Mijenjam se... Više nisam onaj mali, naivni Dječak kao nekada. Nisam onaj Dječak koji je drugima služio kao igračka. Igračka s kojom su mogli raditi što žele... Lomiti ju, lupati te odbaciti kad bi im dosadila... Baš kao što je Ona učinila.
Svakim danom sve više se mijenjam. Život me mijenja... I nije da me smeta. Barem više ne boli dok me lome... dok me lupaju... dok me bacaju...
I uzimam sve u svoje ruke. Igračka je postala igrač... Uzimam tuđe živote. One mi ne znače puno. Ali prihvaćam igru. Ostaje nada da će mi možda neka od mojih igračka prirasti srcu.
I govore ljudi da to nisam ja. Možda i nisam. Ali znam... kad nema velike ljubavi, dovoljna je i mala...možda to nije to, ali nije ni loše