i kAd Sve jE nA vrHunCu nEke sTvaRi su u KuRcu!!!!
Ewo ljudi mene opet.............ewo baš kako naslov kaže tako je.......................
žao mi je što vam nisam dugo pisala.....ali osjećala sam se tako jadno,da sam morala nestat na neko vrijeme....malo razmislit o svemu i donesti neke zaključke o svom životu.........
naravno da bih to bila ja nisam ništa još dobro zaključila i razmislila...............
u zadnje vrijeme osjećam se full jadno i trulo,više uopće neznam šta da napravim da mi bude bolje...........jer srce me boli i stvarno je teško znati,i još znati da se moraš pomiriti sa tim da osoba koju voliš stoji pored tebe i ti je gledaš ali znaš da je nikad nećeš imat.................često pustim koju suzu,jer to mi nekako pomogne,kao d aonda izbacim sve iz sebe,ali ni to nije dovoljno.....teško je bilo pomiriti se sa tim,jer meni je dosta više svakakvih malih aferica....tj.ja sa tim dečkom mogu biti,jer mi je jasno dao do znanja da bi bio samnom,ali opet šta mi to znači kad bi se idući dan prema meni ponašao kao da me ne poznaje,dosta mi je više da budem samo treba za jednu noć...................i još me više boli to što ta osoba ne shvaća koliko ti znači u životu da ne možeš bez nje......ali ne ona to ne shvaća.......i onda ja opet sjednem na krevet i razmišljam o njemu cijeli dan i suzama pokušavam izbaciti tu bol,tu bedaru koju nosim u sebi..........i tako sva u suzama sama sebe zapitam zašto,zašto život ne može biti solidaran barem malo......barem da da do znanja toj osobi da mi je stalo do nje i da njemu barem malo stane do mene i do mojeg mišljenja....i opet u suzama utonem u san............i tako dan za danom,tjedan za tjednom.......ali uzalud,kao d aće mi to pomoći...uopće nemam volje za ništa,ful sam nekako flegma i neda mi se ništa,baš nemam volje,najrađe bih si iskopala rupu i nestala na par godina da me ljudi zaborave i da krenem u novi život,život bez muka...........znam da ne može biti sve savršeno.........ali kada ti stvarno ništa ne ide od ruke,pa zapitam se dali je to uredu........stalno se svađam sa frendovima..............više uopće nemam razloga za živjet,jednostavno mi se neda.............i teško mi je....kao da me svi odjebavaju,kao da sam ostala sama...možda bi mi bilo lakše da sve zaboravim,da krenem dalje.............ali nemogu,nemogu samo tako sve pustiti iza sebe............jer moje srce je našlo mjesta za svaku osobu koju ja poznajem,pa čak i onu koju najviše mrzim na svijetu........uvjek znam da ta osoba ima nešto dobro u sebi............pa zar ne mogu i drugi pronaći malo mijesta za mene..........tek toliko da me barem malo doživljavaju.....da mogu i ja nešto reći.....tu je jedino još moja sis...i moj mali brat........oni su me uvjek shvaćali.......i njih volim najviše na svijetu..........ali teško je....teško je znati i doživljavati sve ovo što ja upravo doživljavam.....opet mi je samo suza krenula niz lice.............ali nesmijem si to više dopustit........opet je tu sada nova škola.........možda tu nađem prave prijatelje i nekog pravog dečka koji će me voljeti onakvu kakva ja jesam a ne moj izgled...........jer dosta mi je već svega.....i više nemam snage za ovaj post............u bedu sam,i znam da će ova večer opet proći jednako.sjest ću na krevet slušati istu pjesmu cijelo vrijeme i zaspati u suzama............i tako opet sve iznova.......zar to nije okrutno..............
ines......
|