SVE OVO

Sve ovo
na nježno zelenoj krošnji
na našim malim listovima
piše
sve je ovo već jednom bilo
igre pod kupolom vremena
u dvorištu
prvo održavanje na vodi
biciklisitčka ravnoteža
ulovljeni karasi
i drugo
zvono velikog odmora
kad zablistaju oči dječaka
i još o jednoj princezi
sakupljačici salveta
u tamnoplavom velvetu sedamdesetih
o mijau mijau napuštenim
mačićima njenih pletenica
Na sestrici dvorišnoj brezi
jedinoj
piše
događalo se i biti će ponovljeno
netko je imao srca
kao na čelu svemirskog bića
O danima poslije
koji su došli
i neželjeni posjetioci
kada se pokvarila zanesenost kao igračka na navijanje
čimpanza na bubnjevima
Zapisao je pjesnik
O odrasloj Tebi koja se ponavljaš
odraslom meni koji se napijam
O čekanju išaranih šinobusa na pomokrenim kolodvorima
i glupim prostim grafitima
i prvoj kiši što smo joj rekli zbogom
dolasci rode odlaske
sastanci rastanke
dok su grlice i babe s korpama šutke slušale
dječiji smijeh igre školice i lastiša
promjenilo se
mijenja se
nema lastavica
djece u kutama
nasmijanog ljeta a da nije sparno
nisam mogao to zaustaviti
htio sam
samo nisam znao
samo koraci
toliko koraka , ubrzanja
izgubljenih u nekakvoj važnosti
grimase u automobilima
toliko straha odraslih
toliko prokockanih rječi
obećanja pojedenih od vjetrova
i pjesmama koje nitko nije pročitao zbog zastare
(možda čak i pravi pjesnici još uvijek napišu pokoju )
toliko nepotrebnih cirkusa, klasa i upiranja prstima
toliko zaboravljenih notesa sa receptima malih dobrih ljudi
koji su ponosno i tiho umirali da to nitko nije primijetio
sve piše na dlanu istoimene krošnje
sve je jasno
hiromantima patnje
Osmjesima poslje psihoterapija
Uspjesima prije kemoterapija
O suncu koje je jednom bilo Bog i
nezainteresirani sagovornik
opasnim opeklinama sjena
poput zmije i razbojnka
o gitarama pod bikovim osušenim žilama jer su postojale
prije Hammond orgulja i mikrovalnih
Poslje....
i što će biti ?
ma
možda vidiš kako je sve to pisalo u nježnoj krošnji
svjetlozeleni listići kad trepere
sve
baš sve
sve ono što je bilo i biti će
posve krivo
jedna velika uzaludnost samuništavajučih rođenja
i prije onih navodno zagonetnih megalita
i prije urlika spilja
u krošnji ove male nježne breze
poneka ptica zapjeva
i neka me ubiju do suza pjesme zaboravljenih
pjesnika ,ode vina
napjevi dalekih Planeta
nekako
nekako letim
gledajući ljepoticu
malu dvorišnu brezu
nekako znam
sve je ovo već jednom postojalo