za pocetak cu samo reci da stvarno nemam vremena.. i ne stignem se vidjeti sa svim, meni dragim osobama... zato ne bih htjela pisat previse o ovome jer jos ni te osobe to ne znaju.. al ugl. u zadnje vrijeme me nešt opasno propucava.. na hm.. dobar način..ne bih išla tako daleko pa rekla da sam zaljubljena, daleko je to još od toga, meni ipak treba puno duže za tako nešto ali nakon DUUUUGOOO vremena sviđa mi se određena muška osoba..tko..nije stvar samo u tome da ne želim otkriti tko je, vec ni sama ne znam njegovo ime..kao niti bilo šta drugo o njemu..mislim da mi je zbog toga vjerojatno i tako zanimljiv.. ta tajnovitost (a još i dobro izgleda ;) ).. i eto.. ispadne da se osjecam poput neke glupe osnovnoškolke..ali ne mogu si pomoc.. niti želim.. dugo nisam osjecala tako nešto i sad mi je baš fora..

ALI, onda dolazi ona moja gadna strana...
sviđa mi se (nisam zaljubljena) ali ne znam da li bih željela imat nešto s njim.. imam osjecaj kao da ce se sve pokvarit kad saznam nešto o njemu i kad ga upoznam.. više mi to nece biti to.. poznajem sebe.. upoznat cu ga i vise mi nece biti zanimljiv.. otici cu dalje..kao i uvijek..
iako mislim da bi ovaj put moglo biti drukcije...

danas se dogodilo nesto jako čudno...
znate li kakav je osjećaj kad nesto stvarno želite i to se ostvari.. predobar osjecaj...
ja sam pozeljela sitnicu..ili bolje receno nadala se necemu..i sudbina (a stvarno vjerujem u nju) je tako dobro okrenula stvari da mi se to i ostvarilo...a šta sam ja napravila.. dobila sam ono sto sam htjela..dobila sam priliku a ne da nisam ni prstom maknula..nisam ni pogledala u nju..
to je najcudnije od svega...
znam da je život samo jedan bla bla bla...da se svaka prilika mora iskoristiti jer možda imamo samo tu jednu jedinu šansu.. i ako je ne iskoristimo možda cemo poslije samo moci žaliti i zamišljati kako bi bilo kad bi se vrijeme moglo vratiti unatrag barem na tren.. to je užasan osjecaj.. doživjela sam to.. imala sam priliku i poslije žalila jer ju nisam iskoristila..ali jednostavno si u takvom trenu ne mogu pomoc...
i to stvarno mrzim.. dobijem ono sto hocu i u tom trenu..ne znam.. okrenem glavu od svega toga.. i uzivam u obicnom trenutku.. trenutku koji može postati puno više.. samo kad bih se ja malo trgnula..
ali to nisam ja.. i nikad necu nekome prva prici.. i zapoceti razgovor ili nešto slicno.. ne znam zasto ali kad mi se netko svida zelim da on prvo dođe meni... zelim znati da i on zeli isto sto i ja (iako to ja necu priznati)
ne znam zasto je to tako, vjerojatno sam jako staromodna..ili glupa.. mnoge cure ucine "pola prvog koraka".. daju nekom do znanja da im se sviđa i onda neke cekaju da on ucini prvi korak..a druge jednostavno to ucine umjesto njega.. i je li to pogrešno..nimalo.. u vecini slucajeva dobiju sto žele i budu sretne...
i zato ne znam zasto je meni to problem...
u biti mislim da znam.. zelim biti 100% sigurna da i druga strana zeli isto.. ne zelim se poslije cijelo vrijeme pitati da li bi nesto bilo od svega toga da ja nisam napravila to i to..zato nikada ne želim da se netko treci petlja u sve to i namjesta neke stvari.. to mi je nekako najgore od svega.. pitati se..pitati se da li bi on bio s vama da ga netko drugi nije "nagovorio"..
znam da sam vjerojatno glupa s takvim razmišljanjem..
iskreno sad kad ovo čitam stvarno sam i sama sebi glupa i smiješna.. ali ja sam jednostavno takva.. i radije cu cekati da "ON" meni priđe jer cu onda biti sigurna u neke stvari...onda cu se trgnuti.. i onda krece "igra"...

znam da sam sad sve spetljala i vjerojatno nitko nista ne kuzi ali oni koji trebaju, saznat ce sta je to bilo danas i sve detalje vezane uz "doticnog"... a kak je krenulo..moglo bi bit jos dosta posteva o njemu...
pozzzz