Pretvoriti Vodice u Opatiju srednjeg Jadrana
Krenuvši u turističku aktivnost prije pedeset godina, Vodice su vrlo brzo iz klasičnog primorsko-poljoprivrednog sela pretvorene u dražesno mjesto za ugodan boravak gostiju.Ideje pomoću kojih se to ostvarilo počivale su na gospodarskom samotoku ( odlučivanju u hodu) koji je svoj glavni oslonac imao u nekoć, za te prilike veoma dobro organiziranoj turističko-ugostiteljskoj i trgovačkoj tvrtki «Vodičanki».Ekonomija tog samotoka počivala je na povećanju broja kreveta i proširivanju ugostiteljskih štekata u staroj gradskoj jezgri. Sve se, jednom riječju, usmjeravalo u dva tri ljetna mjeseca i materijalna dobra i ljudi.Daljni razvoj turističkih Vodica, i prije domovinskog rata ,tražio je u svim oblicima, kako javnog djelovanja tako i gospodarske aktivnosti i organiziranosti, nešto drugo,bolje,efikasnije,racionalnije od dotadašnjeg navedenog. Duhovno i materijalno nespremne za te više oblike institucionalne organiziranosti i financijskog preciznog praćenja turističkog prometa,Vodice su se našle pred ogromnim poteškoćama svoje budućnosti. Pošto se ovom proslavom zatvara jedno više nego uspješno razdoblje ,na što su mnogi moji sugrađani ponosni,smatrao sam upravo ovaj trenutak slavlja najprikladnijim da se o svemu tome otvoreno i jasno progovori.
Nije sporno, da se putem do novoga mora ponajčešće ,premda ne uvijek,napredovati korak po korak.Nije sve moguće i izvodivo u svako doba. Nedostajanje duhovnih i materijalnih uvjeta ne koći samo ,nego najčešće i onemogućava novo. Pri tome je jako opasno podcjenjivanje onog što je do sada učinjeno,isto tako kao i opojenost trenutnim tendencijama. Stoga ,kad se kritički ulazi u ovakvu, više nego kompleksnu materiju kao što je turizam (a po meni nema drugog puta) treba stalno imati na umu suštinu kojom se osigurava taj gospodarski proces. Naime duh turizma,a o njemu se radi,počiva na uobičajenoj ljudskoj želji za nečim novim,drugačijim od nužne racionalne svakodnevnice. Ta želja pokreće volju za putovanjem ,koja ne osvježava očekivanja samo prije kretanja na put ,nego čini to i sred užitka gledanja i boravljenja u prostoru cilja. Novosti ,dakle, čine putovanje važnim ,ali ga ujedno stupanj kulturne različitosti,koji se pri putovanju nužno doživljava ,čini dragocjenim . Oba ta određenja idu u jedinstveni duševni akt,kojim se stupa u posjed prirodne i kulturne opčaranosti prostorom u kojem putnik boravi. Na što nam to ukazuje ,ako ne da je poželjno da se putnik ( gost ) neovisno o vremenskim prilikama i godišnjem dobu osjeća lijepo i ugodno a ujedno da je po mogućnostima osobnog intenziteta doživljavanja ushićen kako prirodnim ljepotama tako i kulturnom i povijesnom baštinom svojih domaćina.
Taj osjećaj ugode i opčaranosti nameće potrebu za urednim i osmišljenim gradskim trgovima,ulicama,pločnicima u dalmatinsko-mediteranskom stilu,traži oplemenjenu i tradicijom ogrnutu staru gradsku jezgru,čiste i uredne spomenike usklađene prostorom u kojem bivstvuju,puno cvijeća,skladna i uredna pročelja,pogotovo starih kamenih kuća-ala konoba «Draži»,lijepe i usklađene ograde oko kuća,vila i apartmana za iznajmljivanje,ugodne i ukusno postavljene štekate,izložbe,ateljee,muzeje,ljubaznu poslugu,razdragane ulične pjevaće,prometni sklad,organizirana i osmišljena parkirališta,uredne i ugodne plaže,tehnološki moderan komunalni sustav prilagođen ekološkim normama Europe ( sustav otpadnih voda ),sigurnu infrastrukturu ( struja,voda,plin,telefon,satelitski TV ),efikasnu i ljubaznu gradsku upravu i sigurnosne službe( policija,kapetanija,vatrogasci ),moderno organiziranu i kvalitetnu medicinsku uslugu,efikasan informativni sustav-turistički bilteni,propagadni materijali ,radio emisije o turizmu,tisak .itd.
Jednom riječju, traži od nas, građana Vodica da se putnicima,prolaznicima kupcima i gostima dolazak i boravak u našem gradu isplati i biva ugodnim. Ujedno nameće potrebu da se cjelokupna povijesna i kulturna baština, kako samih Vodica-stara gradska jezgra,Okit,Mrdakovica,Rimski bunari,Gradina,Kozara, Rašina bunja,- tako i bogatog okruženja- Šibenik,šibenski kanal,Prokljansko jezero, Skradin,Slapovi krke,Visovac, manastir Krka,Kornati,Slano jezero,Vransko jezero,Plitvička jezera,Tribunj,Prvić,Zlarin,Žirje,Obonjan,Tijat ,Logorun-učine gostima još dostupnijim.
Uspoređujući navedene zahtjeve s postojećim stanjem i shvaćanjima samog turizma ,a mislim da je upravo u tome smisao analitičkokritičkih procjena,teško je izbjeći konstataciju o potrebi nužnog zaokreta u svim oblicima institucionalnog djelovanja. To ne važi samo za postojeće institucije i aktualnu vlast nego općenito za sve građane koji rade u turizmu ili pak žive od njega.Jednostavnije rečeno,došlo je vrijeme koje nameće potrebu da se napusti ovo za nas vodičane veoma neugodno dvostruko življenje,koje nas u vrevi i šarolikosti ljetne sezone prividno odvodi u nedokučive svjetove nekog drugog i drugačijeg svijeta-građanski-da bi nas potom vratilo u čamotinju tužnih i pustih prostora u življenje naših predaka. Radi se u biti o tome da se produžavanjem sezone kao ekonomske nužnosti-veća produktivnost cijelog turističkog sustava ponude-konačno uspostavi normalni ritam cjelogodišnjeg življenja za i u turizmu. Jedino je tako moguće poništiti ovaj ogroman raskorak između prošlosti i sadašnjosti i osloboditi se one velike unutarnje napetosti što ih u ljudima proizvodi kratka ali intenzivna turistička sezona. Poneki turistički djelatnici rade čak preko osamnaest sati dnevno,te je stoga normalno da jedva čekaju da sezona završi.Dakle,opredjeljenje grada za turizam ,što uopće ne dolazi u pitanje,nužno nameće potrebu za uspostavom novih vrijednosti pa time i odnosa među turističkim djelatnicima. Biti konobar,kuhar,recepcioner,iznajmljivač soba,apartmana,noćni čuvar,vodić,organizator izleta,brodar,skiper,agent,ulični pjevač,crtač portreta,slikar pejsaža,iznajmljivač bicikla ,skutera,brodica i auta,uslužni majstor obrtnik,plastičar,poduzetnik,slasatičar,koraljar,zlatar ,urar,trgovac nekretninama,organizator regate,žurnalista k tome još poznavati makar jedan strani jezik,postalo je poželjno opredjeljenje,nužan oblik egzistiranja većine građana,pogotovo mladih ljudi. To i takvo opredjeljenje građana ne samo da treba uvažavati kao njihovu egzistencijalnu nužnost,nego je potrebno i institucionalno usmjeravati-naobrazba,i socijalno vrijednovati kroz adekvatna primanja i socijalnu sigurnost koja isključuje rad na crno. Na što to ukazuje ako ne da je potreban obrat u svijesti onih koje kao građani ovlaštujemo da vode brigu o budućnosti ove za Hrvatsku veoma značajne turističke destinacije. Primjerice, samo ,prošle godine izgrađeno je preko dvije stotine novih apartmana na staroj i dotrajaloj infrastrukturi na postojećem sustavu odvoda otpadnih voda koji je već proglašen kao ekološka bomba. Isto tako otvoreno je Veleučilište za upravne pravnike-što je izvan svake pameti ako se pođe od potreba i zahtjeva turizma.
Došlo je dakle vrijeme koje nameće potrebu za napuštanjem takvih metoda političkog i gospodarskog djelovanja i pređe na racionalnije oblike vođenja svih mogućih aktivnosti . Naime ,treba se konačno okrenuti planiranju,prognoziranju i organiziranju političkih,gospodarskih i društvenih procesa koje će se temeljiti na isprepletenosti ideja,interesa i različitih materijalnih mogućnosti mnogih subjekata koji sudjeluju u stvaranju turističke dobiti. Tako je jedino moguće pokretati one aktivnosti koje vode zajedničkom cilju –u ovom slučaju ,to je nužno produženje sezone.
Da bi građani Vodica kao istinski vlasnici ovih prostora imali uvida u postojeće razvojne tokove,oni moraju biti dobro informirani, a neke stvari neovisno o političkim strankama,političarima i njihovim obečajnima,medijima i osobnom ideološkom uvjerenju ,moraju i sami znati. Prije svega moraju znati, tko je od onih na vlasti za što zadužen i da li je za to sposoban,odnosno kako i na koji način treba da funkcioniraju pojedine gradske institucije. To se posebno odnosi na gradsko vijeće,poglavarstvo i gradonačelnika kao i turističke zajednice na gradskoj,županiskoj i državnoj razini. Te institucije na različiti način utječu na stvaranje i raspodjelu turističke dobiti, pa čak i kad adekvatno ne funkcioniraju. Stoga je logično, da se od njih traži da imaju zajednički pristup turističkim poteškoćama i aktivnostima ali i obvezu prema racionalnom i dugoročnom razvoju grada. Pravi regulator svih tih isprepletenih materijalnih interesa u turizmu može biti samo precizan uvid u financijske tokove svakog gospodarskog subjekta za sebe i porezna politika koja osigurava financijske impulse razvoju grada-porez na dobit. Upravo je to ono što je do sada nedostajalo pa time i onemogućavalo drugačiji pristup vođenja grada i turističkog gospodarstva. Uzmimo samo trgovačke lance,banke,velike turističke agencije,hotelske kuće i brodare,koji su izvan nadležnosti gradskih institucija u smislu kontrole i uvida u njihove financijske transakcije, a koji ubiru za vrijeme sezone veliku dobit bez obveza prema gradu.
Dakle ,da zaključimo ! Kao što je izgradnja hotela «Punte» pokrenula proces preobražaja Vodica u turističku destinaciju danas značajnu i za Europu / Vodice se nalaze na turističkoj karti svijeta / tako bi i sada Turistička zajednica uz Gradsko vijeće,poglavarstvo i gradonačelnika svojim vizijama,idejama i planovima morali osigurati preobražaj Vodica u istinski grad cvijeća u Opatiju srednjeg Jadrana. Nije sporno ,u Vodicama posljednjih godina ima u tom pogledu podosta novog.Organiziraju se Uskrsne regate,uređuju se javni prostori,cvijeća je sve više i po trgovima i po kućama za iznajmljivanje,osjeća se novi poduzetnički duh,pogotovo kod mladih ljudi opredijeljenih za turizam.Samo nažalost, te aktivnosti nisu institucionalizirane,nisu osmišljene kao zajednički ciljevi što ima nesagledive posljedice. Primjerice ,uređen je glavni stari trg s bunarima po kojima su Vodice i dobile ime,bijelim kamenim pločama neprimjerenim dalmatinskom težačkom ambijentu. Isto tako,umjesto primjerenije ograde od kovanog željeza sa motivima stare vodičke kape,koja je već bila postavljena na donjem bunaru i prikladnija je staroj gradskoj jezgri,postavljena je nova ograda od pleksiglasa. U novo uređenom parku pokraj tržnice bojama je kamuflirana trafostanica u staru kamenu kuću ,što je očigledan kič. A što kazati o uređenju okoliša oko velikog spomenika . Bez znanja autora (pokojni ) ili njegovih nasljednika autorskog prava narušena je glavna poruka spomenika. Naime, ornamentika na podnožju spomenika bila je isprepletena narodnim tradicionalnim motivima,čime se izražavala temeljna poruka» iz naroda je proizašao otpor fašizmu a cvijet koji iz tog otpora izvire simbol je naše istrajnosti na ovom prostoru. «Sklanjanjem ornamentike poremetila se temeljna ideja što je izraz ogromne bahatosti i primitivnosti. Ljudi koji na taj način prilaze uređenju javnog prostora ne uvažavajući, ni tradiciju ni, dostignuća drugih obično borave u zatvorenom svijetu. Pogotovo je to opasno što su svi dosadašnji zahvati i većina materijala koji su upotrebljeni u toj građi izvan dalmatinsko-mediteranskog stila . A da ne govorimo o sredstvima koja su za to potrošena.
Dok se na taj način neukusno šminkaju javni prostori turističke Vodice leže i dalje na ekološkoj bombi-kanalizacija-i plažama u koje se svih ovih pedeset godina nije ništa uložilo. Cementiranje obale ,nije uređenje plaža ,nego samo dolazak do mora,a to se konačno mora shvatiti..
Tako eto oko budućnosti turističkih Vodica po meni stvari stoje !
Vodice 8.04.2005 god Slobodan dip ing Mačukat
|