utorak, 12.02.2013.
Ne boj se!
Da nisam vijest o Papinu odlasku prvo vidjela i pročitala na katoličkom portalu mislila bih da netko opet lupeta gluposti i traži pažnju preko takvih vijesti.
Prvo me vijest šokirala pa rastužila a onda me uhvatio strah. Znam da će sve biti u redu i da se nemam čega bojati no ta urođena stvar mi radi nemir.
Do prije koju godinu nisam baš bila neki katolik. Nisam išla redovito na misu niti se molila ali sam pokušavala živjeti svoju vjeru no, nije to to bez onog osnovnog- molitve, mise, ispovjedi i pričesti.
I ja sam koristila isprike tipa ne valja svećenik, nema vremena i sl. No svatko od nas, koji ima imalo vjere u sebi, zna i osjeti da laže, da ga je uhvatila lijenost i zlo ga pokušava preuzeti.
U današnje vrijeme imate izbor kod svega pa tako i kod crkvi, svećenika, gradova i sela, tako da kada netko kaže da mu ne odgovara svećenik kažem neka ode u drugu crkvu na misu. U krajnjoj liniji, pa ne idemo u crkvu zbog svećenika već radi svoje duše!
Svećenik je od Boga izabran, po Božjem pozivu. I on je ljudsko biće sklono grijehu. Pročitajte koju biografiju nekog sveca pa će te vidjeti da su većina njih bili "veliki" grješnici a kasnije veliki sveci.
Znam da je lakše kopati po tuđem životu nego se suočiti sa vlastitim no želite li stvarno sami sebi sretniji i ispunjeniji život morate se prije ili kasnije suočiti i sami sa sobom. Nije lako i neće biti lagano no kreni malim koracima. Kreni s jednom molitvom dnevno i to tako da ju moliš za nekog drugog, ne za sebe. Nije bitno da li je to Oče naš, Zdravo Marijo, neka tvoja izmišljena molitva, i vidjeti ćeš promjene u svome životu, da u svome.
U svim gradovima imaš nedjeljom mise dopodne svakih sat vremena i popodne od 16 do 19 sati- ruku na srce imaš vremena za otići na jednu. Skoncentriraj se na ono što svećenik čita, ne na to što ima na sebi, kako izgleda i tome slično već isključivo na ono što govori. Nije lako, ponavljam, i neće biti ali vrijeme je da kreneš i ne odustaješ!
Ne želim nitkome pametovati već vas samo sve pozvati da dođete i osjetite tu sreću koja će doći u vas. Ja sam još uvijek na početku i imam nedjeljom borbe s ustajanjem iz kreveta jer je misa u 8.30 i nema je kasnije, nemam auto da odem u drugo mjesto i nastavim sa spavanjem još makar pola sata ali natjeram se da ustanem i odem s djecom.
U zadnje 2 godine idem svake nedjelje na misu, a prije nego sam počela redovito ići u ruke su mi stizale knjige i tekstovi koji se od jučer pojavljuju i na većini portala. To su tekstovi o tome što nas čeka u budućnosti, o Isusovom ponovnom dolasku ili kako narod voli reći o "smaku svijeta". Što sam više čitala to me taj glas u meni zvao na misu a na kraju me strah od te budućnosti i potjerao. Mora se uvijek nešto dogoditi pa da se čovjek odvaži i suoči sam sa sobom. Kod mene je to bio moj brak.
Došlo je to toga da više nisam imala snage za sranja koja mi je muž servirao a sramota me bilo kukati obitelji i prijateljicama pa sam se počela moliti za odgovor što učiniti. Moj brak nije danas idealan ali nasprem onoga kako je bilo sada je super!
Od kada sam pročitala jučer Papinu odluku strah se ponovno javio, strah za budućnost jer vidim da se sve brže i brže događa najavljivano i na današnjoj stranici duhos.org pročitam ovo: naslov je Zašto brinem?
Koliko samo vremena provodimo u brigama? Razmišljajući o ispitima, financijama, obiteljskim problemima... A koliko vremena provedemo razmišljajući o Bogu, tvom i mom Ocu?
Ocu, koji neprestano misli na nas i vodi nas kroz život.
Ali, mi često, zakopani u svojim brigama, ne puštamo ga blizu i naivno mislimo da sami možemo riješiti probleme.
No, bez Boga smo nitko i ništa. I nema toga što možemo riješiti bez Njega.
Kada nas životne muke uhvate, sjetimo se Biblije u kojoj piše:
“Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati !” (Mt 6, 31-33).
I zato, na nama je da se potrudimo najbolje što znamo da određene probleme ili izbjegnemo ili riješimo, a sve ostalo da prepustimo Bogu. Ipak, Bog je naš Otac i neće nas nikada ostaviti same.
I eto meni odgovora na moj strah! U Bibliji kažu da 365 puta piše Ne boj se!- za svaki dan u godini.
Okrenite se od sebe i krenite moliti za nekoga. Imate vremena makar za jedan Oče naš. Evo, krenite sada i pomolite se za Papu na odlasku i za onoga koji će nam doći. Pomolite se, treba nam svima.
Hvala
- 10:18 -
