Novi dan
|
Jutro mi je nezamjenjivo... Mrzim rolete, oduvijek sam ih mrzila. Uvijek su prašnjave ili prljave ili imaju rupicu od cigarete, naravno ovisno o materijalu od kojeg su napravljene. Mrzim ih jer sakrivaju ono što nosi novi dan i omogučavaju nam da se skrivamo. Ako je sunčan dan onda nema ničeg ljepšeg nego ako te probudi toplina i i ono blještavilo koje se pojavi ispod kapaka. Ako je tmurno i maglovito onda nema ništa ljepše od umatanja u još jednu deku i pet dodatnih minuta u toplom krevetu. Rolete to sve uništavaju i svima omogučavaju buđenje u tamnoj, zagušljivoj prostoriji i početak dana s osjećajem zatvorenosti. Jedine rolete koje volim su one od trske koje u stvari nemaju neku veliku svrhu, već samo svjetlost ili tamu propuštaju kroz svoju mrežu i na taj način još dodatno oživljavaju jutro. Ne volim se ni skrivati od tuđih pogleda. Pa što ako neki klinac iz zgrade preko puta gleda kako čitam knjigu ili kako mi se svjetlo televizora navečer poigrava na prozoru. Isto tako i ja voiim pogledati kako netko u 11 navečer kuha ručak za sutra ili zaljeva cvijeće.. Pa i ako se zalomi neki pogled na nešto intimno tome ne treba davati toliko značenje ionako smo stalno opterečeni skrivanjem, zašto se ne bi malo otkrili. Voljela bih da netko tu i tamo pogleda kroz moj prozor. I voljela bih da mogu znati što tamo vidi i kako to vidi. |
