lustracija u hrvata

|

Jovica Stanišić
Agent koji je sahranio srpski DB
Aleksandar Savić | nedelja, 29.04.2012. | 23:46Nijedan šef DB-a, a danas BIA-e, nije ostavio takav trag i imao takav uticaj kakav je imao Jovica Stanišić


Za Jovicu Stanišića iznosi se sve i svašta u srpskim i svetskim medijima, da je vladao iz senke, i da je preko svojih obaveštajnih i političkih saradnika uspešno manipulisao političkom scenom u Srbiji više od deset godina. Da je tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji bio jedan od najbližih saradnika Slobodana Miloševića i da je važio za njegovog glavnog čoveka koji je imao direktan uticaj na dešavanja kako u Republici Srpskoj Krajini, tako i u Republici Srpskoj i u svim drugim ratnim žarištima u regionu. Retki su natpisi, kao i autori, čija kompetentnost i spoznaja lika i dela Jovice Stanišića mogu da se nazovu ozbiljnim. Pre svega Jovica Stanišić je bio direktor Službe državne bezbednosti, i kao takav odgovoran za politiku nacionalne bezbednosti Republike Srbije.

Shodno rezultatima rada u segmentu nacionalne bezbednosti devedesetih godina, kada je bio praktično i šef službe i gospodar života i smrti u Srbiji, privlačeći sebi i moći koje nisu proizlazile iz zakonskih ovlaštenja šefa DB-a, može se reći da je Jovica Stanišić bio najgori šef srpskog DB-a u njenoj modernoj istoriji. Zašto? Srbija je u vreme njegovog mandata prvog agenta Srbije razorena ekonomski, vojno, razorena je kriminalizacijom, pa je pitanje kada će zaista srpsko društvo da prevaziđe sve posledice kojima je uzrok doba Jovice Stanišića.

Blagi rivalitet između tadašnje SDB i vojnih službi bezbednosti posebno je kulminirao nakon dolaska stanišića na čelo resora DB-a. Od tada je bio u stalnom sukobu sa vojnom SB, pošto je imao za cilj i ličnu ambiciju da vojnu službu podvedepod kontrolu DB-a i postane šef svih tajnih službi


Kao neko kome je u opisu ovlaštenja i zakonskih obaveza stajalo da se stara o ustavnom poretku, ekonomskom i političkom sistemu zemlje, njihovoj zaštiti, jasno je da je karakter njegovog informisanja državnog vrha Srbije, na osnovu kojih je taj vrh donosio odluke, bio neodgovarajući. Posledica toga je da je on iako je gradio mit o sebi, koji i danas ima svoje poklonike, u stvari najlošiji direktor srpskog DB-a, jer da je najbolji Srbija ne bi imala prošlost kakvu je imala i ne bi bila zemlja kakva je danas, već bi bila mnogostruko uspešnija i prosperitetnija. To je zadatak svakog direktora DB-a, obezbediti kvalitetne obaveštajne podatke neophodne državnom vrhu za ispravno donošenje državnih odluka, i sprečiti delovanje stranih obaveštajno-bezbednosnih snaga i službi da destabilizuju domaći politički i ekonomski sistem u zemlji.

Karijera i stvaranje mitaJovica Stanišić je rođen 30. jula 1950. godine u selu Ratkovo, u opštini Odžaci. Porodica Stanišić vodi poreklo iz Crne Gore. Posle Prvog svetskog rata doseljavaju se na Kosovo, a nakon Drugog svetskog rata nastanjuju se na području Vojvodine u Bačkoj Palanci.

Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu 1974. godine, i 1975. godine stupa u Službu državne bezbednosti (SDB) tadašnje SR Srbije.

Veoma je brzo napredovao kao operativac i rukovodilac u okviru SDB-a. Kao mladi operativac učestvovao je i u lišavanju slobode čuvenog teroriste Sančeza Ramireza Karlosa u beogradskom hotelu „Metropol“. Smatra se da je pored ostalog organizovao i rad grupe pripadnika DB-a u cilju dolaska na vlast Slobodana Miloševića – antibirokratsku revoluciju („jogurt revolucija“) u Vojvodini, obezbeđenje dolaska Slobodana Miloševica na Gazimestan, preuzimanje arhive SSUP-a 1992. godine i njegovo gašenje, čime je dodatno ojačao svoj položaj. Tokom 1993. godine preuzeo je zgradu Savezne policije i poverljive dosijee savezne SDB. Dužnost načelnika Službe državne bezbednosti Srbije obavljao je od 31. decembra 1991. do 27. oktobra 1998. godine.



Za Stanišića su se vezivala sva značajnija dešavanja u Srbiji i u bivšim jugoslovenskim republikama. Isticane su njegove zasluge za navodno naoružavanje Srba u Hrvatskoj i Bosni, oslobađanje Željka Ražnatovića Arkana iz hrvatskog zatvora 1991. godine, za formiranje sastava DB-a od lica kriminalizovane prošlosti, koja su kasnije učestvovala u sukobima na prostorima bivše Jugoslavije. Svetska javnost ga upoznaje juna 1995. godine, kada je u svojstvu specijalnog izaslanika Slobodana Miloševića učestvovao u oslobađanju 120 pripadnika Unprofora koji su na Palama držani kao taoci, u cilju sprečavanja bombardovanja Republike Srpske od strane NATO avijacije. Iste godine putovao je u Dejton kao član srpske pregovaračke delegacije.

Uloga u ratnim dešavanjimaNakon izbijanja sukoba na prostoru bivše Jugoslavije Stanišić je od početka bio uključen u artikulisanje njegovih tokova. Početkom 1991. u sastav reformisane Službe, koja je pod Stanišićem promenila samo ime u Resor državne bezbednosti, uvedeno je odeljenje koje je na rukovođenje poverio svom najbližem saradniku, a sada takođe haškom optuženiku, Franku Simatoviću Frenkiju, koji je kasnije bio poznat u javnosti i kao osnivač Jedinice za specijalne operacije (JSO), čiji su pripadnici 2003. godine izvršili atentat na premijera Zorana Đinđića. Pored svojih oslonaca u Hrvatskoj Stanišić je praktično imao kontrolu i nad civilnim strukturama bezbednosti u BiH, pošto je učestvovao u formiranju državne bezbednosti Republike Srpske. Pored toga Karadžićev sukob sa Ratkom Mladićem posledica je delovanja i Jovice Stanišića koji je proizveo i sukob na relaciji Karadžić–Milošević nametajući sebe kao nezaobilazni faktor u međusobnim odnosima srpskih rukovodioca u Srbiji i RS i RSK.

Veoma je brzo napredovao kao operativac i rukovodilac u okviru SDB-a. Kao mladi operativac učestvovao je i u lišavanju slobode čuvenog teroriste Sančeza Ramireza Karlosa u beogradskom hotelu „Metropol“. Smatra se da je pored ostalog organizovao i rad grupe pripadnika DB-a u cilju dolaska na vlast Slobodana Miloševića – antibirokratsku revoluciju („jogurt revolucija“) u Vojvodini, obezbeđenje dolaska Slobodana Miloševica na Gazimestan, preuzimanje arhive SSUP-a 1992. godine i njegovo gašenje, čime je dodatno ojačao svoj položaj. Tokom 1993. godine preuzeo je zgradu Savezne policije i poverljive dosijee savezne SDB. Dužnost načelnika Službe državne bezbednosti Srbije obavljao je od 31. decembra 1991. do 27. oktobra 1998. godine.

Stanišić se navodno 1992. godine u topčiderskom parku sastao sa oficirom CIA-e Vilijamom Lofgrenom,nakon čega je počeo da radi za CIA-u. Tokom saradnje dostavljao im je podatke o funkcionisanju Miloševićevog sistema, o mestima na kojima se nalaze taoci NATO-a, grobnice i tajne baze u Bosni


Za Stanišića su se vezivala sva značajnija dešavanja u Srbiji i u bivšim jugoslovenskim republikama. Isticane su njegove zasluge za navodno naoružavanje Srba u Hrvatskoj i Bosni, oslobađanje Željka Ražnatovića Arkana iz hrvatskog zatvora 1991. godine, za formiranje sastava DB-a od lica kriminalizovane prošlosti, koja su kasnije učestvovala u sukobima na prostorima bivše Jugoslavije. Svetska javnost ga upoznaje juna 1995. godine, kada je u svojstvu specijalnog izaslanika Slobodana Miloševića učestvovao u oslobađanju 120 pripadnika Unprofora koji su na Palama držani kao taoci, u cilju sprečavanja bombardovanja Republike Srpske od strane NATO avijacije. Iste godine putovao je u Dejton kao član srpske pregovaračke delegacije.

Uloga u ratnim dešavanjimaNakon izbijanja sukoba na prostoru bivše Jugoslavije Stanišić je od početka bio uključen u artikulisanje njegovih tokova. Početkom 1991. u sastav reformisane Službe, koja je pod Stanišićem promenila samo ime u Resor državne bezbednosti, uvedeno je odeljenje koje je na rukovođenje poverio svom najbližem saradniku, a sada takođe haškom optuženiku, Franku Simatoviću Frenkiju, koji je kasnije bio poznat u javnosti i kao osnivač Jedinice za specijalne operacije (JSO), čiji su pripadnici 2003. godine izvršili atentat na premijera Zorana Đinđića. Pored svojih oslonaca u Hrvatskoj Stanišić je praktično imao kontrolu i nad civilnim strukturama bezbednosti u BiH, pošto je učestvovao u formiranju državne bezbednosti Republike Srpske. Pored toga Karadžićev sukob sa Ratkom Mladićem posledica je delovanja i Jovice Stanišića koji je proizveo i sukob na relaciji Karadžić–Milošević nametajući sebe kao nezaobilazni faktor u međusobnim odnosima srpskih rukovodioca u Srbiji i RS i RSK.

Naslovnica Politika Tko je pokrao novac iz „crnih fondova“ KOS-a JNA?Tko je pokrao novac iz „crnih fondova“ KOS-a JNA?
Jan 16, 2007 at 02:31 AM
Šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća Kontraobavještajna služba JNA (KOS) imala je dobro organiziranu mrežu poduzeća u zemlji i inozemstvu, preko koje se „prao“ novac za tajne operacije KOS-ovih operativaca i za financiranje velikog kadrovskog i obavještajnog aparata KOS-a. Nakon „demokratskih“ promjena i raspada Jugoslavije, nikada nije utvrđeno gdje je završio novac tih poduzeća, kolika su bila financijska sredstva kojima su povjerenici KOS-a u tom trenutku raspolagali, na kojim računima se nalazio novac, te tko su točno bili ovlašteni potpisnici na tim računima. Ipak, kao i u drugim ovakvim slučajevima, osoba koja je znala imena, prezimena, nazive poduzeća, brojeve računa i banke u kojima se taj novac nalazio bio je famozni – Josip Perković.


U „crnim fondovima“ 73 milijuna DEM i 36 milijuna USD


Perkovićeve operativne akcije u SIS-u usmjerene na navodno razotkrivanje mreže KOS-a u Hrvatskoj, zapravo su poslužile i svrsi prikrivanja traga novca sa KOS-ovskih računa u zemji i inozemstvu, a tadašnji načelnik SIS-a raspolagao je sa točnim popisom imena i prezimena KOS-ovih ovlaštenika i popisom banaka i žiro računa na kojima se novac nalazio. Prema tvrdnjama mojeg sugovornika, nekada jednog od najbližh suradnika Josipa Perkovića, koji je sudjelovao u operaciji prikrivanja ovih podataka, na tajnim KOS-ovim računima za koje je SIS znao početkom 90-ih godina dvadesetog stoljeća, nalazilo se tada 73 milijuna njemačkih maraka i 36 milijuna američkih dolara. To su bili iznosi na ukupno tristotinjak računa u inozemstvu i dvadesetak računa u Hrvatskoj, a potpisnici tih računa bili su tada hrvatski državljani koji su i živjeli u Republici Hrvatskoj. Perković je, prema tvrdnjama mojeg sugovornika, još 1992. u tajnosti formirao komisiju koja je radila na istraživanju traga tog novca.


Tajni sastanak sa Genexovcima


Najveći broj računa glasio je na poduzeće Genex i na fizičke osobe koje su radile u tom poduzeću, ili su bile poslovim vezane uz to poduzeće. Prema tvrdnjama mojeg sugovornika, Perković se sa Genexovim ljudima sastao prvi puta u ožujku 1992. godine. Ono što je zanimljivo mojem sugovorniku jest činjenica da su mnogi sudionici toga sastanka danas viđeniji poslovni ljudi, koji spadaju u hrvatsku financijsku i gospodarsku elitu, te su vlasnici poduzeća vrijednih i nekoliko desetaka milijuna eura. Tada, u ožujku 1992. razgovor s Perkovićem imao je jednu jedinu temu – novac na Genexovim računima. Perković je zahtijevao tada od sudionika sastanka da se na jedan račun kod tadašnje Privredne banke Zagreb prebaci određeni iznos sredstava, a onim sudionicima sastanka koji to učine jamčio je da mogu bez posljedica zadržati ostatak sredstava na računima. Prema tvrdnjama mojeg izvora Perković je tada tražio Genexove ljude da na račun kod PBZ-a uplate oko 20 % ukupnog iznosa kojim raspolažu. Nekadašnji Perkovićev suradnik i sudionik toga sastanka tvrdi kako je takav dogovor i postignut i kako je Perković kasnije početkom ljeta članovima skupine koja je s njim vodila tu istragu izjavio da je sve riješeno i da je novac uplaćen. Ono što, međutim, suradnici tadašnjeg načelnika SIS-a nikada nisu doznali jesu činjenice o tom tko je bio potpisnik tog računa kod PBZ-a, tko je raspolagao s tim novcem i gdje je na kraju taj novac završio? Ti su podatci do danas ostali jednom od najvećih tajna Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Umirovljeni brigadir HV-a s kojim sam razgovarao, inače dragovoljac Domovinskog rata, tvrdi kako sasvim sigurno ta sredstva nisu korištena za obranu Hrvatske ili nabavku oružja, već je njima raspolagao isključivo Josip Perković, koji o svojem tajnom sastanku sa Genexovim ljudima nije sačnio nikakvo izvješće niti je poslao informaciju o tomu nadređenim državnim dužnosnicima. Trag toga novca ostao je tajnom koju zna jedino Perković. Međutim ljudi koji su sudjelovali na tom sastanku u ožujku 1992. danas su među 50 najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, a da nikada nitko nije postavio pitanje porijekla imovine kojom raspolažu.


Svjedočenje Slobodana Lazarevića


Na javnom svjedočenju pred Haaškim sudom, u postupku protiv Slobodana Miloševića, 29. rujna 2002. svjedočio je i bivši visoki oficir KOS-a Slobodan Lazarević. U jednom dijelu Lazarevićev iskaz potvrđuje ovakve tvrdnje mojeg sugovornika iz MORH-a.


„Početkom šezdesetih i sedamdesetih godina te je fondove (misli na crne fondove KOS-a, op.a.) osiguravala kompanija po imenu Geneks, to je uvoz – izvoz. Svi su znali da je to u stvari bio front državne bezbednosti izvan Jugoslavije“, odgovarao je na pitanja haaškog tužiteljstva Lazarević.


Na pitanje tužiteljstva: „Vi ste opisivali tu kompaniju da je bila u direktnoj vezi sa državnom bezbednošću, da je usprkos toj činjenici ta organizacija osiguravala sredstva za upotrebu ljudi koji su bili u KOS-u“, Lazarević je odgovorio: „U određenim okolnostima da, posebno kada je bilo potrebno mnogo novca“.


Lazarević je detaljno odgovarao tada na pitanja tužiteljstva o „crnim fondovima“ KOS-a JNA i načinu na koji su ta sredstva korištena.


„TUŽITELJSTVO: Moje zadnje pitanje u vezi sa ovim crnim fondovima. Kada ste bili u inozemstvu možete li nam kratko opisati na koji način su vam dostavljana sredstva iz tih crnih fondova?


Lazarević: To je bio vrlo jednsotavan i vrlo učinkovit sistem. U okviru svake jugoslavenske ambasade, uvijek je bio jugoslavenski klub odmah pokraj ambasade i tu je bio službenik bezbednosti. Otišli biste tamo, predstavili se, pokazali pasoš i pitali da li postoji poruka za vas. Sjećam se na primjer situacije u Londonu. Tamo su bili poštanski sandučići sa slovima abecede i recimo ako je tamo bilo za Lazarevića, tamo je stajalo i oni bi mi to dali. Na drugim mjestima ja bih morao otići i pitati ima li poruka za mene i oni bi mi očigledno rekli ako postoji poruka i dali bi mi. Ja bih na isti način slao i svoje zahtjeve. Ja bih napisao kome treba taj i taj iznos, zašto mi treba, stavio bih to u kuvertu, ostavio u svom poštanskom sandučiću i za nekoliko dana bi došao i uzeo novac“.


Lazarević je inače za KOS radio od 1968. godine, nakon dolaska u Sarajevo gdje je imao zadaću „infiltrirati se u studentske organizacije“. Jednako tako jedanaest je godina proveo u Australiji na praćenju hrvatskih emigranata u Sidneyu. Nadređeni oficir KOS-a mu je bio Nikola Zimonja, inače kolega Lazarevićeva oca koji je radio za UDB-u.


Nekretnine KOS-a


Osim novca, poznato je da je KOS koristio veliki broj vrijednih nekretnina u zemlji i inozemstvu. Tako je devedesetih godina dvadesetog stoljeća MORH raspolagao sa detaljnim popisom tih nekretnina, posebno stanova kojima se KOS koristio. Što je danas sa tim nekretninama? Tko je i na koji način došao do vlasništva nad tim nekretninama?


Gdje su financijska sredstva Genexa?


Tko su bili ljudi – povjerenici na KOS-ovim tajnim računima, ili kako su ih KOS-ovci od milja zvali „crnim fondovima“? Gdje je završio novac sa tih računa uplaćen na tajni račun kod Privredne banke Zagreb, kojim je prema tvrdnjama svjedoka raspolagao Josip Perković? Zašto je članovima ove KOS-ove crne financijske mreže omogućeno legaliziranje opljačkanog novca i stjecanje nezakonitog bogatstva na kojem danas grade svoje poduzetničke karijere? To su pitanja na koja treba odgovoriti. Međutim, odgovori na ta pitanja predstavljaju najčuvanije tajne hrvatske političke tranzicije. Ljudi koji su sudjelovali u ovakvim operacijama danas su najutjecajniji ljudi hrvatske financijske i političke elite. Oni danas odlučuju o sudbini Hrvatske, a prije samo petnaestak godina financirali su i bili dijelom zloglasne obavještajne mreže koja je ubijala Hrvate i nastojala pod svaku cijenu spriječiti osamostaljivanje Hrvatske. Za koga danas rade KOS-ovski milijunaši?


Domagoj Margetić

--------------------------------------------------------------------------------



--------------------------------------------------------------------------------

Radio Slobodna Evropa--------------------------------------------------------------------------------


--------------------------------------------------------------------------------

Programi / Tema sedmice
Lustracija izostala na Balkanu
Printajte Pošaljite Komentirajte (2)Razmjena:
xBlogmarksDiggFacebookFriend FeedGoogle BookmarksMySpaceRedditTwitterYahoo BookmarksYahoo MyWebO razmjeni:
--------------------------------------------------------------------------------

Ilustrativna fotografija, Autor: Predrag TomovićVeličina slova - + Sabina Čabaravdić
23.05.2010

(Saradnja: Nebojša Grabež, Enis Zebić, Predrag Tomović i Dženana Halimović )

Lustracija je bilo ime rimske religije, daleko prije Krista, čiji su pripadnici na svečan način obavljali rituale čišćenja, bilo od grijeha, bilo od dodira s krvlju. Arheolozi lustracijom nazivaju podudaranja građevina ili pratećih objekata koji su u različitim civilizacijama i kulturama imali istu funkciju.

U današnje doba lustracija je termin koji se u najvećoj mjeri vezuje za politiku. Riječ je o odstranjivanju iz javnih službi svih kompromitiranih saradnika.

U istočnoj Njemačkoj lustracijom su bili obuhvaćeni svi državni službenici koji su sarađivali s tajnom službom - poznatim Stassi-jem. Radna su mjesta u javnim službama bila „očišćena“ od takvih osoba.

U drugim istočnoevropskim zemljama, poput Češke, Slovačke ili Poljske, lustracija je obuhvatila državne službenike, ali i sve druge koji su „radili“ za sigurnosne i tajne službe.

Pod udar lustracije došli su i kadrovi koje se smatralo odgovornim za održavanje komunističkog poretka, pogotovo kada je riječ o agentima i suradnicima sigurnosnih službi, najodgovornijih za likvidacije, zatvaranja i druge oblike represije. Najdosljednije je, posebnim zakonom, i njegovom primjenom, provedena u Istočnoj Njemačkoj i Češkoj Republici. Drugdje je postala predmetom žestokih kontroverzi, političkih otpora, a negdje je izvršena samo formalno. Balkan ne obuhvata niti jedan od navedenih opisa.

Problem lustracije skinut s dnevnog reda

Po svim naznakama lustracija je u Srbiji već prošlost, a da se proces nikada ni desio nije. Ništa čudno, kaže Žarko Korać, kad je Miloševićev režim podržavan od većine, bio zapravo puls tadašnjeg života. Od 2000. godine, od dana kada se bivši vođa našao u Hagu, lustracija je bila živa politička tema, ali nove političke elite nikada nisu smogle snage da svoja lustrativna obećanja i provedu u praksu.

U mogućnost odstranjivanja politički neprihvatljivih osoba iz javnog života i organa uprave u Srbiji, više ne veruju ni najveći optimisti. Termin lustracija, koji podrazumeva jasan otklon prema ranijim lošim primerima i uspostavljanje civilizovanijeg nivoa društvenih odnosa, otišao je u prošlost umesto onih na kojima je trebalo da bude primenjen. Ovo uverenje dele i naši sagovornici.

Sociolog Zagorka Golubović:

„Mislim da je taj problem lustracije definitivno skinut sa dnevnog reda.“

Da li je konačnu tačku na ovakvu sudbinu lustracije stavio istorijski dogovor o pomirenju Demokrata i Socijalista, koji je iznedrio novu koalicionu vlast?


Vojin Dimitrijević, Foto: Vesna AnđićVojina Dimitrijevića iz beogradskog Centra za ljudska prava:

„Odgovor na to možete sami dobiti gledajući na dobre ideje posle toga.“

Ako je ideja o lustraciji bila da spreči ljude koji su kršili ljudska prava u ranijem režimu da zauzmu položaje i da prave novu štetu, onda je sasvim jasno da je pomenuti dogovor čvrsto raskrstio s njom. Mnogi iz te stare priče ponovo su na važnim pozicijama, a simbol tog modela ponašanja, sada pretočen na fotografije bivšeg vođe, ponosno krase zidove, čak i jednog ministarskog kabineta:

„Sada je to takozvano pomirenje sa tim ranijim režimom otišao toliko daleko da je taj poduhvat bio nezamisliv, kao što je nezamislivo mnogo što-šta.“

Mnogi u Srbiji su, nakon pada Miloševića, čvrsto verovali u rešenost tadašnje osamnaesto-partijske koalicije da se odlučno distancira od mračne prošlosti svojih političkih prethodnika. Pitanje lustracije u formi Zakona o odgovornosti za kršenje ljudskih prava, formalizovano je u Parlamentu juna 2003. godine, međutim, bio je to primer Zakona koji u Srbiji nije primenjen u praksi.

Zagorka Golubović smatra da je građanima tada moralo da bude objašnjeno šta tačno znači lustracija:

„Da to nije vešanje, da to nije streljanje, da to nije takva smrtonosna akcija, da je to jednostavno pravo civilizovane zemlje na to da onaj, koji je učestvovao u nečasnim akcijama u prethodnim vladama, nema pravo da se bavi politikom, bar pet godina, niti da bude na određenim značajnim mestima. Mislim da su prevladala ona mišljenja koja su pogrešna i onda su i ljudi, koji bi eventualno bili za to da se lustracija primeni, rekli da će se to činiti kao ostrašćenost, kao osveta.“


Žarko Korać, Foto: Vesna AnđićNakon donošenja Zakona, formirana je Komisija za lustraciju, koja, međutim, nikad nije profunkcionisala zbog toga što jedan od devet članova, koga je trebalo da predlože stranke bliske Miloševiću, nikad nije izabran. Jedan od lidera tada vladajućeg DOS-a, Žarko Korać, kaže da je bilo više razloga koji su doveli do opstrukcije te ideje, podsećajući da je participacija građana u Miloševićevoj vlasti bila ogromna:

„Ljudi koji su bili delovi tog režima, a lustraciona komisija, koja bi trebala da odredi ko su oni, od segmenta do segmenta društva, od vojske do medija, od policije do univerzitetskih nastavnika, bi imala ogroman problem jer je jako mnogo ljudi aktivno učestvovalo u tom režimu.“

Važna činjenica je i da su mnogi članovi Miloševićevog aparata, takozvani „preletači“, popunjavali prostor malih stranaka vladajuće koalicije, što je stvaralo podele unutar samog DOS-a. Korać, međutim, smatra da je ipak najveća prepreka lustraciji bio predsednik SRJ i tada najpopularnija ličnost DOS-a:

„Predsednik DSS-a, Vojislav Koštunica, bio je protiv lustracije. On je otvoreno govorio da je protiv revolucionarnih metoda. On je verovao u jednu evoluciju društva, da se zadrže gotovo sve poluge vlasti koje je imao Milošević, samo da ih on preuzme. On je vrlo energično bio protiv lustracije. Unutar DOS-a su postojale male stranke koje nisu bile naklonjene lustraciji, a Vojislav Koštunica je bio eksplicitno protiv.“

Slično tumačenje ima i Zagorka Golubović:

„Jeste Koštunica glavnu stvar zakočio, ali je bilo vrlo teško u DOS-u doći do rešenja da se lustracija sprovede. Mi smo u Savetu za borbu protiv korupcije otkrili nekoliko slučajeva među ministrima koji nisu bili baš čisti za vreme devedesetih godina i koji su stalno bili u sukobu interesa. To je već bio razlog da ne mogu da budu na funkcionerskim mestima.“


Propuštena je prilika. Da je urađena lustracija, drugačijim putevima bi morala da krene ova zemlja.Kaže Zagorka Golubović, konstatujući:

„Propuštena je prilika. Da je urađena lustracija, drugačijim putevima bi morala da krene ova zemlja.“

Odsustvo lustracije jedan je od glavnih razloga što se Srbija suočava s brojnim problemima.

„Izostala lustracija je jedan od uzroka zašto se Srbija tako teško suočava sa prošlošću. Mi danas vidimo da je možda 70-80 posto nosilaca Miloševićevog režima još uvek vrlo aktivno u javnom i političkom životu,“ smatra Korać.

Profesor Vojin Dimitrijević:

„Odmah posle 5. oktobra počela je rehabilitacija mnogo važnijih članova, nego što su obični kršioci ljudskih prava, ljudi kojima neće kasnije da se sudi za ratne zločine. To je na način očito bio pokušaj koji je bio osuđen na neuspeh. Kao što mnoge stvari, koje su propuštene, ne mogu da se nadoknade, ne može ni ova stvar.“

Novi sustav sa starim kadrovima

Iako su potrebu lustracije zagovarali samo marginalna desna Hrvatska stranka prava i pojedini desni intelektualci, naši sugovornici saglasni su da „pročišćavanje“ hrvatskog društva nije napravljeno jer je najrepresivniji dio nekadašnjeg socijalističkog sistema ušao i u sve pore takozvanog novog hrvatskog establishmenta. Kada bi bila lustracija i sprovedena, onda bi prvi na udar došao Franjo Tuđman. Ipak, oca domovine ne dira se tako lako.


Žarko PuhovskiLustracija nije slanje u zatvor onih koji su počinili kaznena djela u autoritarnom sustavu, upozorava profesor politčke filozofije na zagrebačkom Sveučilištu i politički analitičar, Žarko Puhovski:

„Lustracija nije kažnjavanje u sudstvenom smislu riječi jer to treba po pretpostavci obaviti na drugim mjestima. Lustracija bi trebala značiti javnu i moralnu diskvalifikaciju ljudi koji su podržavali, a da pri tom nisu bili životno ugroženi, režime koji su donosili zlo. Nema dvojbe o tome da je bilo ljudi koji su bili dobri kandidati za lustraciju u bivšoj Jugoslaviji kada se raspala 1990., 1991. godine, pa i u Hrvatskoj, prije svega ljudi koji su svoje kolege, prijatelje, susjede i rođake prijavljivali policiji da bi oni otišli u zatvor.“

Marginalna desna Hrvatska stranka prava u dva je navrata, 1998. i 1999. godine, predložila Zakon o lustraciji, ali bez uspjeha, kaže tadašnji predsjednik, a sada počasni predsjednik te stranke, Anto Đapić:

„Od samog usvajanja dnevnog reda u Saboru, i HDZ i tadašnja oporba jedinstveno su htjele da to skinu sa dnevnog reda. Mi nismo čak imali ni priliku raspraviti o tome u jednoj demokratskoj proceduri. To samo pokazuje stanje duha koje je vladalo u hrvatskoj politici i u Saboru. Političke stranke, koje su bile dominantne, su se protivile takvom zakonu. Hrvatska je zbog svoje mentalne higijene morala takav zakon donijeti.“

Mi nismo čak imali ni priliku raspraviti o tome u jednoj demokratskoj proceduri. To samo pokazuje stanje duha koje je vladalo u hrvatskoj politici i u Saboru.
Njihov prijedlog zakona odnosio se na sprečavanje nekadašnjih visokih dužnosnika u Savezu Komunista, UDBA-i i KOS-u da i danas budu državni dužnosnici. Upravo taj dio prijedloga je bio sporan, obzirom da je suprotan Ustavu i drugim zakonima Republike Hrvatske koji brane diskriminaciju po političkoj osnovi. Slična zakonska rješenja, u niz drugih postkomunističkih zemalja, osudilo je i Vijeće Europe u svojoj Rezoluciji 1096, kojom lustraciju dozvoljava samo protiv onih koji su svojim djelovanjem kršili ljudska prava, a ne protiv svih dužnosnika prethodnoga političkog sustava.

Đapić tvrdi da oni koji su trebali biti lustrirani, sada u Hrvatskoj drže 80 posto političke, financijske i medijske moći, ali prilično je usamljen u takvom stavu:

„Nije moguće očekivati, u ovakvoj postavi snaga, u ovakvim strukturama stranaka HDZ-a i SDP-a, da je moguće i razmišljati o donošenju Zakona o lustraciji.“

Sa sličnim zahtjevima javlja se i katolička crkva, ali ne toliko sa zahtjevima za lustracijom, koliko sa zahtjevima da se pronađe i kazni počinitelje zločina počinjenih od strane komunističkih vlasti od 1944. do 1990. godine.


Andrea FeldmanNakon pada komunizma bilo je potrebe za lustracijom u Hrvatskoj, slaže se i povjesničarka Andrea Feldman, ali je ona izostala:

„Ključni je problem u Hrvatskoj bio u tome što se pod krikom rata i potrebe zaštite u ratu, provukao i veliki broj onih koji su sudjelovali u represiji u vrijeme komunističkog perioda. Oni su se u jednom velikom dijelu infiltrirali u administraciju nove države - bilo da se radi o policiji, bilo da se radi o tajnim službama, o političkim strankama. Aktivno su se uključili u rad mnogih stranaka. Franjo Tuđman je među svojim najbližim suradnicima imao ljude koji su pripadali represivnom aparatu komunističkog vremena.“

Do lustracije u Hrvatskoj nije moglo doći jednostavno zbog biografije prvog hrvatskog predsjednika i njegovih najbližih suradnika, kaže profesor Puhovski:

„Franjo Tuđman je, kao general JNA, kao čovjek koji je bio u samoj personalnoj službi, skupa sa svojom suprugom, bio upravo upleten u one tipove aktivnosti, funkcioniranja i napredovanja koje se lustracijom smatraju nedopustivim. Zbog toga ne bi mogao dobiti dopusnicu za javnu djelatnost. Sada je to već prekasno.“

Izostanak lustracije u Hrvatskoj ima i imat će loše posljedice, upozorava Andrea Feldman:

„Jako je teško graditi novi sustav sa starim kadrovima. Ljudi koji su bili pripadnici starog režima, na različit način ušli su i izgradili novi, na svoju sliku i priliku. Činjenica je da je malo ko od njih razumio što je demokracija, a još manje su htjeli znati na koji način se demokracija razvija i gradi.“

Kasno za suočavanje sa prošlošću?

Crna Gora se do danas nije ozbiljno suočila s mrljama iz ne tako davne prošlosti, niti je prihvatila odgovornost za događaje koji su bacili sjenku na istoriju tog naroda koji se vjekovima ponosio čojstvom i junaštvom. Zvanična Podgorica do danas nije pokazala želju za usvajanjem Zakona o lustraciji, iako je takva inicijativa prije tri godine pokrenuta u crnogorskom Parlamentu. Da li je kasno za ovaj zakon?

Liberalna partija je 2007. godine predložila usvajanje Zakona o lustraciji, kojim bi se Crna Gora suočila sa ratnom prošlošću i ulogom u akcijama tokom devedesetih, koje crnogorskom narodu ne služe na čast.


Ta inicijativa Liberalne partije je okarakterisana kao lov na vještice. Niko u tome nije vidio neku analizu prošlosti našeg društva, niti kao dobronamjeran gest jedne političke partije kroz koju bi naše društvo doživjelo neku katarzu i gdje bi se neka dešavanja iz prošlosti objektivno sagledala.Kako podsjeća sociolog, Andrija Đukanović, za tako nešto tada nije bilo političke volje u tada i danas vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista:

„Ta inicijativa Liberalne partije je okarakterisana kao lov na vještice. Niko u tome nije vidio neku analizu prošlosti našeg društva, niti kao dobronamjeran gest jedne političke partije kroz koju bi naše društvo doživjelo neku katarzu i gdje bi se neka dešavanja iz prošlosti objektivno sagledala, da oni, koji su bili odgovorni za to sve što se dešavalo u prošlosti, na adekvatan način budu kažnjeni.“

Pojedini u Crnoj Gori to objašnjavaju nemogućnošću da oni koji su najviše odgovorni za politiku iz ratnih devedesetih, a koji su i danas u politici, sada lustriraju sebe i suoče se sa sopstvenim nedjelima.


Aleksandar ZekovićIstraživač kršenja ljudskih prava, Aleksandar Zeković:

„Proces je nemoguće pokrenuti jer bi u tom slučaju značilo da oni, koji bi trebalo da budu predmet tih mjera, makar te osude bile i čisto retoričke, treba da glasaju za pokretanje tog procesa. Nemoguće je očekivati takvu odluku u ovom odnosu političkih snaga i društvene odgovornosti, pa i savjesti. Dok imamo političku elitu, koju imamo, nemoguće je da se nadamo pokretanju lustracionog procesa.“

Profesor istorije, Šerbo Rastoder, kaže da je bilo kakvo odustajanje od usvajanja Zakona o lustraciji vrlo opasno po prijeko potrebno ozdravljenje nacije:

„Mislim da je odustajanje od donošenja Zakona o lustraciji dugoročno štetno za crnogorsko društvo jer u sebi nosi poruku da je kršenje ljudskih prava u ime nekih viših ciljeva, ne samo nekažnjivo, već i element ohrabrivanja i podsticanja svijesti da se masovno kršenje ljudskih prava može amnestirati ideologijom i politikom. Istorijsko iskustvo pokazuje da je takvo ponašanje uvijek potencionalno ohrabrenje zločina. U tom kontekstu crnogorsko društvo kasni, mada nikada nije kasno za jedan takav Zakon jer mislim da najveći dio javnost očekuje donošenje tog Zakona.“

Šerbo Rastoder
Ostali sagovornici misle da je poprilično kasno da se Crna Gora suoči sa prošlošću. Aleksandar Zeković:

„Što protiče više vremena, smanjuje se jedan prostor za djelotvornu lustraciju. Crna Gora izlazi iz procesa tranzicije i ušla je u proces stabilizacije i pridruživanja Evropskoj uniji. Po meni su sužene mogućnosti za aktiviranje tog procesa, čak i pod uslovom da dođe do promjene političke elite u Crnoj Gori.“

Teško će se očistiti redovi javnih i državnih institucija

Posljednji primjer napisa kako je reis Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini bio zapravo saradnik UDBA-e, pod kodnim imenom Vezir, još jedanput dokazuje koliko je neophodan bio proces lustracije. No opšte raspoloženje na Balkanu je takvo da će se teško ikada očistiti redovi javnih i državnih institucija. Odluke bi naime morali donijeti upravo oni koje bi trebalo očistiti.

Što se tiče Bosne i Hercegovine, pa i svih zemalja bivše Jugoslavije, jedan od najvećih krivaca za izostanak ovog procesa jeste rat. No, ne treba isključiti i druge faktore, napominje publicista i analitičar Željko Ivanković:

„Same godine su počistile onaj dio koji je lustracija trebala učiniti. Nisam baš siguran da je svima onima, pa čak i onima koji glasno pričaju o lustraciji, uvijek stalo da se to provede jer se plaše da bi ta lustracija što-šta otkrila. Nisam baš siguran da su voljni provesti lustraciju oni kadrovi koji nisu željeli provesti i neke druge zakone.“


Nisam optimista, obzirom na činjenicu da se u nacionalnim strankama, na vrlo ozbiljnim funkcijama, nalazi veliki broj ljudi koje bi lustracija trebala obuhvatiti.Eliminacija iz bosansko-hercegovačkog političkog života onih koji su bili visoko pozicionirani u bivšem sistemu, jeste težak zadatak koji nije lako provesti, smatra predlagač Zakona o lustraciji u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, Stanko Primorac:

„Oni su neprijatelji socijaliziranog društva. Nisam optimista, obzirom na činjenicu da se u nacionalnim strankama, na vrlo ozbiljnim funkcijama, nalazi veliki broj ljudi koje bi lustracija trebala obuhvatiti.“

Saradnik UDBA-e, prema vlastitom priznanju, bio je i nekadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i zastupnik u Domu naroda državnog Parlamenta, Ivo Miro Jović, a u mnogim strankama i parlamentima u zemlji, sjede i oni koji su po dužnosti radili za Kontraobavještajnu službu, među kojima su i bivši oficiri JNA, koji su početkom rata prešli na stranu Armije Bosne i Hercegovine.


Dino AbazovićLustracija danas, 20 godina nakon što je trebala biti provedena, i nema nekog smisla - smatra savjetnik u Centru za ljudska prava pri Univerzitetu u Sarajevu, Dino Abazović:

„Mislim da je danas veoma neozbiljno pokušavati razmatrati bilo kakve lustracione efekte, izuzev činjenice da se treba suočiti sa eventualnim kršenjima ljudskih prava, koja su se dešavala u bivšoj državi. Mi nemamo konsolidovanu demokratiju. Lustracija je demokratski institut koji ima, ne samo institucionalnu mjeru, u smislu da se onemogući one iz bivšeg režima koji su praktično bili u frontu kršenja ljudskih prava građana, nego da se radi i o jednom psihološkom lustracionom elementu. Mi nemamo moment koji je važan da se ta mjera shvati, prije svega na psihološko-moralnom planu kao važna. Sve bi u protivnom bilo fingiranje demokratije.“

No, lustracija je u Bosni i Hercegovini savršeno oružje za eliminaciju političkih protivnika, smatra novinar i književnik Dragan Marjanović:

„Svi smo znali u susjedstvu ko je koketirao sa UDBA-om, ali kada su došli više-stranački izbori, svako je rekao da je bolje da je takav s nama, nego da je s njima. Sada mi, 20 godina nakon prvih višestranačkih izbora, pokušavamo to nametnuti, više kao način da eliminiramo njihove Udbaše, a ne naše. Unutar jednoga korpusa, neko ko je siguran da nema tu vrstu mrlje u biografiji, svakako će se potruditi da nekome nametne sankcije i da ga uvuče u sankcijski proces lustracije, samo zato da ga makne sa određenog mjesta, bilo u nekom trgovinskom lobiju, bilo u nekom vjerskom ili političkom.“

Građani nemaju pristupe dosjeima i svako malo pojavi se nešto što potegne pitanje rješavanja nečega što je bilo ranije, ili se radi o još jednom potezu koji za cilj ima manipulaciju, kaže Ivanković i dodaje:

„Isto tako sam siguran da će oni, koji su sudjelovali u tome na bilo koji način, ili koji nisu sigurni da su čisti, učiniti sve da se takve stvari prikriju, ako već u ovih 20 godina, na ovim našim balkanskim prostorima, nisu u dobroj mjeri ti dosjei na neki način već uništeni, spaljeni.“

U Rezoluciji Vijeća Evrope o mjerama za uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sistema stoji koje su opasnosti od propalog prelaznog procesa:

„U najboljem slučaju, nastat će oligarhija umjesto demokratije, korupcija umjesto vladavine prava i organizirani kriminal umjesto ljudskih prava. U najgorem slučaju, rezultat bi mogao biti baršunasta obnova totalitarnoga režima, ili prije - nasilno svrgavanje mlade demokratije.“

U većini, slažu se analitičari, Bosna i Hercegovina se može naći. Ipak, govoriti o procesu uklanjanja osoba iz javnoga političkog života, koje su bili aktivne u službi totalitarnih režima, je diskutabilno jer ne postoji saglasnost ni o tome na čemu se režim zasnivao, kaže Marjanović:

„Kako uopće razgovarati o lustraciji, o vremenu između 1941. i 1991. godine, kada se u Bosni i Hercegovini 2010. godine vodi parlamentarna rasprava jesu li četnici bili fašisti ili nisu. Postoji u narodu komentar, kada nešto ne voli, sa tri slova, opak, kao i ostale opake riječi: rak, rat, nož - FUJ.“

U Parlamentu Bosne i Hercegovine, po drugi put je predložen Zakon o lustraciji, no, sva su predviđanja da ipak neće proći proceduru, tim prije što se radi o izbornoj godini, te su manipulacije ovim pojmom i procesom moguć scenario na kome se može zasnivati politička kampanja.
Printajte Pošaljite Komentirajte (2)Razmjena:
xBlogmarksDiggFacebookFriend FeedGoogle BookmarksMySpaceRedditTwitterYahoo BookmarksYahoo MyWebO razmjeni:
--------------------------------------------------------------------------------
Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentaraPosljednje prvoHronološki
Komentari Ime: VB Grad: Beograd
23.05.2010 21:45 Sad smo kanda-bar u Srbiji-okasnili,jer su stetocine abolirane necim sto je ova nesrecna i nesposobna vlast nazvala nacionalno pomirenje.
Licno mi ideja nacionalnog pomirenja nije strana,ali kao sto ni sama nisam spremna da se mirim sa svakim,tako bi i drzava i nasa preskupa vlast trebalo da ima neke kriterijume.Pitanje od milion dolara,dinara,eura ili cega god:ko bi mogao da odredi kriterijume,ko bi imao hrabrosti da pocne sa tim(zakasnelim)procesom,da li bi neko smeo da dirne ustavopisca ili kandidate za clanstvo socijalisticke internacionale,rasporedjene na strateska mesta(policija,energenti,infrastruktura,prosveta)?
--------------------------------------------------------------------------------
Ime: !  Grad: &     ! 
23.05.2010 18:58 0 ?@>AB>@8<0 182H5 C3>A;028X5, BX. C %@20BA:>X,  8 %, & 8 !@18X8, ;CAB@0F8X0 D0:B8G:8 =8X5 18;0 <>3C[0. "> AC 28H5=0F8>=0;=5 A@548=5, 0 A8AB5< X5 18> B0:02 40 AC A28 3@0R0=8 C Z520X 8;8 >=0X =0G8= 8 >4@078;> 18 A5 AB@0H=> =530B82=8X5 =53> >20:> HB> X5 :@5=C;>. C@Z028 =518 18;> :@0X0. 0:> X5 18;> '5A8<0, C AB>G=>X
5<0G:>X. # 1C4C[=>AB8 B@510 ?@81X53020B8 ;CAB@0F8X8 C X02=8< A;C610<0, >4=>A=> B@510 4>=8X5B8 70:>=5 > ;CAB@0F8X8 ?>4 G8X5< [5 A5 C40@C =0[8 A20:8 >=0X A;C615=8:, ?>;8B8G0@, 28A>:8 DC=:F8>=5@ :>X8 18;> :04 4>R5 C AC:>1 A0 70:>=>< ?> >A=>2C @5F8<> <8B0, :>@C?F8X5, X02=>3 <>@0;0, ;8G=>3 1>30[5Z0 7;>C?>B@51>< 2;0AB8 8 :>@8H[5Z5< 18X545 =0@>40, :>X8 HC@CX5 A0 >@30=87>20=8< :@8<8=0;><, :>X8 A5 70;065 70 @538>=0;=8 @074>@ =0@>40, :>X8 X5 ?@8?04=8: =5:5 HB5B>G8=A:5 AB@0=:5 8;8 >@30=870F8X5 8B4. CAB@0F8X0 A5 =5 <>65 X54=>< 70 A20340 702@H8B8 B> B@510 40 1C45 AB0;=0 0:B82=>0AB, 8 >?5B [5 18B8 HB5B>G8=0. C48 AC :20@Y828. 0@0;5;=> B@510 C25AB8 ?@0:AC X02=>3 8AB8F0Z0 8 =03@0R820Z0 YC48 :>X8 A2>X8< ?>HB5=8< 8 70:>=8B8< @04>< C X02=8< A;C610<0 4>?@8=>A5 @072>XC A2>X5 >?HB8=5, 4@6025, :>X8 A5 AC?@>AB025 A25 X5 HB5B=>, =5<>@0;=> 8 =8A:>. 54=>AB02=> B@510 <8X5Z0B8 A28XA C =0@>4C :0:> 18 A5 AE20B8;> 8 >AX5B8;> 40 X5 :>@8A=8X5 ?@8X028B8 >=>3 :> @5F8<> C78<0 <8B> =53> B> ?@8:@8B8 8;8 ?0: C75B8 <8B>... !25 A5 ?;0[0 ?0 8 ?>HB5Z5. O autoru
Sabina Čabaravdić
Email
Dalje
Izbor urednika
Intervju
Lagumdžija: Jesam, neke sam razočarao
Intervju
Pešić: Tadić uzurpirao kompletnu vlast
Predsednički izbori u Srbiji
Naprednjaci: Nova politika, stari maniri

RadioSlobodnaEvropa
RSE_Balkan
RSE_Balkan Predsednik Srbije ili država - to sam ja #srbija #izbori slobodnaevropa.org/content/predse… via @RSE_Balkan
about 1 hour ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Debata Kluba za spoljnu politiku na Kosovu: Situacija na Balkanu i dalje krhka #kosovo #makedonija slobodnaevropa.org/content/debata… via @RSE_Balkan
2 hours ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Reakcije u Srbiji: Tačka na slučaj Mladić nije samo u Hagu #srbija #bih slobodnaevropa.org/content/tacka-… via @RSE_Balkan
3 hours ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Hrvatska konačno kreće sa sređivanjem popisa birača #hrvatska slobodnaevropa.org/content/hrvats… via @RSE_Balkan
3 hours ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Dani Sarajeva u Beogradu posvećeni obnovi Vijećnice #srbija #bih slobodnaevropa.org/content/dani-s… via @RSE_Balkan
4 hours ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Crna Gora: Na premijerskom satu o dugovima, ustavu i Rusima #crnagora slobodnaevropa.org/content/na-pre… via @RSE_Balkan
4 hours ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Zašto Crna Gora održava izbore u jeku krize #crnagora slobodnaevropa.org/content/zasto_… via @RSE_Balkan
5 hours ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Tužiteljstvo na početku suđenja: Mladiću dat mandat za etničko čišćenje u BiH #bih slobodnaevropa.org/content/tuzila… via @RSE_Balkan
5 hours ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Ekskluzivno: Zlatko Lagumdžija za RSE o Tadiću kao jedinoj opciji , iznevjerenim biračima, (ne)funkcionisanju BiH... bit.ly/Jd0ZXG
6 hours ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan #rse_balkan Majke Srebrenice o suđenju Ratku Mladiću #bih slobodnaevropa.org/content/majke-…
7 hours ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan #rse_balkan Tužilac na suđenju Mladiću: Cilj je bio rasturanje #BiH slobodnaevropa.org/content/tuzila…
9 hours ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Danas počinje suđenje Ratku Mladiću: Foreign Policy: Srebrenica je mogla biti spriječena slobodnaevropa.org/content/foreig… via @RSE_Balkan
11 hours ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan U Srbiji u porastu nasilje nad LGBT osobama #Srbija #LGBT slobodnaevropa.org/content/u_sbij… via @RSE_Balkan
22 hours ago · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan BiH i Hrvatska: Obespravljeni bh. državljani traže reakciju vlasti #Hrvatska #BiH slobodnaevropa.org/content/bih_i_… via @RSE_Balkan
yesterday · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Sveštenici na državnim jaslama #Srbija #Srpska pravoslavna crkva slobodnaevropa.org/content/sveste… via @RSE_Balkan
yesterday · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Naprednjaci: Nova politika, stari maniri #Srbija "izbori #naprednjaci #SNS #TomislavNikolić slobodnaevropa.org/content/napred… via @RSE_Balkan
yesterday · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Inzkov izvještaj UN-u: Napredak u političkom dijalogu i kritike RS-a #BiH #UN Inzko #OHR #RS #Dodik slobodnaevropa.org/content/inckov… via @RSE_Balkan
yesterday · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Umjesto Bleiburga, hrvatski vrh na komemoraciji u Teznom #Hrvatska #Bleiburg #NDH slobodnaevropa.org/content/hrvats… via @RSE_Balkan
yesterday · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Kosovo: Dijalog sa Beogradom ostaje uslovljen pitanjem nestalih #Srbija #Kosovo slobodnaevropa.org/content/dijalo… via @RSE_Balkan
yesterday · reply · retweet · favorite

RSE_Balkan Obilježena 20. godišnjica od stradanja vojnika u Tuzli #bih slobodnaevropa.org/content/obilje… via @RSE_Balkan
yesterday · reply · retweet · favorite
Join the conversation Produkti i uslugePodkastRSSMobilni telefon RSE
Početna
O nama
Pravila
Kontakti
Registracija
Mapa sajta
Radio
Raspored emisija
Kako nas slušati
Podcast
Frekvencije u BiH
Frekvencije u Srbiji
Frekvencije u Crnoj Gori
Programi
TV Liberty
Most
Na vratima Evrope
Pred licem pravde
Sekcije
Bosna i Hercegovina
Srbija
Crna Gora
Suđenje Karadžiću
Arhiva
Specijali
Društvene mreže
Del.icio.us
Digg
Facebook
Google Bookmarks
Newsvine
Reddit
StumbleUpon
Twitter
Sva prava zadržana. Radio Free Europe / Radio Liberty © 2012 RFE/RL, Inc. Kontakti: slobodnaevropa@rferl.org

Prihvaćena lustracija suradnika komunističkih tajnih službi

--------------------------------------------------------------------------------

Iako spor zbog lustracije u postkomunističkoj Poljskoj traje već godinama, prihvaćanjem novoga lustracijskog zakona prije dva dana nastao je novi zaplet. Poljski parlament Sejm prihvatio je dvotrećinskom većinom protiv je glasovalo samo 44 zastupnika Saveza demokratske ljevice zakon koji predviđa masovnu lustraciju agenata i suradnika bivših komunističkih tajnih službi.

Potvrda podobnosti
Nova poljska lustracija obuhvatit će, prema predviđanjima, od 100 do 400 tisuća javnih službenika, pravnika, direktora škola, sveučilišnih profesora i znanstvenika te novinara. Iz "vladine" masovne lustracije izuzeti su svećenici i redovnici jer će se njihovom lustracijom Crkva baviti zasebno. Poljska se desnica od prošlogodišnjeg dolaska na vlast u Poljskoj zauzimala za novu i proširenu lustraciju osoba koje su sudjelovale i surađivale s bivšim tajnim komunističkim službama.

Prema novom poljskom zakonu, osoba koja obnaša javnu dužnost ili se za nju natječe morat će pokazati potvrdu Poljskog instituta za nacionalno pamćenje, ustanove koja proučava bivše komunističke arhive i zločine, kojom će dokazati da nije bila suradnik komunističkih službi, niti je pomagala prikupljati podatke o drugima. Ako nadređene osobe zaposlene u javnim službama prema lustracijskoj potvrdi ustanove da osoba nema "moralne kvalifikacije" za obnašanje te dužnosti, ona gubi posao ili se isključuje iz natječaja za tu dužnost.

Čišćenje
Poljski lustracijski zakon predviđa da dotična osoba može podnijeti žalbu civilnom sudu ili sudu za pitanja rada bude li otpuštena s posla jer je poljski Sejm ukinuo lustracijske sudove. U lustracijskom "čiščenju" komunističke prošlosti u Poljskoj posao bi mogle izgubiti tisuće osoba u javnim službama, pa ne čudi oštra kritika poljske ljevice koja tvrdi da se novi zakon "protivi rezoluciji o parlamentarnom okupljanju Vijeća Europe te poljskom ustavu".

VARŠAVA - Poljski parlament izglasao je zakon koji predviđa otpuštanje obnašatelja javnih dužnosti koji su u razdoblju komunističkog režima surađivali s tajnom policijom.

Procjenjuje se da bi provedba zakona mogla uroditi i stotinama tisuća otkaza u poslovnim, medijskim i političkim krugovima. Zakon će stupiti na snagu kada ga odobre gornji dom parlamenta i predsjednik države.

Gotovo nitko ne sumnja da će zakon dobiti potpis predsjednika Lecha Kaczynskog, koji je zajedno sa svojim bratom blizancem Jaroslawom, sada poljskim premijerom, bio među najglasnijim zagovornicima lustracije bivših komunističkih konfidenata.

Braća Kaczynski i njihovi suradnici u vodstvu Zakona i pravde, stranke koja je dobila posljednje poljske parlamentarne izbore, na tom su obećanju pridobivali članove i glasače, ali bili i kritizirani da će preambicioznom lustracijom izazvati dodatne podjele u poljskom društvu.

Dosad obavljanje javnih dužnosti u Poljskoj nije bilo zabranjeno bivšim suradnicima komunističke tajne policije, nego samo onima koji su lagali tvrdeći da nisu bili policijski doušnici.

Među obuhvaćenima novim zakonom su suci, čelnici kompanija, novinari, nastavnici i političari. Imena bivših doušnika i dijelovi njihovih suradničkih dosjea mogu biti objavljeni na internetu. Poslodavci mogu takve dosjee koristiti kao zakonito opravdanje za davanje hitnih izvanrednih otkaza, koji pritom ne moraju biti opravdani još nekim razlozima.

Kritičari lustracije tvrde da je ona sada već zakašnjela te upozoravaju da neki dosjei suradnika i praćenih osoba nedostaju, a da su neki bili mijenjani tijekom komunističkog režima, u vrijeme pada komunizma i nakon toga.

Cijenjena poljska ministrica financija Zyta Gilowska nedavno je smijenjena nakon otkrića da je bila doušnica komunističke tajne policije, što ona i dalje poriče i tvrdi da joj je netko namjestio nepostojeću krivnju, i to radi političkog ili osobnog obračuna.

Za provjeravanje prošlosti obnašatelja javnih dužnosti zadužen je Institut nacionalnog sjećanja (IPN, poljskom kraticom). Oni koji od toga instituta ne budu tražili da im provjeri prošlost, mogu zbog toga propusta biti otpušteni, čak i ako se ne utvrdi da su doista bili doušnici. Isto prijeti i šefovima koji ne izvijeste IPN da neki od njihovih zaposlenika nisu podnijeli taj zahtjev. Kritičari zakona tvrde da tako lustracija u Poljsku samo vraća duh masovnog doušništva.

Zakon ne vrijedi za svećenike
Novi zakon neće se primjenjivati na svećenike Katoličke crkve, koja je u doba komunizma često bila progonjena. Klerici su izuzeti iz lustracije unatoč tome što saznanja prikupljena u proteklih 17 godina ukazuju da je otprilike svaki deseti među njima bio dojavljivač sigurnosne službe komunističkog režima. To nije službeno potvrđeno jer Poljska nije javnosti, za razliku od Češke ili Njemačke, otvorila tajne arhive.

VLADI REPUBLIKE HRVATSKE

PODNESEN ZAHTJEV ZA DONOŠENJE ZAKONA O LUSTRACIJI

Čitava je povijest čovječanstva povijest neuspjelih pokušaja. No, onaj tko ne pokušava, taj unaprijed priznaje poraz. Vjerojatno time su se vodili predsjednici đakovačkog ogranka HDPZ-a (Ivo Tubanović) i predsjednik đakovačkoga krila HOZ-a Jazovka (Pero Šola) kad su se 20. siječnja 2012. pismom obratili predsjedniku vlade Zoranu Milanoviću, tražeći donošenje Zakona o lustraciji.

Svomu su zahtjevu priložili izvornik i prijevod analognoga poljskog zakona, podsjetili na brojne međunarodne dokumente koji bi – kad bi Hrvatska poslušno slijedila i takve naputke, a ne samo one koji se odnose na progon i zlostavljanja hrvatskih branitelja – potaknuli vladajuće strukture da lustracijski zakon donesu. No, između onih koji su do jučer vladali Markovim trgom i onih koji njime odnedavno vladaju, u tome nema velike (zapravo: nema nikakve) razlike.

Ali, neka bude zabilježeno da je i ovaj pokušaj učinjen.

A zanimljiv je on još i po tome što podnositelji predlažu da se u zakonskome tekstu predvidi lustracija za dvije kategorije osoba: one koji su kao eksponenti jugoslavenskoga komunističkog sustava od 1994. do 1990. ubijali, progonili, zlostavljali i špijunirali ljude različitih političkih uvjerenja, te za one koji su to isto radili od 1990. do 1998. na okupiranim područjima Republike Hrvatske.

Uredništvo prima opklade, kladeći se na to da vlada Republike Hrvatske ne će podnositelje zahtjeva udostojati niti odgovora. No, zato će odgovoriti podnositeljima peticije da se zaustavi bura koja je slomila orah ispred kuće jednoga srpskog povratnika u Bukovici, i da se žestoko osudi studen uslijed koje je smrznula vodovodna cijev u kući jednoga od onih koji su od ustaša u studenome 1991. oslobađali Vukovar... (V. S.)







Politički zatvorenik 239, veljača 2012.
>>> povratak na naslovnu stranu