da znam ovako pisati, prestala bih se baviti fotografijom.
|
Bilo je to lice skitnice ili pijanca. Snop prljavih čuperaka vijorio se iznad visoka i ispupčena čela, nalik na kamen koji je rijeka isprala. Ali to su čelo ispresijecale duboke brazde. Tko zna je li se bol, ili usplamtjeli sunčev žar, ili nadljudski napor tako urezao u to lice i napregnuo njegove crte sve do puknuća. Crne oči upile su se u mene s napregnutošću najdubljeg očaja ili bola. Te su me oči gledale, i nisu me gledale, vidjele su me, i nisu me vidjele. Bile su to jabučice što su pucale, napregnute u najvećem uzbuđenju bola, ili divljem užitku nadahnuća. I iznenada, iz tih crta, nategnutih do puknuća, iskočila je nekakva strašna, patnjom slomljena grimasa, i ta je grimasa rasla, navlačila u sebe ono ludilo i nadahnuće, nadimala se njima, odvajala sve više da bi se najzad otela u urlajućem, hripavom kašlju smijeha. Bruno Schulz, iz priče Pan. vidjela sam to, točno to lice u noćnom autobusu koji me vozio preko save, taj čovjek je bio tamo kad sam već ušla i smjestila se, utonuo u sjedalicu, ukiseljena lica izjedena borama, izmicao pospanosti-pijanosti ostalih putnika, jer oči, kao najkomunikativniji dio lica, su mu bili tek beživotni prorezi na licu prošaranom ožiljcima pokvarljive prirode. nisam ga mogla prestati gledati, kao što nekad ne mogu prestati gledati lijepe ljude, lijepe žene i produhovljene muškarce, zanimljive ljude, smiješne ljude, naporne ljude - one koje nitko ne podnosi jer se trude previše i traže da ih ubiješ u pojam, i kad ostanu izolirani u svojoj šutljivosti i prvi put nepromašeni, pomaknute ljude, ljude, ljude, ljude koje poznajem kao da su mi strani i novi, kao da se njihovo lice ponovo porađa preda mnom. jer gledam zapravo lica, prema tijelima gajim odbojnost - osim ako su vrhunska, a to su tijela ljudi koji mnogo rade sa svojim tijelom. ja primjerice mnogo radim unutar svog tijela. probavom  tek toliko da znate, ja sam lijepa kao slika, potvrđeno iz više izvora. ova :opet zubo: u tome uživam jer je muza na slici muškog spola a ja se volim igrati s takvim spolnim pojmovima. više nego stvarima. ovaj post je ovdje jer želim nadopunit kolekciju pijanih - čaša vina. raspojasani zubo upravo otpija gutljaj i zagrcne se poput luckaste svinjice. rokćući neshvaćeno. svinje su tako umiljate. ne jedite svinje. jedite radije ljude. znate li vi da kad se napijem postajem čudovište koje ljudi snimaju kamerom. za one koji zabušavaju svoj život, još opcionalnog teksta starog oko 3 godine kad sam bila bolja osoba i student. Starenje. Danas su ljudi bili dobri a komunikacija kao da jedeš vunu što svako dijete i poneki lutak rade kad im je kosa ispravne nijanse, tijelo preumorno da bi ga se vrijeđalo a mozak na struji pa riječi o vremenu nesmetano izbijaju van, nosim svoje cipele koje kloparaju i odzvanjaju kao da plešem pomahnitali step, sunce blješti a mame još uvijek prose s djecom na rukama ko žrvtvovanje sina izaka, dobijem viziju, potom si dočaram svoj mozak na kojem se nakuplja plijesan pa ponovo komentiram vrijeme, vrijeme, vrijeme, izmiče dan dođe večer i propuh, dođe autobus dođem ja i izvalim se na sjedalo babe me gledaju ja gledam njih sve dok ne izgubi privid smisla koji nikada nije ni postojao, dođe dečko u bijelim uskim hlačama i kožnom bijelom torbicom i mislim si kako sam definitvno bolje obučena od njega s ljubičastom majicom s kragnom, balerinkama koje buče u ritmu i torbom u koju stane ljudska glava jer torbe sve su veće za smeće Onda ja uđem u stan u kojem je mrak i grijanje radi pa otvaram prozore kao da se gledam i ispuštam duhove i pripuštam vjetrove. Onda jedem naranče i prsti su mi slasni a živac ispod oka titra od jutra no majka me umiruje kao i uvijek osim kad me tjera da se mrzim. Onda mi se plače ali onda nema suza samo pijesan po mozgu, želiš li je dotaknuti. Onda ću leći inducirati misli ugode Imam osip na mozgu i na tijelu ne smijem grepsti ne smijem se ništa licem Prolaze prolaznici, dobar dan je onaj kad kažeš doviđenja svijetu, tu i tamo izvadim mobitel da dočaram kako nekoga čekam ukipljena s kosom u ustima, a čarolija postoji kada su zgrade mlohave pod mekim osvjetljenjem a trepavice od olova. 11 sati uveče ja učim kineski jezik pod lampom čekajući frendicu da odemo pit. Boli me glava i duša kad spontano začujem kmečav glas alena vitasovića ja ne morem više tako, ja ne morem bez nje, buditi se i spavati iz dana iz dan bez noći. Naprosto i puko (konstruirati svoj identitet i ulogu). Imam osip po tijelu, želim grepsti bez smrti ____________ ne mogu si pomoći, nedostaje mi prijateljica. s kojom sam pila i pušila i ogovarala i smijala se i koju sam voljela. ali, ja sam navodno, kao i ona, prerasla to. da. opijam se od dvije čaše vina i dođe mi da citiram lyricse. Too freely on your lips Words prematurely sad Oh, but I know what will make you smile tonight Life is never kind Life is never kind Oh, but I know what will make you smile tonight aaa i naglasak kad najavljuje pjesmu |
