srijeda, 22.10.2008.

MARINA.

Nakon dugo vremena jučer sam čula ovu pjesmu i odlučila sam je podijelit s vama, dragi moji.
pjesma se zove kao i moja Mama i zato mi je izmamila suze na oči.
koliko mi je samo u životu falila Marina.




Na Božićno jutro, sneno i mutno,
u kaputu očevom, malčice prevelikom,
došao sam na njena vrata,
da joj kažem baš da odlazim.

jer nitko nije znao sakrit suze ko MARINA,
imala je oči boje vena, boje vena, boje Dunava.
boje vena.. boje Dunava..

a ja, a ja ne mogu bez nje,
Bože, Bože, spasi me.
a ja, a ja ne mogu bez nje,
Bože, Bože, spasi me..

Image Hosted by ImageShack.us
19:39 | Komentari 26 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.