roman candle
 cijeli dan se rastvorio preda mnom, ne znam što da radim s njim. dobar si, moj danu, kud da se djenemo? stalno je isto, konstantni i pouzdani manjak razloga za buđenje, za oblačenje, osobnu higijenu i osobnu borbu sa sobom (ali ne samom, nisam sama) sa skvrčenim rukama u džepovima i kosom na licu, obrana nevoljkošću i nehajem, da mi je grumen entuzijazma da postanem svrsishodnim članom društva i čekam tako upregnuta u svakodnevicu umiranje i dijagnozu jer ne znam što drugo, cilj života oslobođenje od celulita. cilj života umrijeti bogat novcem. cilj života umrijeti tako da što više ljudi pati kad umreš. to si bolja osoba bio. ne velim da je to loše, ja zavidim gotovo svima na životu koji imaju i želim zaboraviti sve ono što me neprekidno stišće i koči u glavi. mogla bih prekinuti svu tu šaradu da nema moje obitelji, i oni jesu razlog zbog kojeg ne prestajem živjeti, i nedostaju mi u svakom trenutku, najviše kad sam s njima, licem u lice pričamo o susjedima, jer znam da će proći. zato neću imati dijete jer ću se zaljubiti u to dijete svom svojom uzaludnošću i ono će postati moj smisao koji će jednog dana odbaciti svoju majku kao opsjednutu i posesivnu. mučno mi je trenutno od nedijetne pizze koja me nije nahranila, samo zaposlila žvakanjem i imam grčeve usred te mučnine kao vir usred močvare. NISAM U DEPRESIJI (bilo bi mnogo jednostavnije da jesam. ali sam na tabletama protiv svjetske boli) nego sam izuzetno živa i izuzetno nedorasla pa se mrcvarim. samo želim reći nekad, napisati nekad. da ne izvrištim petne žile na tamo nekom nogostupu želim pojesti nešto od čega ću se osjećati lakše, možda zrak možda plin možda minusi možda tek slina, toliko sam zakržljala u svom mesu, i svojim pričama sa zaboravljenim osobama. iz tog mentalnog komposta se otrgne nešto lijepo, nešto sasma obično, nevino lijepo, ali zbog svog konteksta postane nadanaravnim. imam glazbu za ljuljanje na ljuljački poslije osam sati navečer i poslije pete godine života, oh taj dašak noćnog povjetarca, sve što je zaustavljeno, raznosi se u tom škriputavom njihanju. svejedno mi je. ljuljam se. sviđam se ljudima. smiješe mi se. |
