bačena
Rasplet: Kraj rata i primirje između Japana i SAD-a
Završetak: Sadako umire od gama zračenja
SAŽETO PREPRIČAVANJE:
Godine 1945. još traje rat između Japana i SAD-a. Amerikanci snimaju Hirošimu. Stanovnici Hirošime se zbog toga ne zabrinjavaju, jer ni ne slute što im se sprema.
Šigeo i njegova sestra Sadako traže način da prežive i ubiju vrijeme. Događaju im se razne zgode i nezgode, dok im se dana 6. kolovoza 1945. nije život preokrenuo. Toga dana je na Hirošimu bačena atomska bomba. Od tada oni i njihovi roditelji žive u teškim uvjetima. Polako se život normalizira, sve do 1955. godine, kad će osjetiti svu podmuklost djelovanja atomske bombe. Te godine je Sadako, nakon jedne štafetne biciklističke utrke, oboljela od gama zračenja. Ne znajući da je smrtno bolesna, želi napraviti tisuću ždralova od papira vjerujući da će tako ozdraviti.
Kad je napravila devetsto devedesetog ždrala, život joj se ugasio. Njoj u spomen japanski učenici podigli su spomenik.
PREPRIČANA EPIZODA:
Od str. 162. do str. 165.
Kad je Sadako primila zastavicu u štafeti, bila je na 29. mjestu.
Krenula je svom snagom. Pretjecala je djevojke i momke. Blizu cilja približila se mladiću s brojem 17. Upotrebila je svu svoju snagu da ga prestigne.
U tome je uspjela i to je bila njezina pobjeda, to i saznanje na cilju da je sa 29. mjesta skočila na 19. mjesto.
OPIS GLAVNOG LIKA:
Sadako Sasaki je bucmasta četverogodišnja djevojčica. Bila je vesela "Klicala je od veselja uživajući u ovoj novoj igri" i rat je nije mnogo zabrinjavao. Jedva je preživjela eksploziju atomske bombe "…zračni pritisak ponio ju je poput klupka papira…Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno. Jecala je. Ali živjela!" Bila je tvrdoglava, uporna "To bi dijete svojom upornošću moglo zaista i najstrpljivijeg čovjeka baciti u očaj. Ali smiješan način na koji je Sadako, praveći se uvrijeđenom, napućila donju usnicu, zvučio je pomirljivo" i lako bi se uvrijedila. Nekad je znala biti nestrpljiva "…psovala je na tromu prethodnicu…". Želja da ozdravi i da napravi tisuću ždralova bila je jaka, ali ipak ne dovoljno "Djevojka Sadako Sasaki htjela je dovršiti devet stotina devedesetoga ždrala iz papira. Smrt je dopustila djevojci da ostvari tu skromnu želju." Na kraju su je ubile gama zrake.
OPIS SPOREDNOG LIKA:
Wiliam Sharp je "…mladić kovrčaste kose, promatrač, vodio je brigu o aparatima za snimanje, ugrađenim u dno zrakoplova, i to sigurnošću iskušana sturčnjaka. Unatoč svojoj mladosti on je još prije rata bio poznat kao specijalist za izradu optičkih stakala." Imao je mnogo novaca koje je brzo potrošio "U tvornici u Pittsburgu, gdje je bio zaposlen, zarađivao je mnogo dolara, ali novac mu se među rukama uvijek rasplinjao. Volio je oklade, a strastveno je rado igrao poker i mrzio svako nasilje."
MJESTO RADNJE: Hirošima - obala rijeke Ote, gradilište Micubiši, vojarna,
trgovačka četvrt, kuća Sasakija, kuća gospođe
Kumakihi, stari dvorac, željeznički kolodvori
Koi i Hirošima, park Hijiyama, ured za živežne
namirnice, vijećnica, lučka četvrt, daščara
obitelji Sasaki, crna burza, Šibutina radnja,
bolnica
zračna baza na otoku Tinian
VRIJEME RADNJE: 1945-1947. i 1955. godina
TEMA: Razaranje Hirošime atomskom bombom i tragične posljedice po njezine
stanovnike.
OSNOVNA MISAO: Nikad više ne smije se dogoditi Hirošima.
PROBLEMATIKA: Rat i stradanje pojedinca u ratu.
August šenoa
BRANKA
O PISCU:August šenoa rodio se u zagrebu 14. studenoga 1838. godine. U rodnome je gradu završio pučku školu, prvi razred gimnazije u Pečuhu, a ostale opet u Zagrebu. Kao gimnazijalac upoznao je Ljudevita Gaja koji mu je prvi pokazao djela hrvatskih pisaca te potakao zanimanje za njih. Nakon neuspjela pokušaja da se posveti diplomaciji, a potom i studiju medicine, kao stipendist biskupa Strossmayera, započeo je studij prava u Pragu, ali ga nikada nije završio. Posvetio se novinarstvu, uređivanju časopisa te kazalištu i književnosti. Vrativši se u Zagreb, radio je kao gradski bilježnik, potom senator. Kazalište mu je bio životni san, ali nikada u njemu nije dobio stalno namještenje. Godine 1871. objavio je prvi roman, ujedno i prvi hrvatski povijesni roman « Zlatarevo zlato , a potom još četiri.
Časopis « Vienac uređivao je od 1874. te ga ispunjavao vlastiti radovima – romanima, novelama, pjesmama, putopisima, člancima i kritikama – te radovima ostalih autora, domaćih i stranih. Pjesničku je slavu postigao povjesticama, tj. Pjesmama s temama iz povijesti ili iz narodnih priča i legendi, npr.
«Kameni svatovi», « Božja plahtica», « Zmijska kraljica», «Kugina kuća» itd. balada « Ribareva Jana», budnica Hrvatska ojesma ( Glasna , jasna ) i himna Zagrebu. Neke su mu pjesme uglazbljene, te se i danas pjevaju. Mnogo je putovao i na putovanjima nalazio teme za svoja djela. Bio je i potpredsjednik Matice hrvatske, a proglašen je i počasnim građaninom Zagreba. Nakon razornog zemljotresa, koji je 9. studenoga 1880. pogodio njegov omiljeni Zagreb, Šenoa se razbolio te je umro 13. prosinca 1881. Zadnje dovršeno djelo bila mu je «Branka». O Šenoinu pokopu novine su pisale : « Odkad je sahranjen ban Jelačić, Zagreb nevidje ovako ogromna i ovako sjajna sprovoda. Sva Hrvatska zavila se u crno».
TEMA:Život i rad učiteljice Branke u zabačenom hrvatskom selu Jalševu
OSNOVNA MISAO: Ne živi i ne radi čovjek samo za sebe, već da pomogne i svojoj braći, i svojim bližnjima.
MJESTO RADNJE:Zagreb, Jalševo-zabačeno hrvatsko selo
VRIJEME RADNJE:19. stoljeće, vrijeme Ilirskog preporoda
Glavni likovi: Branka, Hermina, grof Belizar, župnik jalševački, gospodin Šilić
Sporedni likovi: Brankin otac, Brankina baka, gospodin Marić, Herminin otac i majka, školski izvjestitelj, mesarica, Šilićeva supruga, grofova majka, načelnik Jalševa i njegova supruga, bilježnik Šandor, blagajnik, zakupnik Izraeličanin, liječnik. . .
Pozitivni likovi:Branka, Hermina, Herminin otac, grof Belizar, župnik, mesarica, Brankina baka
Negativni likovi: gospodin Marić, učitelj Šilić i njegova supruga, bilježnik Šandor
Moralna karakterizacija Branke:
- dobra i poštena
«Samo Branka, najpametnija, najpoštenija djevojka, proniknuta svetim žarom za svoje znajnje, za svoj narod. . . . »
- plemenita, poštena, puna ljubavi
« Srce me vuče među narod , među djevojke naše, da sijem ondje sjeme plemenitosti, poštenja, ljubavi. »
- vrijedna
« Vazda joj je pred očima lebdio zadatak: da mora na svoje noge stati, da se mora sama skrbit za svoj život. Da se ustrajnu radu priuči, da lakše steče sredstva za višje naobraženje, počela je zarana radit za srance, pače više neg je od potrebe bilo. »
- idealista
« Branka bijaše djevojka oštroumna, logična i ozbiljna, al kraj svega toga ponešto idealistkinja. »
- iskrena
« Da gospodine i ja sam samo iskrena. Ja gorku istinu nisam mogla, nisam htjela zaodjenuti u slatke, dvojbene riječi. »
- domoljubna
« Takova žena bit će i bolja Hrvatica, jer stekav si naukom i radom samosvijesti, vidat će bolje rane svoje domovine, biti odvažnija, pa će i u kolu svoje obitelji radit za svoj dom, za svoj narod, uzgajat će djecu nekim svetim zanosom, nu, bit će prava hrvatska majka, koja će muža si bodrit na junaštvo, nipošto zavlačit ga u kukavštinu. U Zagrebu, u srcu naše domovine ima toliko hrvatskih obitelji kojih veže samo neka vanska sveza nipošto ljubav za posvećeno kolo domaće zadruge, ljubav za narod i domovinu, ljubav za sve čovječanstvo i što je u svijetu lijepo i plemeniti. »
- ne želi biti ničiji rob
« Zar nije robovanje kad moraš obijat i ova i ona vrata po gradu, kad moraš drhtat od hira svakoga razmaženoga gospodskog čeda, kad ne imaš nad njim vlasti, jer rekneš li oštriju riječ, rasrde se roditelji, otkažu ti. »
- poštiva svoju mrtvu majku
« Majko! Slatka majko moja! Pogledaj na me, na jedinicu svoju! Putnica sam, polazim u svijet, rastajem se s tobom, tvojim milim grobom!Kunem ti se da ću biti poštena, vrijedna dovijek, da će mi srce ostati plemenito do groba!
Poteškoće na koje nailazi Branka u Jalševu:
Kad je Branka došla u Jalševo, naišla je na negostoljubivu obitelj Šilić. Gospodin Šilić i njegova supruga, bili su učitelji u školi, ali vrlo primitivni ljudi, koji se nisu brinuli ni o školi ni o djeci. U Branki su vidjeli svoju suparnicu i pokušavali joj na sve načine napakostiti.
Dočekali su je u otvorenoj « kočiji «, njen stan nije bio uređen, već prljav i pun svinja i kokoši.
Većina ljudi u Jalševi su bili priprosti i neuki seljaci, primitivci koji su mislili da žena nije stvorena za intelektualca, već da stoji u kući , odgaja djecu i čuva blago.
Kada su vidjeli da je Branka postigla velike uspjehe sa djecom, onda su uputili pismo u novine, u kojima su Branku oblatili, kako bi je iz sela istjerali.
Položaj intelektualaca u primitivnoj sredini:
Položaj intelektualaca u primitivnoj sredini je bio veoma težak. Seljaci su smatrali da je ulaganje novca u školu i učitelje bacanje novca, i da « glupu i prostu « djecu ne treba ništa naučiti, već samo kako da se brinu o svom imanju i blagu. Diploma im nije značila ništa, a naročito ne diploma jedne žene. Oni su uvijek radili po svome i svaka osoba koja bi predložila nešto bolje za selo , a u to je trebalo uložiti i novaca i truda, za seljake je bila neprijatelj.
Učitelj koji se s djecom ponašao kao da su mu ravna, i pri učenju nije upotrebljavao šibu, po njihovom mišljenju djecu nije mogao ništa naučiti.
« « Ona da govori s djecom kao da su joj ravna, u njezinoj školi da ne ima ni palice ni šibe, što je ipak potrebno da se djeci zarana istjeraju zle navike, naravski je da je se djeca nimalo ne plaše, i potom ne može biti nikakva napretka. »
Osobni dojam o djelu:Djelo mi se veoma svidjelo, jer se u njemu opisuje hrvatska djevojka, koja voli svoju domovinu, bori se za nju, a koja je ujedno i vrijedna, dobra, plemenita, poštena i puna ljubavi. Težak je život prošla da bi ostvarila svoje ciljeve i na kraju je svojom upornošću i uspjela. Naročito mi se sviđa sretan završetak knjige u kojem Branka napokon pronađe čovjeka kojega voli, koji voli nju i ostaju zajedno.
Hrvoje Hitrec
Smogovci
Bilješke o piscu:
Hrvoje Hitrec je suvremeni hrvatski pisac, rođen je u Zagrebu, 1943. godine.
Diplomirao je komparativnu književnost na Fakultetu u Zagrebu. Radio je za Radio
Zagreb i za Sportske novosti.
Najveći uspjeh je postigao romanom «Pustinjakov pupak». Nakon Smogovaca (1976) pojavljuju se Priča o Osmanu.
Bilješke tijekom čitanja:
Ne sviđa mi se što je Pero postao fantom (str:34). Kazna mu je bila primjerena (str:39) . Sviđa mi se Mazalov postupak isisavanja otrova (str:83).
Doživljaj djela:
Djelo mi se jako sviđa jer puno raznih i humorističnih događaja. Pogotovo mi se sviđa što je pisano na zagrebačkom slengu.
Najljepši ulomak:
A. Mazalo, u kojem se probudi stari duh Vragecovih, koji su se oduvijek vrlo samostalno snalazili u svakoj situaciji, izvadi svoj lovački nož, kresne upaljač i osmudi čelični vršak, pa odlučnom kretnjom okrene djevojku ne trbuh, podigne joj suknju, raspara gačiće i kratkim trzajem načini mali zarez, a onda zarije zube u ranu.
Odabrao sam ovaj ulomak zato što iz njega možemo vidjeti da je Mazalo snalažljiv i da će učiniti sve za svoju djevojku.
Tema djela:
Tema djela su razni događaji obitelji Vragec i Nosonjine obitelji.
Kratak sadržaj:
Jednog jutra Nosonja se probudio i probudio je svoga sina Dadu. Doručkovali su i krenuli u školu. Školska vrata su se zatvarala pet minuta do osam. Dado i još neki učenici su zakasnili, ali tu je bio Nosonja koji je spasio đake od kašnjenja. Dado je živio u Neboderu, a ispod Nebodera je bio Naselak. U Naselku je živjela obitelj Vragec. Bila je to mnogočlana obitelj. Mama im je radila u Njemačkoj, a tata im je umro. Glava obitelji je bio najstariji sin Dragec. Tu su još bili Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco i mala Maja. Pero je bio nogometaš. Čak je igrao za Dinamo. Zbog nekog duga je morao krasti torbice, ali ga je mali Buco razotkrio pa je za kaznu morao sam izgraditi cijelu kuću. Mazalo je išao u 8b razred. Rođen je sa slikarskim darom. Imao je djevojku po imenu Dunja. Njezin tata je bio policajac. Kad su bili na malom maturalcu Dunju je ugrizla zmija za stražnjicu. Mazalo je morao isisati sav otrov i to je uspješno obavio. Također je pomogao profesoru Fabijanu da osvoji srce jedne Engleskinje nacrtavši uvalu. Cobra je bio problematičan. Bio je ludi znanstvenik. Htio je poletjeti pa si je napravio krila i bacio se sa zgrade. U jednom trenu je letio, ali je ipak pao na rastegnutu mrežu koju je postavio Dragec. Jednom prilikom je čak završio u Beču. Htio je otići mami u posjet u Frankfurt. Prošvercao se u krivi autobus i završio u Beču. Nosonja je bio umjetnik. Njegov crtić «Čavao» se prikazivao na svjetskom festivalu filma. U prikazivanju je bilo poteškoća, ali je osvojio drugo mjesto. Kad su Vragecovi završili s gradnjom kuće i spremali su se useliti, netko im je pozvao građevinsku inspekciju jer nisu imali građevinsku dozvolu. Trebali su im rušiti novo izgrađenu kuću. Vrageci nisu znali što će učiniti, ali postojala je «rupa» u zakonu koja kaže da se kuća ne smije rušiti ako u njoj živi trudnica. Vrageci nisu znali kako im to može pomoći, ali Dragec je imao rešenje. Dragec je imao ženu koja je bila u drugom stanju i ime joj je bilo Sonja. Nitko nije znao da Dragec ima ženu i još da je trudna. Kuća Vragecovih je bila spašena.
Tijek radnje:
Uvod: Pisac nas upoznaje s likovima
Početak radnje: Dado i Nosonja odlaze u ZOO vrt i Nosonja se kupa sa morskim lavovima
Zaplet: Pero počinje krasti torbice. Za kaznu mora napraviti cijelu kuću sam
Vrhunac radnje: Kuća je gotova i spremna za useljenje ali ih je netko prijavio građevinskoj inspekciji koja prijeti rušenjem kuće
Rasplet : Ekipa za rušenje dolazi ali kuću ne smiju rušiti jer u njoj živi Dragecova trudna žena Sonja
Završetak : Svi se Vrageci uključujući i novog člana useljavaju u novu kuću
Mjesto radnje: Mjesto radnje je Naselak, kvart u Zagrebu
«Preko puta škole je bio Naselak, a u Naselku sve kuće male…»
Vrijeme radnje: Vrijeme radnje je izgradnja sljemenskog tornja
«Vidio je da novi toranj na Sljemenu izvrsno napreduje»
Glavni likovi : Dragec, Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco, Dunja, Dado, Nosonja
Sporedni likovi : Maja, žandar, Papirus, mama Vragec
Sociološka karakterizacija:
Nosonja ima ženu i jednog sina Dadu. Iz srednjeg su staleža. Obrazovan je, a zanimanje mu je crtač crtića. Dobio je i nagradu za svoj rad.
Govorna karakterizacija:
Govorio je zagrebačkim slengom, a to zvuči jako smiješno.
Unutarnja karakterizacija :
Bio je jako dobra i humoristična osoba. Volio se hvaliti samim sobom
Vanjska karakterizacija :
Pristojno se oblačio. Na licu mu je dominirao veliki nos po kojemu je i dobio nadimak Nosonja.
Zaključak o liku :
Meni se Nosonja kao lik jako sviđa. Simpatičan je i duhovit.
Poanta:
U životu je najvažnija obitelj i uvijek moraš biti u dobrim odnosima s njom.
Eugen Kumičić
Začuđeni svatovi
O piscu
Eugen Kumičić rođen je 1850. u Brseču, gradiću na istočnoj obali istre gdje je pohađao pučku školu. Diplomirao je na filozofskom fakultetu u beču 1873. u istri ne može dobiti posao pa odlazi u split te godinu dana radi kao gimnazijski profesor. u jesen 1875 odlazi u pariz gdje upija bogatstva pariškog kulturnog života. vraća se nakon jedne i pol godine u beč no biva mobiliziran te 8 mjeseci provodi kao vojnik u Bosni za austrijske okupacije 1878. po povratku radi kao prof. francuskog jezika na zagrebačkoj realnoj gimnaziji i objavljuje svoja prva književna djela. 1883. se odriče nastavničke službe i do kraja života se posvećuje književnosti i politici. piše pripovijetke, romane, drame, uređuje časopise. kao iskreni domoljub i vatreni pristaša starčevićeve stranke prava, bio je biran u sabor kao zastupnik. umro je u zagrebu 13. svibnja 1903. kumičićev stil učinio ga je jednim od najčitanijih književnika svoga doba. njegovo je pripovijedanje napeto, dinamično i drži čitatelja u neizvjesnosti do samoga kraja. pravi je majstor opisa, osobito opisa mora i istarskog krajolika, tako da u njegovim djelima možemo uživati i danas, jednako kao i čitatelji prije stotinjak godina.
Sadržaj
U Lučici, siromašnom ribarskom mjestašcuna istarskoj obali, pred sam Božić dogodio se brodolom. Bura je razbila lađu Mate Bartolića, mladog trgovca iz Jelenčćice, te je bacila na hridi. Mještani spašavaju brodolomce, apritom se posebno trudi Antonio Marola, mladić bez roditelja, koji je smješten u obitelji Jele i Antuna Šabarića te radi za njih. Iako se izložio životnoj opasnosti, Antonio nije uspio spasitidječaka koji je nahod, kao i on sam. To ga je vrlo potreslo i nema mira dok nije pronašao tijelo poginulog mladića i odnio a na groblje.
Ranjeni Mato Bartolić smješten je u kuću Šabarićevih, gdje ga njeguju Jela i njena lijepa kći Marija. Mladić se uskoro oporavlja i nalazi se izvan živ. opasnosti. U mjesec dana, koliko se Mato oporavlljao kod Šabarićevih rodila se ljubav između Mate i Marije. Početkom ljeta u Lučicu iz Beča dolazi bahati Alfredo Saletti, sin Martina Salettija, bogatog i okrutnog tuđrnca koji živi u raskošnoj kući na brijegu i u šaci drži cijelu Lučicu. Marija susreće Alfreda jednog popodneva . On je želi obljubiti, a kad se ona suprotstavlja, na silu je poljubi. mariju spašava Antonio, udarivši nasilnika tako žestoko da se srušio na cestu. alfredo se nekako želi osvettiti antoniju te potplaćuje sluge Lovru i Luku da ubiju antonia. razgovor je čuo antonio noseći tajno pismo alfredovoj sestri elviri. mato bartolić često posjećuje šabarićeve te se sprema zaprositi mariju. razgovor izeđu marije i mete, gdje je mato prosi, načuje antonio koji potajice voli mariju i zato pati. . . marijin brat marko vratio se iz beča gdje je studirao medicinu. marko je zbog svoje ljubavi nesteretan. dugo več voli elviru saletti, sestru alfredovu. ljubav je tajna, za nju zna samo antonio. ljubav je nemoguća:elvira je plemićka kći, on je sin siromašnog ribara.
sutradan je marija poranila u goru, slijedili su je alfredo i luka s puškama, a antoniio je s prijateljem josom već čekao nad dolcem. alfredo je namjeravao silovati mariju. kako su alfredo i luka ostavili puške, zgrabili su ih antonio i joso i uperili ih u plemića te spasili mariju i njenu čast. stjeraju ih s puškama u grad, gdje ih svi vide. na jednom noćnom sastanku elvire i marka, gdje elvira moli da njegovi ne tuže njenog brata, začuju se neki glasovi i zaljubljenici se rastaju. kad je marko cestom išao kući, ugledao je mrtvo alfredovo tijelo nasred ceste. otrčao je do salettija i javio mu da mu sin leži mrtav na cesti. antonio se u isto vrijrmr nemiran i grozničav vere kamenim stazama podalje od Lučice te dolazi do kuće Martina Kožulića, Josina oca. priznaje martinu da je ubio alfreda i moli da se sakrije u njegovoj kući. stari kožulić mu reče da je ubio - svoga barata. tada ispripovijedi antoniu njegovo podrijetlo:mati mu je pokojna žena martinova, koju je saletti napastovao dok je on plovio morem. antonio mu isprica kako su ga nocas na cesti docekale sluge sa toljagama a on je bježeći pred njima nabasao na alfreda koji mu je uperio pušku u njega, a antonio ga je onda ubo sa nožen. gradom se proširila vijest o alfredovom ubojstvu, no nitko ne žali. popodne žandari uhićuju marka i matu, ali ne nalaze antonia. elvira svima ispripovijeda o ljubavi između nje i marka, i da on nije ubojica jer je bio s njom. onda dođe antonio i kaže da je ubio alfreda u samoobrani. antonio salettiju pred svima kaže za svoje podrijetlo, a saletti vičući da antonio laže, odjuri i povede leviru sa sobom. sud u trstu osudio je luku i lovru na tri god. teške tamnice, a antonio je odsjedio 4 mjeseca u ztvoru.
Pokladna je srijeda i u lučici se slavi marijina i matina svadba. Došao je i marko iz beča i sada je liječnik. antonio pati. u noći odlazi elviri predati markovo pismo i zadržava se u razgovoru s njom. najedanput dolazi stari saletti, psuje i viče na elviru, a na antonija ispali kuburu. antonio mu zarije nož u prsa. elvira se onesvijesti. ranjeni antonio odnese je u kuću šabarićevihpred začuđenim svatovima stavi je na krevet i nesrtabe u noći. dav dana poslije vjenčanja pokopan je strai saletti. za pokopa pronađu djeca antonijevo tijelo na groblju među dvama humcima, zametebno snijegom. grobar je tvrdio da je pod jednim humkom ukopan nahod koji je poginuo za vrijeme brodolaoma.
prostor i vrijeme
pisac je radnju romana smjestio u rodnu istruprostor u kojem se kreću likovi romana stvarno je zemljopisno područje u kojem su se kretali tadašnji stanovnici istre.
vrijeme radnje je druga polovica19. stoljeća.
vremenski okvir fabule romana obuhvaća nešto više od godine dana:radnja počinje brodolomom pred Božić, a završava za 14 mjeseci, u veljači, nakon pokladne srijede.
jezik i stil
premda je nastao prije stotinjak god. , raman i danas čitamo s lakoćom i užitkom. Uzrok tome je Kumičićevo vješto pripiovijedanje, stvaranje dramatičnih zapleta, zanimljiva karakterizacija likova. Dijalozi su tečno pisani, i premda ponegdje patetični, potpuno zaokupljaju čitatelja.
Osobito su snažni opisi krajolika-ljepote istarskog mora i sela, koji su ponajprije u službi stvaranja atmosfere.
Jezik romana nudi nam, osim bogatstva rječnikai mnogo arhaizama, dijalektalizama i lokalizama. Osobito je zanimljiva uloga pomalo zaboravljenih imperfekata i aorista u pripovijedanju, te osobito ustrojstvo kumičićeve rečenice.
|
