novi post
spačka posrijedi. citiram pessou jer nije pričljiva-drobimo postove-faza. zauzvrat podastirem poluakt u kuhinji jer kad nije txt neka bude jpg (huja haj) poluakt u kuhinji. ponekad je tako veliko, tako brzo i tako obilno zgusnuto protjecanje slika i određenih rečenica što mi se u rastresenu duhu odmotavaju, da osjećam bijes, grčim se i plačem što ih moram izgubiti - jer ih gubim. svaka je slika imala svoj trenutak i nije moguće sjećati je se izvan toga. i ostaje mi, kao nekom ljubavniku, čežnja za voljenim licem koje se tek nazire i nije čvrsto u pamćenju, sjećanje na moje biće kao sjećanje na mrtvace, naginjanje nad ponor jedne brze prošlosti slika i ideja, mrtvih likova u magli od koje su stvoreni. protočan, odsutan, nebitan, gubim se u sebi kao da se utapam u ničemu: ja sam prošao, i ova riječ koja govori i zastaje, ona ima i kaže sve. ritam riječi, slika koja evocira i njezin smisao kao ideja, što su nužno zajedno u nekakvoj riječi, za mene je sve to nešto zajedno i odvojeno. ... otkada živim, pripovijedam se, i najmanja od mojih mučnina u meni, ako se nad nju sagnem, rastvori se u nekakvu magnetizmu u cvijet obojen glazbenim ponorima. ne citiram više. |
