|
|
| srpanj, 2008 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by :PeArL
prvi post napisan : 27.7.2007.
Nebu pod oblak
Što ćeš s bijelim krilima
kad krila su za let
sjaj u tvojim očima
za ovaj nije svijet
Što ćeš s nama ljudima
nisu za tebe zemaljske stvari
stvoren si za let
Kad se probudiš tamo
gdje u ljubav vjeruju
sačuvaj mjesto za nas
na svom oblaku
Ref.
Nije za tebe
nije ova zemlja golube
nije za tebe
nije ovaj svijet moj anđele
nije za tebe dušo moja bio
crven poljski mak
već krila da te nose nebu pod oblak
Kad se probudiš tamo
gdje u ljubav vjeruju
sačuvaj mjesto za nas
na svom oblaku
Ref. 2x
...znam…otišao si na ljepše mjesto…tamo nema boli..tamo je…savršeno…
…nama je ostala samo bol…i velika praznina…al ostala su i sjećanja…lijepa..najljepša…
…najdraži moj…zauvijek ću te nositi u srcu…velik dio mog srca zauvijek je tvoj…to mi nitko neće oduzeti…
…fališ mi…
…tvoja knjiga života završena je….lijepa je to knjiga…jer si ti bio najbolji čovjek kojeg sam poznavala…bio si pošten,dobar,neiskvaren..iskren…bio si tu…kad je bilo najteže…bio si moj…al ta je knjiga prekratka…trebala je trajati puuuno duže…al…Bog uvijek uzima nabolje…tako je i tebe nama uzeo…
..anđele…raširio si svoja 18 godina sklopljena krila…raširio si ih i odletio…
…tebi je sad lijepo…znam da me čekaš…znam da mi čuvaš mjesto na svom oblaku…doći ću..i zagrliti te kao nekad..ljubiti te…ali ne još…moram živjeti za tebe..moram proći sve ono što ti nisi mogao proći…učinit ću to za tebe…nosi me kroz život…budi tu..
..uvijek si govorio…da me ti najbolje poznaješ…i to je istina…znao si moje srce…moju dušu…znao si me…
..hvala ti za svaki osmijeh,svaku suzu,svaku riječ…za sve…
..volim te…uvijek jesam i uvijek ću…tebe nitko nemože zamijeniti…to znam…i obećajem…
„I gdje da nađem srcu lijek kad voljet ću te zauvijek,kad ni jedno sjećanje nemam bez tebe“
…sjećaš li se kad smo se upoznali?..ti si bio 7 razred…to je bio prvi susret…al sjećaš li se zime?...kako si me samo pogledao te večeri..znala sam da si moj zauvijek…sjećaš li se zagrljaja?...sjećaš li se igre bez granica…?...rekao si…e anne moja,ovo je naša pjesma…sjećaš li se?...
„da te bar mogu probuditi,kavu ti skuhati u krevet donijeti,al toga nema i ne postoji“
…joj kako mi fališ…nemogu bez tebe…nemogu…
„Bože meni tako malo treba ispod ovo svetog neba,topla postelja i njegova oka dva“
…i onda ono pitanje „zašto si ga uzeo Bože?“…“Bože ako si tako dobar zašto nas kažnjavaš?“
…i onda shvatiš…tako mu je lakše…a ono najbitnije je kako se on osjeća…a on je sad bolje…
…i trebalo bi ti onda biti lakše..al nije…svi ti ljudi…u crnom…sve te suze…a onda ostajem sama…svi su samo sjene..i onda dolaziš ti…i brišeš mi suze…kažeš:“nevolim te tužnu“..a ja:“nevoliš me?“…ti:“volim te malena…čekam te“…i odlaziš…pretvaraš se u srebrni svjetlucavi prah..i nestaješ…i onda..vapaji…vrati se…vrati se…a onda otvaram oči pune suza…i opet...ljudi…u crnom…neeeeee….želim poći s tobom,vrati se po mene…al nema te…otišao si zauvijek...
