tebi moj andjele bez krila
03.10.2008., petak
...
 ....tražili smo ciljeve jedno u drugom...Vidjeli smo svoja druga lica kad smo se kroz maglu svojih osjećaja trudili sakriti istini.. ....vrijeme je otkucavalo kraj naših razgovora svaki put iznova...svako "Bok!".,ostavljalo je opor okus u ustima.,i koliko god dugo trajali.,uvijek su zapravo bili prekratki naši razgovori.. ...polako ali zauvijek ispisivala sam svaku tvoju riječ na tanki papir svoje duše.. Želje koje mi se nisu ostvarivale postajale su veće i više nisu mogle stati pod kaput satkan od snova prošlosti..bio je blatnjav i prašnjav od tuđih uspomena.,uvijek gorkih.,nikad lijepih..u njega i nisam htjela sakriti tebe.,jer tako bi sakrila i pola sebe..  Srce je odmaralo uz kapljice tinte koje sam ostavljala na golim listovima papira.,koji je trpio svaki urezani osjećaj.. Ponekad.,pred san.,onako sama u sebi.,pogledala bih na sat.i............po tko zna koji put.,ponovno zaledila trenutke....tebe i mene....skupa....i s tim slikama potonula u snove.... Mogu li se pitati zašto sam te ostavljala ravnodušnim? ....i možeš li mi odgovoriti na još jedno u nizu mojih blesavih pitanja.? Ako ostane tišina....koju i sada osluškujem...na tvojim usnama..,pretoči je u osmijeh da mi ostaviš bar još jedan dragulj svoje ljepote... Voljela sam slušati tvoj glas u telefonu.... Sada...ne podižem slušalicu...samo pustim da zvoni...dugo u noć...  .....i voljela bih da sam te uspjela uvesti u jedan od ovih devet života....polako ali sigurno... |
