evo pošto vec neko vrijeme nisam napisala post jer jednostavno nemam inspiracije a i fakat mi se neda...uglavnom..dobila sam od frendice temu da pišem o jednostranoj ljubavi!




to je odlicna tema jer gotovo da i ne postoji osoba koja nije bila nesretno zaljubljena...ili bila zaljubljena pa ostavljena...ili sretno zaljubljena pa sve uprskala, izgubila šansu kod osobe do koje joj je stalo..uglavnom sve dođe na isto...stalo vam je do neke osobe a niste ili ne možete bit s njom...
iskreno..ja baš nisam osoba koja se stalno zaljubljuje i nisam nikad nikog, onak stvarno jako voljela...onaj osjećaj kad bi sve dali za neku osobu, kad bi sve učinili da možete bit s njom, pa barem i nakratko...ne mogu rec da sam bas sve to osjecala..tak da možda i nisam najbolja osoba za ovu temu ali imam iskustva "sa strane" o tome...gledala sam mnoge frendice kako placu, tjesila ih...vjerojatno sam i zato stvorila neku pregradu, zid jer nisam htjela biti tako povrijeđena..nisam htjela plakati..iako bolje je voljeti i biti sretan barem neko vrijeme nego nikad ne voljeti...

al dobro..sad sam htjela pisat o onima koji vole..koji nađu "ljubav svog života" a osoba koja im je sve na svijetu, koja je razlog zbog kojeg se bude ujutro, osoba koja je zadnja stvar na koju pomisle prije nego navečer sklope oči, kada ta ista osoba niti ne zna da postojite..kada ta ista osoba voli i grli nekog drugog..kada ta ista osoba jednostavno..ne voli vas!
mislim da je ta ljubav najgora..i najteža..jer šta vam znači sva ta ljubav i osjećaji koji nikada nece biti obostrani, kad vam sve sto osjecate nece biti uzvraceno... kad ono sto osjećate drugoj osobi ne znaci ništa!
kako živjeti s tim.. kako zavoljeti nekog drugog kad i dalje mislite na tu osobu..kad bi srušili sve što ste stvorili s nekim drugim zbog samo jednog poziva "te osobe"! mislim da se lakše može zaboravit ljubav koja nije bila uzvracena tj. kad ste bili zaljubljeni u nekog a zapravo nikad niste bili s njim..ta neka platonska veza se lakse zaboravi, jednostavno se jednom pojavi netko tko vam znaci puno vise...a i šta se tice tih platonskih veza i zaljubljenosti, mislim da možemo navesti sami sebe da se zaljubimo u nekog (ako nam se ta osoba vec sviđa), počnemo razmišljat o njemu, pa mislimo sve češće i češće, tu se vec stvaraju i razni "scenariji" i na kraju ste zaljubljeni u osobu koju uopce ne poznajete, nego vam se sviđa izgledom...mislim da se takva zaljubljenost može zaboraviti i preboljeti jer to je sve vise-manje u necijoj glavi :)
ali ako ste bili u vezi, ako ste imali i doživjeli ljubav koja je bila uzvracena, ako ste s nekim proživjeli najljepše trenutke svog života a onda se sve u sekundi srušilo..ta osoba vas je iznevjerila, ili razočarala ili vas jednostavno više ne voli... vaši osjećaji su ostali isti ali ne i "te osobe"...mislim da je puno teže to preživjeti i zaboraviti...to je prava neuzvraćena ljubav...jer ste znali da je prava..jer ste je iskusili a onda izgubili...jer je sve bilo tako stvarno a onda nestalo, tako lako kao da nikad nije ni postojalo...
ostanete samo vi, vaši osjećaji i uspomene te nada da cete jednog dana biti s "tom osobom" jer znate da ste si suđeni...
ili nada da "ta osoba" nije bila prava i da cete ju brzo zaboraviti i preboljeti, nada da ce ubrzo naici netko tko ce biti bolji od nje , netko koga cete voljeti jos vise a i on ce voljeti vas, nada da postoji netko negdje tko je savrsen za vas a i vi za njega (srodna dusa)... te nada da cete biti sretni, da vise nikada necete patiti i biti nesretno zaljubljeni...


Zaljubljena, zaljubljena
u tvoje usne, u pogled tvoj
mada znam da nade nema
ti nikad neces biti moj

Zaljubljena, zaljubljena
daleko si mi ko zemlja od sunca
sama u velikom gradu
jos jedna devojka ukradenog srca