četvrtak, 06.07.2006.
mislim da slika govori više od riječi......današnja ljepota
| < | srpanj, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
već sam imala blog i sada mi je opet puklo da ga pišem.....ne pišem ga za druge nego za sebe ko oče čitat neka čita ko neće netreba!ovdje će pisat sve šta mi padne na pamet!
17 crnih ruža
Osmjehom smo si uljepšavali dane
Svakim novim pogledom smo se sve više voljeli
Djelili smo svaki trenutak,sat,minutu
a kada nismo minuta je bila vječnost
Život je postao bajka koja je trebala vječno trajati
Ali bila je horor bajka
Otišlo je predaleko
Jednog dana ugasila se naša svijeća
Naša crna svijeća,zajednički život
Sada sanjam našu prošlost i neostvarivu budučnost
Sada svaki dan posječujem tvoj grob
na kojem leži 17 crnih ruža
...u nadi da umrem...
OSTATI NORMALAN
Napokon shvaćam da crnilo svakodnevne kave miješam sa ćelavim glavama,
izgubljenim masama poludugačke kose svezane u otrcani rep.
Zapečeni osjećaj napuštanja nejasno korača u poznatu ulicu.
Put za slavom. Bijeg od soli. Rana je svježa, plaši se boli.
Nema slobode. Nema izbora. Nema pribora potrebnog za rad.
Krajnost je sad nastupila tužna. Priča je ružna od početka do kraja.
Sumrak raja. Rast kraja. Doviđenja. Sukob neshvaćenih dilema.
Borba za opstankom. Borba za ostankom. Ostati normalan.
Vratiti se u krug. Biti lud.
Tucati lješnjake. Pobjeći. Viriti iz prikrajka. Ha-ha! Ostati normalan.
Tuga
Sve je u meni mrtvo, ne dopire do mene zvuk,
umro mi je očiji vid,
i sve kao da je ostalo iza velike gvozdene kapije koja se muklo zatvorila zamnom,
i nisam više čovek,
već nemirna besana misao,
koja je potonula i pritajila se na dnu mog života,
a nadamnom, kao neprozirne mase
VODA-MIR-DALJINA I ZABORAV!
......
Noc te uništava da bih te tražio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.
Kakva samoca i mrak, kakav suh mjesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim tjelesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neocekivanu odsutnost u noci koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oci te ne poznaju.
Moje su rijeci uspravne tražeci te utaman.
Spokojna noc u meni, horizontalna i duga,
pružena kao rijeka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i cupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sjecanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svijet se zatvorio. Sa mnom ostaješ."
Life is but a dream,
Drifting on a stream, a stream,
Consciously it seems,
All of what remains,
Ego brain,
And they shame,
Shame, love after it rains,
You see my pain is real,
Watch my world dissolve,
And pretend that none of us see the fall,
As I turn to sand,
You took me by the hand,
And declared, that love prevails over all.
I am just a man,
Fighting other men,
For land, for land,
While I turn to sand,
In spite of the pain,
Ego brain,
And they shame,
Shame, love after it rains,
You see my pain is real,
Watch my world dissolve,
And pretend that none of us see the fall,
As I turn to sand,
You took me by the hand,
And declared, that love prevails over all.
All of what remains,
Ego brain,
And they shame,
Shame, love after it rains,
You see my pain is real,
Watch my world dissolve,
And pretend that none of us see the fall,
As I turn to sand,
You took me by the hand,
And declared, that love prevails over all.
