|
Pozdrav, dragi moji..
Nakon dugo vremena, javljam se..
Nisam zaboravila na vas.. ali vrijeme prolazi brzo, stvari se događaju.
Puno se toga dogodilo, puno toga nije, puno toga će se tek dogoditi.. A što to bude? :) Saznat ćete, sljedećih mjeseci. Pokušat ću opet uhvatiti nit i vratiti se pisanju jer to je nešto što neizmjerno volim.
Malo je prekasno za duge priče jer sutra ujutro je škola.
U 7 dizanje, obavljanje jutarnjih rutina, u 15 do 8 odlazak, u 5 do 8 ulazak u školu. Pozdravi, grljenja, puse, kao da Ih nisam vidjela sto godina. Predivan dio dana :))) A onda nastava.. Sati prolaze, jedan za drugim, a ja samo sjedim kao robot, zapisujem, pravim se da slušam, a ustvari čekam onih magičnih 13.55 kada sam zakonski slobodna izići iz one ljigave zgradurine. Pozdravim se s Njima (zbilja, jedina svijetla točka Gymne), a onda trčim domeka na ručak, pokupim stvari i izletim iz kuće. On već čeka.. Žao mi je što mora čekati :( Ali on to razumije. Primi me za ruku, poljubi i oslovi sa "ribice". I u tom trenu dan počinje. U glazbenoj je uvijek nešto novo, svaki je dan drugačiji i svaki je dan zabavniji od prethodnog. U glazbenoj sam kao kod kuće. Rekla bi moja mama - još si samo doneseš ležaj...
Kad navečer dođem doma, najčešće odmah odem pod tuš. Ulazim u pidžamu, posložim knjige predmeta "koje treba raditi" i počnem.. Upalim kompjuter. On je već tu. On je tako daleko, a uvijek je tu. On mene prvi pozdravlja. On je... On mi fali. Čak i onda kad se čujemo, fali. Njegova fizička prisutnost ostavlja me bez daha svaki put. Možete li zamisliti jednu skladno građenu, visoku, markantnu osobu zelenih očiju i tamno smeđe, gotovo crne frčkave kose sa najprisnijim pogledom na svijetu? To je On.
On uvijek zna što treba reći. On je početak i završetak dana, motivacija, misao vodilja.. On je.. Hvala ti, Bože, on je moj. I ja sam njegova.
Najsvetiji osjećaj na svijetu.
Bit ću češće ovdje sljedećih mjeseci. Nekako sam ovaj put sigurnija.. :)
Šaljem vam svima najveće puse :)
|
