matematika: mulder je psiholog, a ja sam obožavala dosjee iks.
|
ako napišem ono što pomislim, sljedeća misao je: debilizam. još je gore ako pišem kako pričam, a najbeznadniji je visok i plitak ton mog glasa. te kosti ipak budu potporanj iluziji dubine. kazna bi bila provesti dan (ili noć) sa sobom iz perspektive druge osobe, nekog neutralnog homunkulusa koji ne vabi na introspekciju. predvidjeli su mi da bi mi se dekster svidio i tako je i bilo. volim tog glumca od six feet under, no iz te serije sam voljela sve glumce osim glavnog brata koji umre. taj glumac je kao geekovska i ljupkija verzija matt damona, kojemu sam zamjerala manjak ljupkosti i geekovštine. u svoju obranu mogu reći da ne razmišljam intenzivno i ekstenzivno o tim stvarima, jer mi misli dolaze kao ekspresni moždani udari. i poništavaju se. kao i ovo: trenutno bih htjela crnu kosu s plavičastim odsjajem neka bude ošišana u princ valiant-valium stilu. okrugla, blistava glava za šuštanje na vjetru. moguće šutanje. s takvom frizurom glasić je i poželjan, kontrasta radi. boje za nositi: hladne i isprane, obavezne svilene marame, dopuštene čak i jarke nijanse. nakon što se zamislim takvom, mogu blejati u bilo kakvu kulisu i presvući si zjenice drugim mentalnim slikama. nikad se ne zamišljam bedastijom ili lošijeg tena. nikad ne pušim, vjerna sam alkoholu, nekad mi bolje stoji votka, nekad slatki likeri. ne razvijam se kroz takvu činidbu, ali se nadam u implicitnost tog procesa. odnosno, da će se u nekom kafkijanskom jutru situacija izvrnuti i ja ću biti promijenjena. neće biti više važno jel mi kosa ponoćno crna ili masna i crvena kao sad. nisam dovoljno droljasta da budem trailer trash. sve te nesigurne manire i tikove će se zagladiti uz moju čvrstu i neprobojnu osobu koja postoji smao u mašti, a kad kroči van, ofarba se u crveno i čezne za povratkom. no to je ciklus. sam prijelaz mora da je dobar osjećaj. debilizam. ali bilo je i gore. prije 5 ili 6 godina sam izgubila romantični interes za pilota (PILOTA. koji pleše tango.) jer je napisao "tiješiti". jednostavno je splasnulo, prelomilo se na tom suvišnom "i". vjerojatno me bilo strah plesa i ljubomore zbog stujardesa. prije 5, jednog jer je pustio bradu a meni se (kod njega, ne i inače) sviđala nevina dječačka golobradost, izgledao je kao crna verzija edwarda nortona, koji je i sam slab s bradom. nakon par mjeseci sam ga vidjela s još gušćim busenom i bila umirena u svoju odluku, jer su mi svi govorili da sam blesava. zapravo, tek sad vidim koliko sam se unormalila - ipak je implicitno! još davnije sam se ispovraćala u staklenku i ostavila sam je u parku. nisam bila pijana. danas si kažem: nema veze ako ne znaš, glumi. osnažuje me izolacija, samo što ne znam u što da se izdvojim pa provedem dan u mentalnim slikama. ali dobra vijest: iako ne znam izražavati emocije, razveseli me kad to drugi čine na nespretan način jer tako je iskrenije. neki mnogo afektiraju i određene izjave su im redovit dio vokabulara, no zato se smanjuje posebnost. i tek tako, ne volim kad me se zove draga ovako virtualno. ne zamjerim naravno, ali nikad nisam nikome rekla draga, dragi, iako su mi vjerojatno bili dragi. također, družim se s više introverata jer su mi uvijek privukli pozornost i skupili naklonost - vjerojatnije je da druželjubivi ekstravert ne čini razliku, priča s vama jer on takav, a ne zato jer ste vi takvi, zanimljivi i dragi ili što već nagoni ljude da pričaju jedni s drugima i sami sa sobom. ne idem doktorima za svašta i počnem se grepsti i meškoljiti kad u društvu počnu pričati o tome i bolestima. malo se nadam da će me obazrivo i nadasve nehajno trknut auto pa da će me u bolnici detaljno istražit. želim se preseliti u humorističnu seriju. |
