|
- Iznimno lijepa pasmina golubova a uz to i dobar letač. O ovom golubu sam opširnije pisao i u biltenu „Uzgajatelj“, 2015. godine. Pasmina je iz grada Denizli, iz centralne Turske. U tom gradu su ponikle četiri pasmine jako rijetkih golubova. Azmana sam imao i osobno priliku vidjeti u tom gradu i to u letu, kaže Dubravko Sauerborn koji je najbolje od naših uzgajivača proučio ove golubove. Let mu je kružni bez prevrtanja i na srednjoj visini 30 do 45 minuta. Ima izuzetno dobru orijentaciju i jako je privržen svom golubarniku pa tako isključivo slijeće na, čak i u sam golubarnik, ako mu mogućnosti to dozvoljavaju. Ako se mami droperima u stanju je da se velikom brzinom, strmo i najkraćim putem obruši prema svom golubarniku. Zbog te vrline ga poneki uzgajatelji svrstavaju u „obrušivače“. Time je pogodan i za uzgoj u gusto naseljenim mjestima. Obično se puštaju na let u jatima do dvadesetak jedinki. Prije se koristio za podizanje golubova kelebek i dolapči, ali i kao droper. U trenutku pisanja te 2015-e godine postojala su samo tri načina obojenosti. Čisto bijeli, bijeli s crnim repom i bijeli s crnim repom i crnim štitovima. No, kako kaže Sauerborn danas ima šest načina obojenosti. Osamdesetih godina je azman bio u velikoj opasnosti. Prijetilo mu je da nestane kao pasmina. Razlog je bio taj što mu je naglo opadao broj jedinki u Denizli regiji, koja je i inače jedna od rijetkih koja ovu pasminu uzgaja. Naime, vlasnici ovog goluba su masovno prodavali svoje azmane za potrebe „poboljšavanja“ izgleda pasmine po imenu „istanbulski bango“. To je jedna isključivo izložbena pasmina. Srećom su na vrijeme reagirale poznate i imučne osobe i udruge iz regiona, glumci, političari, nekoliko imučnih zemljoradnika kao i golubara. U pomoć je priskočio i „Sveučilišni centar Pamukkale“ čiji su stručnjaci uz pomoć DNK analize tragali za čistokrvnim azman primjercima koje su nastavili koristiti u daljnjem priplodu. Paralelno s tim se javnosti predočila važnost ovog rada, kroz informiranje putem tiska, ali i organiziranjem specijaliziranih izložbi upravo ove pasmine. Azman je, naravno spašen od nestanka, broj zainteresiranih za ovog lijepog goluba kao i broj jata se lagano povečavaju, a kao što se može i vidjeti uveliko se radi na unapređenju obojenosti kod ove pasmine.
Inače iz turske Anatolije dolaze mnoge pasmine golubova. Samo iz grada pokrajine Denizli dolaze četiri poznate pasmine a to su dolapči, katal, tokur i azman. Neke pasmine datiraju još iz 13. stoljeća za što postoje dokaze, a neke su vjerojatno starije. U Turskoj golubari paze da ne križaju svoje golubove s drugim pasminama, nastoje unaprijediti njihove osobine. Da lete, da se prevrću, da dugo lete i visoko i slično. I zato je i Azman danas golub koji posjeduje dobre letačke osobine, a opet to je pasmina koja svojim izgledom lako privlači pozornost posjetitelja izložbi. Riječ Azman je iz staroturskog jezika i znači bijeli konj. To je jedna od nekoliko kratkokljunih pasmina iz Turske. Posljednjih desetljeća je u fokusu zbog toga što mu je prijetilo istrebljenje. Doduše, i danas je ova pasmina na listi najugroženijih pasmina golubova u Turskoj. Osamdesetih godina broj je naglo počeo opadati. A razlog je i što se u Istanbulu počeo koristiti za poboljšavanje istanbulske pasmine bango pa se tako počeo zapostavljati razvoj azmana u čistoj krvi. I zato je onda opstao samo u Denizli regiji. Najčešći je crni golub, a potpuno bijeli pak ne smije imati ni malo drugih boja u perju, dok djelomično bijeli ima obojen rep. Među repnim perima ne smije biti niti jedno bijelo pero. Prijelaz između obojenog repa i donjeg dijela leđa mora bit i u ravnoj i oštroj crti, kojeg u Turskoj nazivaju „kesme. Dakle ili potpuno bijeli ili potpuno crni, te ovakav s obojenim repom. U trećoj varijanti je bijeli golub s obojenim repom i krilnim štitovima i Turci ga nazivaju ciba. I ti obojeni dijelovi ne smiju imati bijelih pera. Kod ove varijante svaki golub bi trebao imati osam do deset bijelih pera u vrhu krila. Danas ima ipak šest varijanti obojenosti azmana. Stanovnici Denizlija ovog goluba smatraju svojim kulturalnim naslijeđem i trude se da održavaju pasminu, razvijaju i usavršavaju i danas se smatra da je opstanak azmana zagarantiran. Koliko su ozbiljni govori i činjenica da su se posla spašavanja ove pasmine prihvatili pored golubarskih udruga i saveza i regionalni Poljoprivredni institut i sveučilište Pamukkale. Specijalirane izložbe ovog goluba se i dalje organiziraju. U Denizliju se trenira da golub leti na malim ili srednjim visinama, u malim krugovima oko golubarnika u trajanju od 30 do 45 minuta. Jedinke ne napuštaju jato tijekom leta. Poslije slijetanja i kraćeg odmora od nekih tri do pet minuta može ponoviti let jednako uspješno i tako nekoliko puta u nizu. U posljednje vrijeme golubari puštaju na let same azman golubove u jatima od dvadesetak jedinki. Let im je brz i lete blizu jedan drugoga. Svojstveno za let azmana je i to da na znak golubara ili droppera, skupe krila do pola i velikom brzinom, gotovo vertikalno, slijeću na krov, na tlo pored golubarnika ili u sam golubarnik ako postoje takve mogućnosti. Zbog toga ih i neki svrstavaju u grupu obrušivača. Azmana karakterizira živahan temparement. Stalno je u pokretu i rado sam od sebe polijeće u zrak. Često se propinje na prste što je i poželjno za ovu pasminu, kratko nas je s ovom pasminom upoznao Sauerborn.
|
