(sav život odvija mi se potkožno. ili bolje reći odvaja se potkožno ter me obilazi. ograđujući se od sadržaja, pričam se kroz razne forme, ali zahvalna sam što većina ljudi priča više od mene i molim da se to ne osporava inače bi se svašta trebalo priznati. nikad ne izreći: tužna sam i osamljena i jadna s oprezom i tek podsmijeha vrijedna/željna. ali čak i u tome postoji nadmoć jer tko može više poniziti poniženog koji k tome ustraje u neuspjehu, kao jedinom dostignuću. uostalom, ranjavajući mazohista, opslužuješ ga, a svaki pristup koji zauzmeš ga povređuje i to je ono što se naziva tamnicom u kojoj nikad nisi sam, a patnja zahtijeva određenu komociju ako ne i raskoš. run away when you see me coming dovoljan je putokaz za taj ćorsokak)  ono što sam nemušto pokušavala artikulirati, već je napisano: "prijatelja, nijednoga. tek nekoliko znanaca koji drže da sam im drag i koji bi možda žalili kada bi me pregazio vlak, a pokop bio za kišovita dana. nikad ne uložih povjerenje u prijateljstvo koje su mi pokazivali, kao što ga ne bih uložio ni u ljubav da su mi ju pružili, što bi, pak, bilo nemoguće. premda nikad nisam imao iluzija o onima koji se smatrahu mojim prijateljima, uvijek sam trpio zbog razočaranja u njima - tako je složena i osjetljiva sudbina moja patnje. nikad nisam sumnjao u to da bi me svi mogli prevariti, a uvijek sam ostao zapanjen kada bi me prevarili. kada bi se dogodilo ono što sam očekivao, bilo je to za mene uvijek neočekivano." pessoa, naravski. želim opet imati kratku crvenu kosu, kakvu sam imala prije par godina u tom pravremenu obožavanja morcheebe koju danas opet slušam, ali to je korak bliže onoj opomeni života da se svaka žena pretvori u svoju majku pa ne, ja ću se pretvoriti u svog oca čiju narav sam navodno i pokupila no to je bućkuriš smiješan i nezgrapan, ne znam se ponašati zavodljivo kad se to traži jer sam sebi baš lutak sazdan od drvlja, kamenja, gume i žuči pa kako da se ozbiljno shvatim pri tim aktima? zato sam odlučila obilaziti striptiz barove da učim od žena izravno ali to će morati pričekati povećanje platežne moći (diplomirat i zaposlit se, ne zaboravimo te tehnikalije) jer sumnjam da su raspoložene za humanitarne činove. pa mislim da ću u međuvremenu obilazit neke opskurne i derutne birtije i sjediti u tamnom kutu s fotoaparatom. jer takav život bih vodila s ljubavlju da me nije sram sebe same. tamnica, kažem vam, ta moja plahost. i da preveć ne žalujem, da sam romantične naravi, ovaj stih od iron and wine bih citirala na blogu. You pick a place that's where I'll be Time like your cheek has turned for me srećom pa nisam! |
