i dalje peder... koji malo manje plače.....

dakle kao prvo.. da vam se pohvalim :
znate onu sad već kultnu mapu koja me izluđivala ? dvije četvorke ! molim lijepo.....i onda pola sata poslije dvije 5ice iz povijesti umjetnosti.... usmeni od sat i pol... malo priče o mom bronhitisu...pa pretresanje moje riznice znanja o nastanku prvih gradova, romaničkom zakonu kadra i rušenju renesanse manirizmom.. sve po točno dvije tri-riječi... toliko sam uvjerljiv bio.. i onda naravno - onako kako samo ja to znam.... apstraktni expresionizam... (di ćeš slobodnijih ruku za srat)..jason pollock i da citiram sam sebe (oni slabijeg želuca neka odvrate pogled) "divlja strast koja izbija iz savršeno smislenih bez ikakvog reda nabacanih boja"... joj... da skratim... teta profesorica i asistentica su bile vlažne, a ja sam se na peti okrenuo popraćen valovima svježe oprane kose na pola svjestan da sam upravo zadovoljio sve uvjete da upišem drugu godinu....
bio je to dobar dan....
a kao drugo - ne znam više... pišem ponovno..
sve vas
:znate već što:

premoren sam da sad pišem.. detalji slijede :)

sve vas ljubi student 2. godine :))))

pričao sam s Zloćkom.. znam sve o njemu.. znam kakav je... znam da nema teoretske šanse da me intelektualno,a kamoli emocionalno zadovolji...a svejedno ću se potrošit* s njim... svetica u meni bit će zgrožena... drolja pošteno zadovoljena.... romantična dušica silovana..... neću u njemu naći dječaka.. neću ga ni tražiti..... samo me zanima... koliko kurve naplaćuju ovih dana?
hvala svima koji su dali svoj doprinos ovome... tako će mi biti lakše... nema zaljubljivanja... prijatelji i jebači.. jer budimo realni ... oboje u istom neću naći....

nemojte na to gledati kao na autodestrukciju... više kao na autoredukciju... na duže vrijeme.... samo onda jednom kad u neko doba svog života stanem i pogledam oko sebe i shvatim da sam sjebana stara pederčina pocjetite me da sam nekad bio ovakav.... možda ću plakati za samim sobom... možda ne?

vrijeme će pokazati


*primjetite kako ne koristim neki drugi termin tipa : sex,ševa, jebanje... ovo savršeno opisuje ono što mi treba... trošenje...emocionalno.... jer kad me već jebu, barem nek me za kurac drže.....

subota 3:33 ujutro (jebene poklapajuće brojčice me i dalje prate u stopu... danas je već bilo smiješno... od 10:10 kad sam se ustao, do 15:15,16:16;17:17,18:18,19:19.. i onda sam taman u 00:01 pomislio da je gotovo i evo ga opet!)
eee...da mi je netko sa 17 godina rekao da sa 21 neću imati volje za životom, a kamoli izlascima...da završimo to još onda :)... a bio sam blizu.. nekoliko puta.. što slučajno, što namjerno...i bilo je tako jebeno primamljivo...... sada to vidim još jače nego onda... zato što danas ne bih bio u stanju ponoviti neke stvari od onda.... a tako malo mi je falilo....šteta.... jebat ga.. nisi imao muda onda - trpi sad ;)
blogerica sad već guta treći apaurin vjerojatno, holly bali po laptopu a A. mi skida sve po spisku - do kad mislim dramit... ( cure moje sve vas ljubim )
slušao sam radio... i muzika je bila super... i ne znam kuda vodi ova rečenica.... možda u vrapče? možda u pušću bistru... možda kao i tolike prije nje... nikuda... samo izlaze da bi mi bilo lakše....
eee... znam što sam vam htio reć... sjećate se moje teorije - meni super,ljude oko mene gazi tramvaj ? he he he.. nevjerojatno,ali istinto.... jučer mi je bio prekrasan dan.. zbilja sam bio pozitivni nabrijan....onda je došla majka s posla..... ugrizla ju je lasica (srećom u pet shopu - pa je valjda(?!) cijepljena).. hi hi hi... neš ti povredu na radu.. odeš po gablec, vratiš se s ugrizom lasice... :) i onda si je na to isto mjesto prikeljila vrelu peglu..... smiješne ozljede.... čekajte - niste čuli najbolji dio .. znate kako izgleda metalni obruč skinut s table za košarku... mrcina.... e pa takav jedan stoji kod buraza na ormaru.... i nakon sitnijeg požara oko kompa ( igram se ja kad tamo kutija se gasi.. monitor i zvučnici rade... pogledam utičnicu - možda sam nogom nešto trknuo... mrdam 1. kabl - ništa..2. ništa.. 3. kabl... ništa... a kad tamo jebeni vatromet! 1. kabl GORI ! jebeno gori crveno-plavim prštavim plamenom.... uvijek su me zvali muževni - pa reakciju možete predpostaviti TATAAAAAAAA ! - tonom koji daje do znanja da ne umirem, ali bih uskoro mogao) otac vadi kabl iz zida .. mijenja utičnicu kablove i svašta još nešto... i taman je sve završio i krenuo glavni produžni utaknuti nazad iza burazovog ormara.. i da ga ne miče cijelog zavuče se pod njega - potiljak mu naravno nije ispod ormara.. i sjećate se one mrcine od maloprije.... ŠPUF ! Ocu na glavu.... ZVIZ! mislim da nisam nikad vidio da ljudska glava poprima tolike proporcije.... puno leda i "pas majki" kasnije tajo kao nov.. ima kvrgu veličine teniske loptice i to je to ... :) .. pa se vi meni smijte...

eto ponovo sam pobjegao u dear diary zaklon od smeća u glavi... neću više ! opet radim ono što mi ne odgovara.. gomilam... ako prsne sve odjednom mogli bi u crnoj kronici čitati o M.P.(21) koji je s tornja katedrale ljude gađao jabukama obučen kao deda mraz ! sve dok je pjevao sve bi seke ljubile mornare...... a stari magazin nitko ne voli čut u mojoj verziji :)

super su mi ova moja oprečna stanja..... a vama ? smeta li vama buka u mojoj glavi? meni samo ponekad....

sve bi seeeeeeke ljubile mornareeee..... al im mame mame brane tooooo ....... zna netko gdje ima jeftinih jabuka !?!

hi hi hi.. ma nije do toga došlo.... ne još...

...a ipak su me fino izjebali jutros...

naime istekla mi je osobna... još neki dan sam obavio najomraženiji dio posla - slikanje... daleko od toga da se ja ne volim slikat - dapače.. ;)pitajte samo A. koliko mojih slika ima u mobitelu... ali moj osnovni problem je u tome što kad vidim fotić probudi se modelsica u meni,popravim kosu, izbacim cice i guzicu,uvučem trbuh,nagnem glavu ,napućim usne i isturim bradu :))...e pa zato mrzim slikanje za osobnu... dok me oni tamo poslože kosa mi se tri puta rasturi i imam izraz lica teleta koje je upravu išetalo na autocestu i ugledalo jureći kamion...ova je jedna od njih... izgledam kao ciganska mlada - budući da nisam stigao naručiti se na preljev kod frizera - pa mi nekad čokoladni pramenovi sad malo bacaju na "staro zljato".. kosu kao da nisam oprao tjedan ili dva (prana je večer prije slikanja), pogled naravno "čiko, daj mi čokoladu" .. ma jednostavno oličenje onoga što ja zovem - slika za osobnu ! i tako ... jedino što su mi oke super-super ispale.... plave sine - ko da nisu moje .. ;).. nego - vratimo se na početak...
naravno počelo je sa super ljubaznom (osjetite ironiju?) tetom na šalteru u policiji... nastavilo se tetom na šalteru u pošti (btw - znate li vi da se i plaćanje računa PLAĆA!)....onda nazad k teti u policiji... pa žena(?) u onom malom plavom ZET-ovom boxu...pa kondukterka u vlaku... sve redom neizjebane, nadrkane državne službenice.... sad pitanje : kad upošljavaju te žene na rad za šalterima - jel imaju oni neki upitnik sa trick pitanjem "najdraži lik iz crtića" ili što?.. pa one sirotice koje napišu : bambi, medvjedići dobrog srca, thumper (za vas disney-neuke : zeko iz bambija!) snoopy i slično automatski postaju otpisane, dok one čiji odgovor bude nešto u smijeru : mrgud (štrumfovi), lovac koji je ubio bambijevu mamu, godzila postaju potencijalne uposlenice lijepe nam naše? prijedlog : u standardnu radnu opremu uvrstiti xsanaxe ! a za vas nesretnike koji morate stupiti u kontakt s istima - oboružajte se strpljenjem...ili barem dovoljno teškim tupim predmetom .. ;)

jedem zadnjih dana kao sumanut... toliko žderem da me netko pitao - jesi se ti sexao ? - poznavajući moje zaziranje od hrane osim u danima poslije jebenog orgazma.. nisam se sexao... prije će biti da sam tek sad postao autodestruktivan - naime što sam sve danas pojeo :
1. cigareta
2. jutarnja kava i cigareta
3. kremšnita
4.poprilična količina šlaga u spray-u
5. dvije banane (napucavam se kalijem da sakrijem bljuvkanje na eventualnim krvnim pretragama na sistematskom za fax)
6. kava
7. pizza cut
6. banana
7. piletina grill sa puuuno feferona,papra i krastavaca - u lepinji.. one masline u šlapi su mi uvijek sumnjive .. ;)
8. zeleni čaj
9. 5 home made - toast toplih sendviča
10. pileća juha
11.dvije kremšnite
12. ostatak šlaga u sprayu
13. banana
imam osjećaj da neću jesti nekoliko dana... ;) eventualno nešto slatko .. ;)

nego... kad mi je sva krv južno od dijafragme - pišem gluposti.. zato ću sad stati.... malo ću kontemplirati nekom drugom prilikom ovo je jedan od onih dear diary postova sa isključivom namjerom da sam od sebe sakrijem što mi se sve mota po glavi.. a neke ideje nisu nimalo dražesne...zadržat ću ih za sada za sebe.... ;) da se ne zgražate prije vremena
:znate već što:

treću noć za redom gledam na sat u 1:11... evo.. ježim se .... kroz cijeli tjedan mi se,nebrojeno puno puta dešavalo da pogledam na sat kad su cajger na cajgeru ili ako je digitalac u pitanju brojčice jednake.. babe kažu da to netko misli na mene.... ne usudim se zanositi idejom...
nisam imao namjeru pisati blog sada... ali kad sam već krenuo.. naći ću nešto u olujnim tišinama zaglušujućih vriskova koji se množe iz sata u sat iza mojih krvavo plavih očiju, nešto vrijedno zapisivanja... da podjelim s vama - i sebi ostavim u pisanoj formi pocjetnik teoriju koja mi se razvila u glavi nakon promatranja svijeta oko sebe u zadnjih tjedan dana? ajde..

počelo je - kako obično to biva sasvim slučajno... u neka davna vremena pala bi mi jabuka na glavu i to bi pokrenulo misao... ipak - život u high tech dobu jabuku je zamijenio sms-om, ali učinak je ostao isti... pokrenulo je kotačiće u mojoj glavi... poruka je glasila "zadnjih mi je dana baš super s malim, he he - nekom smrkne,nekom svane" - napisala mi je A....
nakon iscrpnog razmišljanja došao sam do zaključka da samnom nešto opasno ne valja - ili je to možda ipak samo bizarna koincidencija? naime uvjeren sam da crpim previše pozitivne energije - i da se recipročna količina negativne reflektira na ljude u mojoj blizini... smijte se koliko hoćete .... ja sam jebena wolframova žarulja u kozmosu prilagođenom halogenim rasvjetnim tijelima... (ah - da mi otac zna koju sam metaforu upravo iskoristio - bio bi ponosan)...crpim, sišem upijam... jebena spužva.. spužva kojoj očito treba antisklerin ! budući da mi je u trenutku kad sam odlučio svoju teoriju pretočiti iz glave u hard copy - počela blijediti... i sad više ne mogu uloviti ni glavu ni rep.... never majnd... zaboravite...ja jesam .. :(

kako si ? pitanje je kojih ovih dana čujem nešto više nego inače... od onog usputnog " kak´ si mi ti ?" u redu za prijavljivanje ispita... koje samim tonom kojim je postavljeno ostavlja kao jedinu opciju odgovor . "ma jebeno senzacionalno, ti?" , do teškog, iskrenog, "kako si?" od strane princeze u telefonskom razgovoru u sitnim satima.... kako si? "si" - 3. lice jednine pomoćnog glagola biti.... jedini odgovor koji ja u ovom trenutku mogu dati, a da ne bude barem parcijalno neistinit je da jesam... postojim... trepćem, srce mi kuca, hodam, polovično obavljam mahinalne radnje kao što su kuhanje kave, šetnja cura, paljenje cigareta... i to je to... osjećam se kao da mi je netko posegnuo duboko u mozak i pronašao on/off trekidač i povukao ga na dolje.... mrak i tišina... a opet možda je samo osigurač izbacio.... možda se se tijelo brani... da ne bi pregorilo.... ponovno mogu jesti, a da ne povratim .... ne činim to često,ali ipak... moguće je....mogu vidjeti reklamu na televiziji, i akceptirati prvi impuls koji dođe do mozga - da me pocjeća na dječaka.. i tu stati.. nemam snage više ...

plakao sam danas zbog nečeg novog... i opet je sve to nekako spooky....prvo sam uz jutarnju kavu otvorio novine i vidio da je danas obljetnica smrti isadore duncan....sjetio sam se razgovora sa dječakom.. kako obožava balet.. i kako ne propušta premijere kad je u zagrebu...volio bih da smo barem jedan balet odgledali zajedno.. onda mi se vrtilo po glavi cijeli dan kako mi je krivo što nisam ostao u onoj dvorani kada me majka nakon mojih opetovanih molbi odvela na balet.... bilo me sram ! imao sam jebenih šest godina, a i dan danas se sjećam scene u detalje.... bio sam oduševljen.... visoke i mršave žene u prevelikoj odjeći zagrijavale su se kraj prečke, sa špicama na nogama.... i odjednom me bilo sram.. i pobjegao sam..... majka je po običaju primila kao moju odluku i nije forsirala... danas mi je bilo žao što nije.... i onda je na tv-u bio dokumentarac o ireni pasarić... gledao sam ga sa suznim očima... netko tko u tolikoj boli,patnji i odricanju nalazi toliku satisfakciju... i nju ne zovu autodestruktivnom anoreksičarkom.... njeni krvavi žuljevi i izgladnjivanje..svakodnevno dovođenje tijela do maximuma izdržljivosti gledaju se kao umjetnost... rijetko gdje je mazohizam tako fino utkan u nešto prekrasno kao u baletu.... na vrhovima prstiju plesao sam po sobi.. osjećao sam svaki nišić u nozi.. napetost u njemu...gotovo bol... i osjećaj je bio fenomenalan..... išao sam se umiti.. majka je bila u kupaoni...."e..mama... znaš šta je meni žao ?" ... što nisi plesao balet? - presjekao me odgovor... "molim?" - pitao sam ne vjerujući svojim ušima... ma ne znam sine - to sam baš danas nekome spomenula, nije bitno... šta ti je žao? ma ništa.... premorena od radnog dana nije ulazila u dalje rasprave i izvlačenje iz mene što sam htio reći....poljubio sam je u čelo i to je bilo to.... volim svoju majku... nikad joj to neću reći....ali volim ju...

nema smisla dalje pisati... sutra ću ..... idem leći... neću spavati... ali neću više ni pisati..... možda i zaspem... a možda omotam oko sebe crveni šal i odvezem se u povijest.....................

eto - ovako izgleda post kad pogledam na sat, a na njemu treći puta u tri noći stoji 1 :11

ime: marko
prezime : neizgovorivo
godine: 21 i pol i nešto još sitno
visina: 193 - dovoljno da ostavim čelo na rukohvatu u tramvaju
težina : 64,5 - rekordno niska ( bulimija se ne dešava nekom drugom ;) )
boja očiju : plava, sa crvenim rubom i ljubičasto-crnim vrećastim dodacima s donje strane
boja kose : neprepoznatljiva - hitan servis potreban
broj dana bez bloga : 14
(sljedeći podaci se odnose na obračunsko razdoblje od 29.08 - 12.09 2005.)
broj bivših dječaka : 2
broj definitivno preboljenih bivših dječaka : 1
broj ljudi koji su napustili moj život u ovom ili onom obliku : 3
broj iscrpnih razgovora s majkom u kojima sam gotovo priznao da sam peder : 1
broj obroka : 9 (12 ako pola pakiranja mentosa i pola kutije cigareta računamo kao obrok)
broj povraćanja nakon istih : 5
dug u knjižnici : rapidno rastuć
broj napušavanja : nekoliko
broj pijanstava : 3
količina kokaina u organizmu : gotovo zanemariva
potvrda prijateljstava : 2
broj zgotovljenih mapa : 1
broj popušenih cigareta : 560-ak ( !?! )
broj sati provedenih spavajući : nevjerojatno mali (i za normalnu osobu)
broj snova o Dječaku na biciklu : 6
broj snova o Prvom : 1
pjesmice na repeatu : voli me još ovu noć - denis & denis
can´t make u love me - george michael
i don` t want a lover - texas
say what u want - texas
just a friend of mine - vaja con dios
ordinary day - bent
show must go on - queen
- eto ovako bi normalna osoba opisala što joj se dešavalo proteklih dana... dakle pogađate - slijedi moj način !
po svom dobrom starom običaju - malo ću se gubiti u vremenu i prostoru..

Prvo je otišla Holly....

otišla je prva... sada primjećujem kako me to u principu trebalo malo pripremiti na ono što slijedi.. pili smo posljednji martini prije odlaska.. noć je bila topla... nismo izgledali senzacionalno... nije mi uopće bilo do toga...sjedili smo u buldogu i ignorirali činjenicu da odlazi u beč.. da - sve je to divno i krasno - beč nije daleko... ali nije ni 15 minuta od trga...pridružila nam se Prodavačica cipela...više sam se koncentrirao na nju, nego na Holly.. nije mi se baš plakalo...tako smo nas tri frendice pili i papali (shake u Mcdonaldsu je hrana ili piće?) i pričali o kurcima, cipelama, povrću i nekim starim dobrim vremenima...i onda je otišla... bili smo na kaptolu i smijali se nečemu ( opet jedan od onih - tko razumije, shvatit će trenutaka) oči su i meni i njoj bile suzne... od vjetra i alkohola naravno ;) ... izgrlili smo se i izljubili.. zaprijetila mi je da će mi učiniti svašta nešto nažao ako je i probam zamijeniti Prodavačicom cipela u svojim popodnevnim martinijima na shpizzi.. obećao sam joj da zamjena ne dolazi u obzir.. možda povremeni nadomjestak.. jer u mom srcu ima mjesta za samo jednu djevojku kao savršeni dodatak dobro posluženom mariniju...
... nekoliko dana kasnije otišao je i Dječak na biciklu

boji se da me ne povrijedi... pre drag sam mu, nije skoro upoznao tako emotivnu osobu kao što sam ja... pre intenzivno mu je sve ovo... ne sjećam se više točno svih riječi izgovorenih na njegovom baršunastom trosjedu.... sjećam se samo da sam plakao, i da sam znao da tako mora biti...vrtila mi se u glavi pjesma koju od tada ne silazi s repeata -voli me ovu noć ...intenzivnija mi je slika njegovih dodira... govorili su sve ono što on nije mogao.. i potvrđivali ono što je izrekao... ne zna želi li me kao prijatelja ili kao dečka.. jer ljubavne veze dođu i odu, a prijatelji su uvijek tu negdje...a meni je više zlo od toga... zlo mi je od toga da ljudi u meni vide samo prijatelja... u kojem točno trenutku su ljudi postali toliko jebeno obazrivi prema mojim osjećajima ? sve ja shvaćam.. i njegovo potrebu za slobodom , i moju potrebu posesivnim posjedovanjem... i zbrojimo dva i dva... to ne bi funkcioniralo nikako... uvijek bi se netko gušio.. on u mojim potrebama ili ja u svojim suzama.. i onda ga nakon nekog vremena više ne bih mogao zvati Dječakom na biciklu... a ovako je možda bolje... prijatelji.. hmm... kako biti prijatelj nekome u koga si zaljubljen ? možda mazohist u meni nađe svoju satisfakciju u tome... a svi ostali.. patit će neko vrijeme, pa će onda jednog - sasvim običnog dana ponovno biti sve ok.... bar se nadam.. naime prošli put kad je nešto završilo, a da ja nisam izgorio u tome trebalo je dvije godine, puno suza i promjena sexualne orijentacije da tu osobu zovem prijateljicom... nadajmo se da će drugi put ići lakše.. :)
a nije da mi olakšavao... dapače... svakim njegovim "ljubim te" - na kraju poruke u kojoj mi je dao do znanja da misli na mene - kretao je ringišpil u mojoj glavi... znao sam da me nikada neće ljubiti onako kako ja to sada želim...kako ću željeti još neko vrijeme...ali je uvijek ostajalo ono možda...
evo - da vam dočaram kako se osjećam, prijepis poruka poslanih njemu u neke sitne noćne sate, dok sam manično crtao croquise :
"počinje mi smetati zaglušujuća tišina ne razmišljanja...a ne želim početi, jer znam kuda to vodi.. tamo u bolnu spoznaju stvarnosti.. bit ću zato još neko vrijeme u ovom spokojnom i toplom uterusu satkanom od nade i maštanja.. ostat ću iako znam da svakim trenutkom provedenim u njemu povećavam količinu boli s kojom ću biti primoran suočiti se kada budem morao istupiti nazad u stvarni svijet.. svijet u kojem se mene ne može voljeti onako kako ja to trebam... u svijet u kojem svojom prezahtjevnošću ubijam svakome volju da to uopće pokuša... nije li jednostavno divno biti ja?
zaista sam se trudio uopće ne krenuti ovim putem.. i uspjevale su obmane sve dok mrak nije progutao zvukove ispod mog prozora... i donio tvoj miris, okus tvojih usana, tvoj pogled... razbacao ih je preko moga stola poput oštrih komadića šarenog stakla... mjesečina koja se odbija od njih jednostavno me zove da ih privijem k sebi...jednostavno se moram igrati njima..iako znam da će mi ruke biti krvave... ljubim te"
bilo mi je lakše nakon što sam sve to ispisao... trijezan....
a onda je došla groznica subotnje večeri... Princeza me vodi u život, da ne budem u kurcu... znao sam kako će to završiti i prije nego je počelo... ulaskom u ono leglo gorućih pogleda i neželjenih dodira u prolazu raspoloženje mi se nije nimalo popravilo... dapače...bilo je mračnije nego inače.. i smrdilo je na trulež razočaranja i potrebu za ispunjavanjem bazičnih animalnih potreba.. ljubav nije moguća na takvom mjestu... ona nestaje kao rukom odnešena.. ostavlja čovjeka svedenog na jedno od dva osjećaja - gnušanje ili napaljenost.. ovo drugo još nisam doživio tamo... prva teqila nije baš ništa promijenila... svuda oko mene dječaci slični njemu.. niti jedan kao on.. niti blizu.. niti jedan nije imao njegove oči... Princezina majica me ubijala... u jednom trenutku sam da pomazio po toj majici...mazeći pri tome u mislima Dječaka... zagrlio sam ga i gotovo se rasplakao shvativši nešto... ista toplina izvirala ja iz Princeze.. ona prijateljska toplina koja odiše tugom zbog nemogućnosti da mi pomogne... malo ljepši oblik sažaljenja kojeg toliko mrzim.... treća teqila na već nekoliko dana prazan želudac i neispavano tijelo učinila je svoje... poslao sam poruku... glupo? možda ... nepotrebno? vjerojatno...nužno? definitvno. tamo negdje iza četvrte teqile, pola red bulla i jednog "modelsica mora bljuvkiti" posjeta wc-u došao je Gisellein mali... i Jedan od njegovih... smijali smo se, zgražali, smijali i brisali znoj sa sebe cvjetnim wc papirom.. kako jebeno posh - zar ne? cijelo vrijeme sam bio izgubljen u svojim mislima.. mislima o Dječaku.. i onda sam pao najniže do sada u svom životu... pred wc -om nevjerojatno nije bilo nikoga.. dok sam držao morku ruku na vratu u ogledalu sam vidio vidno rasturenog frajera, inače pristojnog izgleda kako ulazi u wc... očajno mi je trebao kokain... da otupim... da svi oni inferiorni stvorovi nestanu i da mogu ići plesati i znojem izbaciti iz sebe sva sranja nakupljena u meni... u smrdljivom malom wc-u najdekadentnijeg mjesta na svijetu bio sam spreman učiniti sve.... kao najjeftinija kurva sam dobio zanemarivo malu količinu koke od njega...na način koji bi se mogao prikazati i u podnevnom dnevniku... dakle ništa 18+....a svejedno sam se osjećao kao kurva... alkohol i to nešto malo bijelog i sve emocije u mixu pretvorile su me u najgoru noćnu moru svakog kurca gladnog pedera ... plesao sam.. željeli su me.. dirali u prolazu.. nisam se obazirao.... sjeo sam i shvatio da ne mogu... da nema smisla.. da moram ići kući... stati pod svoj tuš, leći u svoj krevet i zaspati suznih očiju.... rekao sam to Pricezi.. razumio je iako sam mu obećao spavati s njim u Stanu...poslao sam mu još jednu poruku.. glupo? definitivno... nepotrebno? apsolutno....
odgovorio mi je dan poslije... krenuo je sms razgovor... tek sam tada plakao... ne može tražiti od mene da mu budem prijatelj još sad... ne dok sam još tako intenzivno zaljubljen.... neko vrijeme mora proći.... na moje " ljubim te posljednji put" odgovara .. "nadam se da nije posljednji put da me ljubiš"... u kom točno trenutku je zaboravio na ono "ne želim te povrijediti" ?.... danas sam super dobro... danju je to obično tako... jebu me noći... kad je tiho...

prvo dvoje je otišlo više - manje lijepo... Prva je otišla uz exploziju mržnje i razočaranja
kako kaže pjesmica... day began just like another ordinary day...and in an ordinary way u neko doba popodneva zvonio je telefon.... zvala me Ona s kojom sam srao u istu pelenu... prastara prijateljica.. to je jedno od onih prijateljstava koje funkcionira savršeno i bez svakodnevnih razgovora... prođe i po nekoliko tjedana da se ne vidimo i ne čujemo... ništa u životu nemamo zajedničko.. ni društvo, ni glazbu , a za boga miloga ni fax.. ipak ona je netko koga ja zovem prijateljem već dugo.. i jedina za koju sam siguran da ću je prijateljem zvati dok sam živ... e .. a kako to obično biva u mojem queer mozgiću - tako je i s njom... ona još ne zna da sam ono što jesam.... vjerojatno ni ne naslućuje.... dakle - telefon je zvonio... kada digneš slušalicu i čuješ "d#$#ar da"$#2 ov"#"3 ma"#"#2 do"#%#ma?" jasno ti je da je ona.. i njezin prastari bakin telefon kojeg ne želi zamijeniti nikad... a ja molim boga da već jednom da svoje - kako bih je čuo dok telefoniramo :) u glavnom.. Smrznuo sam se kad mi je rekla da je srela Prvu i da je ljuta ! šutio sam skamenjen.... čekao sam da završi svoju tolstojevsku rečenicu (da - inače način govora nam je poprilično sličan) , budući da je razlog zbog kojeg se ljuti teatralno ostavila za kraj.... u mislim sam vrtio film veoma nasilne smrti Prve... sjekira.. tramvaj... zadavio bih je golim rukama da mi je bila tu negdje... naime srele su se neki dan i Prva ju je pitala zna li ona za mene? nije joj rekla što... Ona s kojom sam ju je pitala o čemu se radi, na što joj se Prva, u popraćena svojim dečkom podlo nasmijala u facu i rekla .. bit će da sam mu ja ipak bolja prijateljica ! NEWSFLASH DROLJO ZMAZANA - NISI !!!! Ona s kojom sam me pitala što joj to moram reći, na što sam joj kao odgovor dao neku trosmislenu, općenitu laž.... ništa joj nije bilo jasno... a meni je bilo krivo .. kao prvo to nije razgovor za telefon... a posebno kada mi majka visi na desnom ramenu i čupa slušalicu iz ruke, jer dugo nije čula svoje zlato ...dakle.. dogovorili smo se da se vidimo ovaj tjedan... za sada uspješno eskiviram... koliko ću još dugo moći - ne znam...
poslao sam sms prvoj... jednostavno je nisam želio čuti.. nije me zanimalo zašto je to napravila... samo sam joj dao d znanja da za mene više ne postoji.. zvala me trideset šest puta.. poslala lijepu poruku, poslala ružnu poruku... poslala tužnu poruku.... nisam joj odgovarao.. na koncu ih više nisam ni čitao - samo sam ih brisao kako su stizale... posljednju sam ipak otvorio.. u njoj je pisalo "ne razumijem zašto?" .. " lijep život ti želim" odgovorio sam joj... shvatila je.... nije više ni zvala ni slala poruke..... ona više za mene doslovno ne postoji....

a da vam ne pričam da sam dva puta u dva dana sreo Prvog...
smiješno tužni pokušaji izazivanja reakcije s njegove strane... apsolutna nezainteresiranost s moje strane.. apsolutno i potpuno mi je bilo svejedno ... gledao sam ga kao frenda.. i to čak i ne vrlo dragog frenda... pozitivno je to... rekao mi se da mu se javim.. jednom možda.. trenutno nemam ideju što bih mu rekao.. nemam potrebe za ćaskanjem ovih dana... u speedu sam u kojem ima mjesta samo za plakanje nekome na ramenu i rasprave tipa - bitak/bit/ljubav... ili razgovore u faxu.... jer ispiti su se poput podmuklim malih gadova ponovno nakupili svi u dva tjedna...a niti jedno od toga ne mogu s njim.. kad počnu padati prve duže kiše i kad se raspored na faxu ustali, poslat ću mu poruku za cugu... jesen je nekako vrijeme za ćaskanja - onako uz čaj... ili da mu možda javim da sam sanjao kako se u crnom armanijevom fraku udaje za srebrnog jednoroga? i jednorog ima njegovo naočale, a on ga gleda zaljubljeno i ja sjedim u prvom redu u crkvi i razmišljam zašto si stavljaju flastere umjesto prstenja..... ( da ću uopće i probat tumačit - ne pada mi na pamet.. ali kao što su mi nekoliko puta rekli - možda psihijatar nije opcija koju u potpunosti trebam odbaciti )
možda bolje ne.. u ostalom... pročitat će tu ... ako naleti.. a kaže da navraća s vremena na vrijeme

a završen je i sizifov posao... mapa .. oba semestra... 10 mrtvih priroda u ugljenu i kredi , 10 ljudskih figura, cipela u tušu, 10 aktova u kredi, 10 figura u olovci, flakon moskinovog parfema u bojicama (koje nisam uzeo u ruku od vrtića!) ružna debela gola žena u grafitu i 85 croquisa tehničkom i tušem i perom spremljeni su u crnu mapu i čekaju da ih sutra odem predati .. držite fige....


i eto... gotovo ..... za ovaj put.... možda ne prođe 14 dana do sljedećeg posta ...

sve vas :znate već šta: