JUUPIIIII...................
Otkrila sam svoju lozinku pa mogu početi ostavljati komentare što mi prije 10 dana i nije uspjevalo. Ne pitajte me kako mi je to uspjelo. 
A Franc.......do tebe ne mogu doći. A vidim da i drugi komentari ostaju na čudan način, bez teksta. 
Uza sve to kompić mi je toliko spor a i leđa me poprilično bole pa i nemam prevelikog strpljenja. 
I tako.......dolazimo do finala i to mi jednostavno dolazi teško do glave jer mi je vrijeme prebrzo prošlo. Još mi nije dosadilo kako neke žene vole reći, tako da bi ja još malo htjela biti trudna! 
Guštam u skakutanju i trudim se nepodcijeniti svoje dijete shvaćajući da ono već ima sve što mu je potrebno za samostalan život, i da obzirom na to budem pažljivija : prilikom hodanja, pranja, ribanja, usisavanja, šetanja, truckanja, maženja i drugih stvari.
Trenutno razmišljam o stvarima koje brinu i ostale trudnice. Ne samo hoću li ja to moći, nego hoću li biti dovoljno strpljiva i hrabra, disciplinirana i skoncentrirana na to da sam sa svakim sljedećim trudom sve bliža susretu sa svojom bebom a ne najjačoj boli.
Žene su uvijek podijeljenje u mišljenju. Jedne govore da su i one govorile da je rodila svaka pa da će i one a sada im je muka kad se sjete da bi to opet trebale proći. Druge govore da sve to ipak prođe brzo i da porod nije nemoguća misija. U jednom se svi slažu: kad ugledaš svoje dijete na sve ostalo zaboraviš i sva bol nestane. Eto, i ja se tome nadam. Da ću stisnut zube i skoncentrirat se na nekakvo pravilno disanje a ne na bol.
Bilo kako bilo ovo dijete je željeno , teško "stečeno" , voljeno i s nestrpljenjem iščekivano !
A vas voli i pozdravlja uvijek vaša nikad svoja Mara Pogibejčić! 
|