želiš li da ti pošaljem sve dlačice koje sam iščupao s ruku, s nogu, koje sam trgao s glave, pedantno jednu po jednu, u čekaonici ispred svog doma koji je zapravo soba koja je zapravo ladica koja je zapravo kutija koja je zapravo samo ustajao nepomičan zrak, napisao mi je eustahije u snijegu golim stopalom koje ostalo ležati postrani, neugodno presavijeno, nožni prsti lišeni noktiju

ne želim, otpisao je eustahije sam sebi odgovor nestajući u snijegu kao krupna tiskarska pogreška
|