prisilna misao
|
sretan vam život. patim ovog trena što umjesto samoživog mačka hipnotičnih očiju nemam slinavog i trapavog psa. nisu toliko uredni ali vole. a ljubav je neuredna, zaraženog pogleda i potrebitog tijela. na glavi mi počiva bakrenasto gnijezdo. došla je ona krezuba baba do nas, ofarbana u crno. ali još nema zube, koliko sam razumjela, u njenim ustima glas se uobličuje u jeku. ličila je na prepariranog čovjeka s vunom na glavi, no zgrabila me i blagoslovila, dok se ja samo nadam da će mi se maternica napokon oljuštiti. smanjuje i izobličuje me pisanje i tekst kojeg treba mijesiti i gnječiti inače će se pretvoriti u potkožne prišteve, od kojih mi između nosa i usana stasaju blizanci. čemu sve ovo? možemo li umjesto goli pred ogledalima draškat si pupak? moja dva omiljena lika. dotične glumice izbjegavam da mi ne pokvare iluziju. znam da su lijepe, ako zagrebete dovoljno duboko, i dalje se nećete utopiti. mozak mi bolje radi kad spavam, zato dobro jutro.    i nježna pjesma i ono na čemu i gdje bih bila - venus in furs. esem. pjeva john cale Shiny, shiny, shiny boots of leather Whiplash girlchild in the dark Severin, your servant comes in bells, please don't forsake him Strike, dear mistress, and cure his heart ponekad počnem govoriti smiješne stvari i zvučim si kao svoj hipotetski neumjesni roditelj kojemu jako sličim i jako ga se sramim jer radi sve što i ja, na istim mjestima. druga osoba se smije, a ja se hladim i udaljavam. no prestanem biti smiješna |
