SVE OVO
Sve ovo
na nježno zelenoj krošnji
na našim malim listovima
piše
sve je ovo već jednom bilo
igre pod kupolom vremena
u dvorištu
prvo održavanje na vodi
biciklisitčka ravnoteža
ulovljeni karasi
i drugo
zvono velikog odmora
kad zablistaju oči dječaka
i još o jednoj princezi
sakupljačici salveta
u tamnoplavom velvetu sedamdesetih
o mijau mijau napuštenim
mačićima njenih pletenica
Na sestrici dvorišnoj brezi
jedinoj
piše
događalo se i biti će ponovljeno
netko je imao srca
kao na čelu svemirskog bića
O danima poslije
koji su došli
i neželjeni posjetioci
kada se pokvarila zanesenost kao igračka na navijanje
čimpanza na bubnjevima
Zapisao je pjesnik
O odrasloj Tebi koja se ponavljaš
odraslom meni koji se napijam
O čekanju išaranih šinobusa na pomokrenim kolodvorima
i glupim prostim grafitima
i prvoj kiši što smo joj rekli zbogom
dolasci rode odlaske
sastanci rastanke
dok su grlice i babe s korpama šutke slušale
dječiji smijeh igre školice i lastiša
promjenilo se
mijenja se
nema lastavica
djece u kutama
nasmijanog ljeta a da nije sparno
nisam mogao to zaustaviti
htio sam
samo nisam znao
samo koraci
toliko koraka , ubrzanja
izgubljenih u nekakvoj važnosti
grimase u automobilima
toliko straha odraslih
toliko prokockanih rječi
obećanja pojedenih od vjetrova
i pjesmama koje nitko nije pročitao zbog zastare
(možda čak i pravi pjesnici još uvijek napišu pokoju )
toliko nepotrebnih cirkusa, klasa i upiranja prstima
toliko zaboravljenih notesa sa receptima malih dobrih ljudi
koji su ponosno i tiho umirali da to nitko nije primijetio
sve piše na dlanu istoimene krošnje
sve je jasno
hiromantima patnje
Osmjesima poslje psihoterapija
Uspjesima prije kemoterapija
O suncu koje je jednom bilo Bog i
nezainteresirani sagovornik
opasnim opeklinama sjena
poput zmije i razbojnka
o gitarama pod bikovim osušenim žilama jer su postojale
prije Hammond orgulja i mikrovalnih
Poslje....
i što će biti ?
ma
možda vidiš kako je sve to pisalo u nježnoj krošnji
svjetlozeleni listići kad trepere
sve
baš sve
sve ono što je bilo i biti će
posve krivo
jedna velika uzaludnost samuništavajučih rođenja
i prije onih navodno zagonetnih megalita
i prije urlika spilja
u krošnji ove male nježne breze
poneka ptica zapjeva
i neka me ubiju do suza pjesme zaboravljenih
pjesnika ,ode vina
napjevi dalekih Planeta
nekako
nekako letim
gledajući ljepoticu
malu dvorišnu brezu
nekako znam
sve je ovo već jednom postojalo
Post je objavljen 19.04.2017. u 22:27 sati.