GiRl UnDeR ThE RaInBoW
11.06.2008., srijeda
Crni tramvaj.
|
Pogledom kroz prozor možeš lako zaključiti da je već odavno pao mrak. Jednim malim pokretom otključavaš ključanicu i izlaziš na prljave zagrebačke ulice, prožete samo uzvicima pijanih propalica. Zagreb je tvoj dom. Već drugim korakom ugaziš u lokvu. Mokra nogavica ti se ljepi uz nogu i stvara trnce hladnoće kroz cjelo tijelo. Pokušavaš se kontrolirati i tiho se na trenutak maknuti od svih. Ona već dobro poznata klaustrofobija u glavi te vodi na tramvajsku stanicu. Pogledaš u prljavi beton i sastaješ se sama sa sobom u odrazu vode. Raščupana kosa, upaljenje, umorne oči.. Ljudi ti stavarju mučninu. U grlu naglo osjetiš onaj gorkasti okus, ali na pažnja ti se preusmjeri na crnu sjenu s drugog kraja ulice. Škripanje kočnica po mokrim tračnicama ti probada uši. Počinješ vrištati. Tramvaj se zaustavi pred tobom otvorenih vrata. Poziva te na vožnju. Jesi li dovoljno hrabra, upitaš samu sebe. Naravno da ne, ali u trenutku sam dovoljno bez razumna, uvjeravaš se. Tromo se uspinješ vrluvadim stepenicama koje ti nestaju pod nogama. Pritisak te naglo ubaci unutra, vrata se treskom zatvaraju i tramvaj ubrza. Puzeći se uspinješ na stolicu i naslanjaš glavu na prozor. Sama sjediš u mračnom tramvaju koji se kreće bez vozaća. NIšta nije danas važno, detalji tako i tako nisu bitni, kažeš si. Kiša koja se teškim udarcem lomi po prozoru ima crveni odsjaj. Smiješ se i nikada se nisi ovako dobro i smireno osjećala. Tvoj dah ostavlja bijeli odsjaj na staklu. Pokušavaš prstom nacrtati srce, ali ti nikada nije išlo tako teško. ne uspijevaš ni iz osmog pokušaja. Zagreb te s druge strane prozora tužno gleda s mirisom potpune anarhije. Vozilo se odjednom treskom zaustavlja. Vrata se otvaraju, ali tebi to nije važno. Trenutno se svađaš sa svojim nogama. Tiho sjedam pored tebe. Primam te u naručje i mičem ti kosu s lica. Ljubim te i govorim da se sve kad tad riješi. Primam te za ruku i ti počinješ plakati. Žao ti je. Nećeš više, obećaješ. Napravila si krug s crnim tramvajem. Crni tramvaj kupi one koji se trebaju sresti samnom. Vidim da ti je sada žao. U trenutku već s olakšanjem izlaziš van na svojoj stanici i mašeš mi sva mokra od kiše. Ja se sada moram vratiti natrag. Dok ti opet ne zatrebam. Puno sreće i nade, šalje ti tvoja Savijest |
