užas je mrtav, živio užas
|
ne vidim više ništa a gledala bih - ovo volim više nego što bi neka osoba nepostojanog ja, sebe, sebstva, jastva, i am mine smjela voljeti nakupinu slova, paktove riječi pa neka bude ovdje kao zaštitna gaza, autora nagađate: već me neodređeni broj mjeseci gleda kako ju gledam, kako ju neprestano gledam, uvijek istim neodređenim i pažljivim pogledom. znam da je to primijetila. a budući da je primijetila, vjerojatno je pomislila kako je čudno što taj moj pogled, koji baš i nije plašljiv, nikada nije ocrtao nikakvo značenje. ja u ovom času mogu sebe definirati i potom osporiti: osamoćeno, isluženo tijelo i ta natučena glava koja se više neće izručiti. divno je to bernhard rekao! (mi više nećemo izručiti svoju glavu. bubreg hoćemo! tj. nećemo ni njega. bubreg je moja zamjena za spolne organe, jer zvuči podjednako oštro a nije prosta riječ per se) i divno je to pessoa konstatirao: vrlo sam smiren. vrlo sam smirena i stoički škropim zidove tjelesnim izlučevinama, pustite mašti na zlovolju. za štednjakom sam i pržim si nesvjesno punašnu ruku, premećem pitanja: kako, zašto a ni o čemu - više nema ni upitnika, samo riječi - kako zašto, kako je zašto je, kako nije zašto nije, kako je zašto nije, kako nije zašto je. nije je. upitnici su okuke na koje možemo načas objesit svoje biće i odmorit se od njega. od svega. vrlo smo smireni, napokon, ali bez spokoja. napokon, nakon svega što smo uložili u život, u sebe, amortizere i pojačivače, uvredljivo je lako prekinuti sve to skupa, i predati se zemlji na razgradnju i korištenje. posve lako ostvarivo, time neizazovno - spotičem se na stepenicama i prelamam si vrat. gotovo izopačena krhkost tijela, koja pokora. danas nisam pijana no jako me boli glava i imam tu čudnu izraslinu već godinu dana koja je rasla do sadašnje uočljivosti i sad sam uvjerena da je maligna jer je takva nekakva i godina bila i danas me jako boli glava a jučer sam si pržila ruku zamišljajući da je tuna (tuna je tako blaga riječ, tuna, hlapiš kada je sporo oblikuješ usnama) a danas lažem da sam si naprimjer pržila ruku iako uopće nisam samo sam stajala pored štednjaka i ništa ne radila osim primala slike i pasterizirala mučninu da potraje kroz godine života.  Trying to occupy space What a fucking joke |
