travanj, 2008 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kao i na prethodnim blogovima...pisacu o svom dosadnom zivotu,prijateljima,skoli....
Sindy...seka moja...
Dally..druga seka...
Yappy...srecha moja
Leky
mala_plava_emo_cura
jaaaa...
Ja se zovem Emina,imam 14 godina i idem u 8. razred.Zivim u prekrasnom gradu Bihacu(makar je za mene najljepsi).Volim muziku...slusam Evanescence,Fall out Boy,Green dayOmiljene pjesme su mi My Immortal,Lithium,Thnks Fr Th Mmrs(to je skracenica za naziv pjesme.Volim cokoladu,more,ljeto,ljetne kise,svoje seke
svoju praFu seku Emu i rodicu EluNe volim cinizam,dvolicnost,Jelenu Karleusuto je sve o meni...puFach svima...
My Immortal Lyrics
..
Panic! At the Disco Lyrics
I Have Friends In Holy Spaces Lyrics
Napokon novi post...ideju za njega mi je dala Sindy pa joj se od srca zahvaljujem....
Sta je zivot...koliko traje...je li dar od Boga ili samo kazna...pitanja koja postavljamo svaki dan....i na koja nikad ne dobivamo odgovore...
Nikad necemo saznati nesto o zivotu dok to ne iskusimo...bila to sreca ili tuga...
Kad nam se desi nesto lijepo,zahvaljujemo Bogu na takvom zivotu...ali kad se desi nesto bolno,tuzno, proklinjemo zivot svaki dan....
Pukotină ima svaki zivot,
Kroz koje bliznji radoznalo zure
Motreci nase dane sto se zure.
I tako nista nije posve nase:
Mi srcemo taj zivot kao vino
Iz tudjom rukom uprljane case.
Al ko je cudi gadljive i stidljiv,
Kako bi htio zastrti ta okna
Na svojoj dusi, i biti nevidljiv -
Pa da mu posve mirno bude lice,
Ko pusto polje ispod koga teku
Necujno vali jedne ponornice
Svako od nas dobija blok mermera kada zapocinje svoj zivotni vijek i alat da ga uoblici u skulpturu. Mozemo ga vuci nedodirnutog za sobom, mozemo ga istucati u sljunak, mozemo ga uobliciti u slavu. Iz svih drugih zivota su nam ostali primjeri, dovrsena i nedovrsena zivotna djela koja nas vode i upozoravaju. Pri kraju, nasa skulptura je skoro dovrsena i mozemo glacati i dotjerivati ono sto smo zapoceli prije mnogo godina. Tada mozemo najvise napredovati, ali da bismo to ucinili, moramo prevazici privid zrelosti. (Richard Bah)