every day a little purer, a little deader
|
!!! I apologise, I seem to have arrived, Home with items in my bag from your house. There's cutlery, a tablecloth, some Hennessy, And a book on presidents deceased. I'll have them FedExed to you, It was a strange thing to do, I hope we can still be friends. :D imam ono što nazivaju neimanjem života. ali ne patim uz prisutnu bol jer ta bol izaziva reakcije tješenja. primičem se svom idealnom stanju a to je samodostatnost jer nemoguće se vratiti u maternicu a fetalni položaj tek je sugestivna slika a onda možemo gurat glave u pećnice u invokaciji sylvie plath. samodostatnost koja proždire i trebanje sebe, dakle suvišan si sam sebi, kako li će glava riješiti tu nevolju? iako svakom dobro dođe tuga za jug za turobne večeri kad im želimo podariti dostojanstvo a kad ima vina, dobro došao je sir i vjerojatno ljubavnički kontakt kao dopunski izvor tjelesnog užitka. ali to nije ljudsko per se jer vlastito tijelo ne može biti ljudsko jer ja nisam drugi ljudi nego vrvljenje misli u dokaz života, no ljudskog se nikako ne mogu osloboditi jer se ne mogu riješiti misli o ljudima, sjećanja o ljudima, snova o ljudima, mržnje i ljubavi, rijetko kad ravnodušnosti, rijetko kad ičeg osim zazora i odstojanja koje se često pokaže spasonosnim. kad vidim nekog poznatog a ja imam terapeutsku šetnju (sanjarim o nečemu, hodam sa slušalicama u ušima iz kojih me opaja glazba i to je toliko puno što primam od svemira da se gotovo izrezujem iz velike slike), smatram to pehom iako mi je osoba draga i simpatična, ali je nisam očekivala ni htjela, htjela sam luksuz ostavljenosti ne na miru (spavat ćeš kad umreš, to vele i krstjani, ne znajuć da jahve ima druge planove jer trebat će izgraditi novi jeruzalem, veliku bananu), nego u ljepoti, ostavljenost u sebi. jer onda je sve doživljaj, isforsirani kašalj, uzvijena obrva, krhotine nekog dijaloga koji insinuira da i drugi imaju svijest. svoj svijet. vršim svoj proces oporavka od svog života do 24. godine života s anticipacijom predstojećeg koji nije nužan i može se odbaciti. tako je, možemo to nazvati i rehabilitacijom jer oštećenja su paralizirajuća - malošto se dogodilo po pitanju ičeg a to saznanje treba prerasti i prestati srati i srasti. ono što prije nismo uočavali jer je dolazilo iz tog uzaludnog izvora potencijalne romanse sad stoji ponosito - prije 2 godine postojala je izvjesna pozamašna kovrčava glava polegnuta na mom izvaljenom torzu i scena bi bila romantična da mi te tuđe vlasi ne ulaze (ne bih smjela reći penetriraju, ili) u usta i ne vidim ekran od tog vlasnog pokrova a film koji se kakti gledao po mom vrhunskom izboru bio je Salo, sa scenama koprofagije već u prvoj polovici jer me to činilo prosvijećenom. ta vremena su u izmaglici ali srodne anegdote strše. trezvena vremena propadaju prva. imam pregršt tih scena, toliko da mogu živjeti crpeći iz njih do penzije, kad ću vjerojatno biti jamrajuća bakica u tramvaju s artritičnim kostima spremnim da ubodu u mlado srce. danas znam da postoji samo jedno zanimanje koje bi mi savršeno odgovaralo, a to je vremenski putnik  2006. onda izađem u recimo kino i osjećam se kao izgužvani papir među ljudima i utonem u stolicu i piljim u exit i nemam mišljenje o filmu ni o osobi s kojom ga gledam samo se široko i poticajno osmjehujem da prikrijem nelagodu i izađem van i opet nije dobro dok mi fiktivni fetus (haha, zato uvijek sumnjam da sam trudna) pulsira ispod kože sve dok ne ostanemo sami jer potajice imam fobiju od toga da nemam nikoga i da me smatraju ništavnom i defektnom samo što ne znaju kako bi se bezbolno maknuli ili će tek postati svjesni toga, ja kao gospodin ripley, a u ljubavi je gore i zato se ja ne pačam u veze jer kad se uplete seks i njegove varijante sve postane bolno i super osjetljivo a papir se ne može reciklirati jer kad ga jednom išaraš i prožvačeš pretvara se u - govno u idućem postu... volim kad mi ljudi prilaze i govore čudne stvari, jako to volim jer je to filmski, obično su to postariji i obijesni što daje bezazlenim perverzijama draž... mislim, neću to završiti. ali ovo otvorite! Cause you're so beautiful Like a, tree Or a high-class prostitute You're so beautiful Mmm, you could be a part-time model But you'd probably have to keep your normal job  ohoho! bolje zvuči kad se izgovori. kao i sve što bolje zvuči kad se izgovori. jer inače zvuči samo kao bubnjanje na tipkovnici. sleep, ova slika je jasno za tebe jer si sve to i omogućila :D da biste shvatili sve nijanse ovega interna hjumora morate gledati flight of the conchords i donirati svoje vrijeme da vam te pjesme ne izlaze iz ušiju, da ih slušate na plejeru kakvom na ulici pa ne skidate osmijeh čak i kad ste u tramvaju, čak i kad vam djevojka široke gestikualcije ostavlja svoje kukuruzne, duge i tvrde vlasi po kaputiću konfekcijske proizvodnje, i da imate neodoljivu potrebu govoriti "ohoho" |
