umorna sam
|
ne znam gdje početi. ni kako. pa bih mogla i završiti. onako podlo, neki punch line, ukraden od pessoe k tome. Sve je tako nepotrebno! Mi i svijet i naše tajne. želim ostati sama u sobi bez namještaja, izuzev madraca i računala, jer me užasava ovo konstantno stanje entropije, srećom pa je minimalizam trend. sunce u škorpionu, mjesec u vodenjaku, pri čemu je sva strast i intenzivnost škorpiona otišla iz libidalnog područja u ono vodenjački eterično te apstrakciji sklono u mjeri protuprirodnoj. izuzetna kombinacija kažu, ali i izuzetno gadna, nadodajem iz svog iskustva sa svojim životom do ove točke sada. zato nikad nisam mogla reći da sam zainteresirana za suprotni spol, ni svoj, jer se osjećam nekom polupropusnom membranom odvojeno od vlastitih nagona, da, moram uložiti svjestan mentalni napor kako bih se fizički pokrenula, a onda persona u žiži mog interesa izgubi spolno obilježje. moje tijelo bude vrlo ozlojađeno i nesretno i ugroženo, no to je nešto što osjećam kao početnu postavku, kako adolescentski, spustit će mi netko s pravom, ali ja uđem i ne želim se raskomotiti i udomaćiti jer svaki put mi se obije u to ugroženo tijelo koje se pokušava prilagoditi zbog bontona čisto ali ne ide pa se obgrljujem rukama u znak nesigurnosti među grupom ljudi, a zgodno pripomenuti da je još jedna osoba to radila i prepoznali smo se po gesti, postali prijateljima-družbenicima, pa nije sasvim uzaludno. dapače, veoma inspirativno, samo što je ta osoba mnogo posvećenija, čišća od mene pa sam opet unižena. - intermezzo I do what people say and lie in bed all day absolutely horrified I hope you're satisfied isolation pushes past self hatred, guilt and shame to a place where suffering is just a game but everybody's scared of this place they're staying away your little house on memory lane - večeras su me stariji muškarci opčinili sijedim glavama u crnim šeširima, stegnuti u crne balonere/kapute, jedino što me najupečatljiviji ošinuo crnim obrvama nasvođenim pogledom i zaokružio sve dok nisam zagrizla jezik i pognula glavu, bojeći se događaja u ovom umrtvljenom ribnjaku, a ja ionako nemam štap. a što ne početi s pessoom, kad se s njim i zatvorilo: Život me se doima kao metafizička zabluda tvari, jedan previd nepokretnosti. |
