najzaštićenija u nama je šupljina
|
nemam sadržaja, samo neku tjeralicu za likom i nisku želju da se usrećim. nedovoljno se krećem, pijem i komuniciram, što su sve odreda laži jer sama određujem standard. iskreno se smijem i autentično plačem, pazeći da mi ne spadne maska, no strašnija je mogućnost da je nema, da je ono očito ujedno i dovoljno. rilke nije htio na psihoterapiju zbog bojazni da će mu s demonima uništiti i anđele. nema proboja bez naboja. peku me oči, nemam alkohola za omamu i boljitak, imam još neskafe zrnca za večernju kavu, nemam hrane. sad sam zaboravila i što sam sanjala. They took your life apart And called your failures art |
