nedjelja, 12.10.2008.

Rekli su mi da sam bolesna i da odem kod doktora.
Poslušala sam ih, po 100ti put u životu. Otišla sam kod doktora.

Doktor me pregledao i rekao mi je;
''Gospođice, zbilja ste bolesni. Bolujete od teške bolesti od koje boluju milijune ljudi na ovom velikom Svijetu, a još joj nisu našli lijek.''

Zabrinula sam se. ruke su mi počele drhtati a srce ubrzano kucati. Dok su mi se zubi lagano tresli, pitala sam ga hoću li umrijeti.. s iščekivanjem odgovora cijeli život mi se prevrtio u mozgu.. sve dobre i loše strane.. a onda me prekinuo u razmišljanju i rekao je;

''da, hoćete..''

I još nije bio završio, a mene je odala ona suza.. ona suza u kojoj se skrio cijeli moj život.
zatim je nastavio;

''normalno da ćete umrijeti, kao i svi ljudi na ovom svijetu. nitko neće ostat pošteđen..umrijet ćete, ali ne od ove bolesti.. umrijet ćete, ali ne danas. nego za puunnnoo, puunnooo godina.''

S tim odgovorom vratila mi se boja na lice i stekla sam hrabrosti da ga upitam od koje ja bolesti bolujem.
Nasmijao se, uhvatio me za ruku i rekao mi je;

''draga, moja.. boluješ od LJUBAVI.''

Počela sam plakat kao nikad u životu, istrčala sam iz ordinacije i zalupila vratima..

Image Hosted by ImageShack.us


Podsjeti me, što to bješe ljubav...
i bar na tren, biti zaljubljen.
[jer sam ja definitivno zaboravila.]
10:32 | Komentari 24 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.