zapamti ovaj osjećaj
 ja sam genuina gotičarka s ugradbenom garedorobom. mozgovina mi zjapi prazna, misli mi prduckaju. dobro da je osjetilo njuha izvana. iako je sve ipak iznutra, gdje čuči kvočka mozak, ko nepomična pretila majka. ali je prazno u mojoj glavi, što stvara nemoguće situacije, ili kao što je tata rekao u osvrtu na moj život - pomakni se sa sporednog kolosijeka. ponovimo: ja sam genuina gotičarka s ugradbenom garderobom. gard robe, oouo jeije, garde robe.. lobotomija je tamoneki petak dobro prošla. vidite me oporavljenu, genuinu gotičarku s ugradbenom garderobom. da si napišem podsjetnik: DAT SI ŠIVAT FRAK SAKO U SVIJETLOJ BOJI SMANJIT UGLJIKOHIDRATE BIJELE BOJE.ELIMINIRAT SLATKIŠE. USTRAJAT U ANTIDEPRESIVU ODGOVORIT NA SMSOVE I MAILOVE - posvemašnjom socijalnom aljkavošću stvaram privid popularnosti. poliži mi auru. aura je ono što mozak izvjetri. muči me da mi većina sentimenta dođe u snovima, u javi ne mogu sve ostrugati, tek naslućujem. puni krug emocija u ciklusu. jučer su mi u snu punktirali koljena (izlazio je maligni pink frape), a preksinoć sam poput ptice sjedila na kamenoj ogradi u bergmanovom filmu s dvama blizancima, mislim da sam u jednog bila zaljubljena. teško je bilo srcu odlučiti u kojeg, jer smo svi imali kamenovana, izranjavana lica. sad ponovo čitam dostojevskog i obraćam se na ruse. |
