Prvog prosinca diljem Lijepe naše ali i Europe započeli su Božićni sajmovi. Ulice i trgovi osvjetljeni su tisućama žarulja, svuda su postavljeni štandovi, svira božićna glazba, jedu se božićne delicije. Rekli bi neki, krenulo je Božićno ludilo. Drugi su jedva dočekali jer se konačno događa nešto lijepo, nešto oku ugodno, nešto posebno!
Šetam ovih dana ulicama i trgovima južne Bavarske. Svi gradovi i sva naselja svjetle noću. Namjerno ne pišem da su ukrašena stotinama žarulja jer mi se stalno po glavi mota pitanje da li su ti svi gradovi, trgovi, ulice i naselja zaista ukrašeni ili samo posebno osvjetljeni!
Naime, sve su žarulje iste boje. Ili žućkaste ili ledeno bijele. Doslovno, niti jedna ne sjaji nekom drugom bojom svjetlosti.
Ako u sobi imam stolnu lampu i upalim je, da li sam lampom ukrasio sobu ili je samo osvjetlio? Istina, dizajnerske lampe mogu ujedno biti i ukras i svjetleće tijelo, no to je neka druga priča!
Ako donesem još dvije, tri ili deset istih lampi i sve ih upalim da li sam time ukrasio sobu ili je samo mnogo više osvjetlio?
Vratimo se na ulice i trgove koji su od 1. prosinca mnogo svjetliji nego inače. Mali gradić blizu granice s Austrijom. Glavni trg osvjetljen stotinama žaruljica. Žaruljice su postavljene u krošnje drveća, po stupovima javne rasvjete, po zgradama, fontanama. Ali, sve žaruljice svjetle istom bojom. Doslovno sve. I to onom istom bojom kojim svjetli javna rasvjeta. Da li su drveća, fontane, električni stupovi i zgrade time ukrašene ili samo jače osvjetljene?
Osobno smatram kako svjetleći ukrasi moraju biti i u raznim bojama i u raznim oblicima da bi bili ukrasi. Ako u svoju sobu stavim četiri stolne lampe, a svaku u drugoj boji i svaka svjetli drugom bojom, tada sam sobu ukrasio stolnim lampama. Ako u sobu stavim četiri iste stolne lampe, koje svjetle istim svjetlom, tada soba nije ukrašena već samo bolje osvjetljena!
Zato, kada na TV ili internetu ili u novinama pročitam ili pogledam kako su gradovi "ukrašeni" stotinama lampica istih boja, mislim da me netko zafrkava. Ne, gradovi nisu ukrašeni, barem ne tim lampama ili žaruljama!
Posebna priča su Božićni sajmovi! Nekada, ne tako davno, Božićni sajam bio je prilika da kupimo neke stvari koje do sada nismo imali prilike kupiti, pojedemo nešto što se spravlja samo tih dana i popijemo pića koja se toče i rade samo za to vrijeme! No, tada, kao što rekoh, ne tako davno, sve su cijene bile blagdanske, a pod blagdanskim cijenama smatralo se da su niže nego u trgovinama i restoranima!
I danas, doduše ne na Božićnim sajmovima, iako ima časnih izuzetaka, o kojima ću kasnije napisati poneku riječ, na sajmovima hrane možete dobiti jela i pića besplatno. Bio sam jedne godine na proslavi Dana općine Gradec. Nikada prije nisam bio, a te se godine sve posložilo i odlučio sam doći. Ono što me je naročito iznenadilo bila je činjenica da su sva jela, pića i kolači, odnosno sve što je bilo izloženo, bilo besplatno! Jedi i pij koliko možeš. No, nije to bio samo grah varivo i kobase, već sve što se poželjeti može. Janjetina, odojak, šaran na rašljama, čevapčići i pljeskavice, riblje juhe , gulaš od divljači, paprikaš, ćobanac.......... A za piti i vina i rakije i gazirana pića i sokovi. Žene su pekle kolače, radile rolade, torte, suhe kolače, slane i slatke! A općina Gradec uopće nije općina koje se smatraju bogatima. Bogata jest zbog dobrih i vrijednih ljudi, no novaca nikad previše.Ali, općina ima rukovodstvo koje zna kako se to radi!
Malo dalje od Gradeca smjestio se Vrbovec, grad Vrbovec. Grad Vrbovec nije imao običaj organizacije Božićnog sajma. Sve se svodilo na nekoliko štandova s ukrasima za bor, uglavnom iz Kine, te nekoliko štandova hrane, uglavnom meda i raznih domaćih ulja. Znao se tu pojaviti i poneki medičar, no to su bili rijetki trenuci sreće! Glavni trg uvijek je bio ukrašen velikom božićnom jelkom i posebnim nakitom, a sam Trg i okolne ulice osvjetljene desecima žarulja koje su, naravno sijale istom bojom svjetlosti! Tek ukrasi na električnim i rasvjetnim stupovima bili su u raznim bojama, što je gradu davalo božićni ugođaj!
A onda su gradske vlasti u suradnji s turističkom zajednicom organizirale Božićni sajam po sistemu paljenja adventskih svijeća. Svake nedjelje došašča, na Trg bi došli kuhari, kuhali kobasice, rezali kruh i točili kuhano vino i sve to besplatno dijelili okupljenom narodu. Bilo je tu naravno i kolača. Prema sajmovima u ostalim gradovima, ovo je bilo tek nedjeljno okupljanje uglavnom istih građana! No, sve što je bilo ponuđeno - bilo je besplatno!
Zagreb! Tri godine za redom najbolji u organizaciji Božićnih sajmova u Europi. Grad zaista svijetli u svim bojama, svaka ulica i trg u užem centru ima neki svoj "štih" i sve u svemu djeluje super!
I štandova s jelom i pićem gomile. Raznih boja, ukrašeni, raznih oblika. I sve djeluje bajkovito sve dok ne odlučite probati neku blagdansku deliciju ili pojesti nešto konkretno. Izbor je zaista velik, no cijene su daleko veće ili više nego po restoranima ili u trgovinama!
Pa se moram upitati koji je cilj Božićnog sajma? Druženje uz glazbu, jela i pića ili "deranje" gostiju do gole kože? Gdje su one "blagdanske" cijene koje su privlačile gomile ljudi na sajmove? Božićni sajmovi pretvorili su se u mjesta odlične zarade za ugostitelje i mjesta zabave za one kojima visoke cijene nisu problem. Svi ostali, a njih ima desetak puta više, dolaze na sajmove samo radi tisuća ukrasnih lampica i drugih vrsta ukrasa, koje će vidjeti samo u ovo vrijeme i poslije nikad više!
Oznake: Komentaroljubac
