PACIENT NUMBER: 666

Naškrabano, 03.01.2006.

. . .

Toplina...
Mekoca...
Zatim hladnoca koju se ne moze opisati...

Sve u jednom...
I sve za par sekundi.

Osjetis kako ti curi po rukama...
Ta toplina...
Kako ti curi od vrhova prstiju, preko dlana, pa sve do laktova...

Zarijes prste unutra...
Ta mekoca...
Osjetis unutrasnjost pod vrscima prstiju... Diras... Istrazujes...

Dotaknes to lice... Pogledas te oci...
Ta hladnoca...
Lice hladno kao kocka leda... A oci staklene kao i njen privjesak oko vrata...

........krvavi uzitak
- 00:00 - Leave a poop (2) - Throw a poop - #

Naškrabano, 02.01.2006.

. . .

Trazi, trazi pa ces naci...
Eh, da...

Nije tako lako, koliko god vi mislili da je.
Nije.

I koliko god vi puta mislili da ste uspili...
Niste.

Cekat ce vas na nekom putu kojem cete sami poci...
I necete ju ocekivati, ali ona ce doci...
Sokirati vas... Iznenaditi... Zbuniti... Pa cak i ubiti.

A necete joj se moci oduprijeti...
Ne.

Neki ju nece izdrzati...
Neki ce i pobjeci...
Ali samo oni, koji izdrze sve napore i svu bol koju ona
donosi, ce uzivati u potpunosti...

Samo oni.

Jer ovi ostali ne cijene to sto imaju...
Dobiju to odmah na pocetku, i ne znaju to cijeniti...
Ne znaju to zadrzati...
Ne znaju to izdrzati.

Ali ovi koji znaju...
E to su sretne duse.

Oni znaju to cijeniti, i znaju sto je to...
Neki malo bolje od ostalih, jer znaju sto ce se desiti ako ne budu.
Znaju, i ne zele to.

...nikad vise....

- 00:00 - Leave a poop (0) - Throw a poop - #

Naškrabano, 01.01.2006.

PATIENT'S ESCAPE :

Da, pobjegao je.
Nitko ne zna kako.
Nitko ne zna zasto.
Nikoga i nije briga...


Primjetili su da je nestao tek 2 dana poslje.
Ali onda je vec bilo kasno ici traziti ga...

Setao je gradom...trazeci...
Nitko ga nije ni primjecivao. Kao da je nevidljiv...
Ljudi bi se sudarali s njime, gurkali ga, a u oci ga nisu ni pogledali jer ga nisu ni vidjeli.
Izasao je da bi pronasao...
Izasao je da bi istrazio...
Izasao je da bi ... Ubio.

- 00:00 - Leave a poop (0) - Throw a poop - #

<< Arhiva >>