Ejlaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!..joj…sram me bilo…sram me bilooo..koliko dugo nisam pisala..ovaj put nema opravdanja..kriva sam…hehe…uglavnom ljudi moji, kako ste?..kako vam je u skoli?....evvvo..ja sam supeeeer! Mislim s obzirom na trenutke, dane, mjesece kada sam se osjecala uzasno..ja sam sada bas super!..ove novogodisnje odluke za mene jos uvijek vrijede jer neki znaju i odustat odmah na pocetku godine..ali ne i ja..ne ne..ja stvarno ne odustajem tako lako! Ne, nikako! Uglavnom za sada se super pridrzavam svega sto sam rekla u proslom postu..odnosno svih odluka…i vjerujte mi..super se osjecam..kao da prije nisam disala cisti zrak ili kao da uopce nisam disala a sada disem punim plucima…naravno jos je trenutaka kada me ulovi plac ili nesto slicno ali pokusam se suzdrzati i cak mi uspije..hehe…tako da sam sretna… a skola..khmmm..eh to je nesto drugo…mislim u razredu se super zabavljamo i smijemo i sve to..ali ucenjeeee…grrrrrrr!...poceli su nas ispitivat i vec imamo pun klinac toga za uciti…a meni se tako ne da….ma ja ne znam zapravo sta se samnom događa u zadnje vrijeme…istina je da se ja zajedno sa very sramotim cijeli zivot polako..ali u zadnje vrijeme ja sam toliko zbunjena…stalno negdje buljim onako bez cilja i ne cujem niti vidim nista sta se događa oko mene…totalno se iskljucim…i tako sam se ja lijepo cijeli tjedan sramotila okolo…sa very, naravno..ali very je bila i skulirana ovaj tjedan ali jaa…hehe…ali ipak…ovaj mi je tjedan bio super…ja i very smo opet pocele biti jadne (mislim nismo nikada ni prestale biti ali bile smo obadvije u bedu pa i ne bi bilo tako cesto da smo jadne; i to „jadne“ meni znaci normalne iako to nije normalno..hehe) tj. Smijemo se ko budale i salimo na neke gluposti…i to je meni jako falilo..jer stvarno samo me ona moze nasmijati do suzaaa…i da me bole trbusni…i misici lica..hehe…i tako smo mi lijepo u petak imali 6 sati..pa smo ja i very ostale u gradu i naravno da smo isle u mcdonalds..hehe..najele se svega pomalo pa i sladoleda naravno..i onda mi krenule polako na bus…i ja usput si jos pojela jedan veci kus pizzeeee…i napila se cole..i poslije ja nisam mogla disatiiii..samo sto nisam povracala…i onda lijepo ja i very dosle kod mene i plesale mi polku…hehe..ma sada na tjelesnom ucimo taj ples pa cemo kasnije valcer i sambu, rumbu i sve to…i onda mi to isprobavale pa se naravno i slikale…a slikeee..ajmeee..nikada jadnije..inace ja i very imamo u kompu jednu mapu sa nasim slikama..i da netko vidi te slike..ja mislim da nikada ne bi progovorio ni rijeci sa nama..kako se mi slikamo..hehe…hohohuhihihiiiiiiiiiii =)))))….ok…ovo je bio jadniji dio posta..a ovaj ce biti jos jadniji..hehe..ma ne…zapravo htijela bih reci nesto pametno..hehe..ali posto ja nisam pametna malo toga pametnoga mi je u glavi trenutno..hehe…ma ne…htijela sam zapravo reci da bi se moglo reci da mi je sve napokon krenulo..one „prijateljice“ koje ja znam spomenut…ma vise me jednostavno nije briga za njih..iako me jedna od njih ponovno razocarala...jednostavno nisam mislila da je sposobna tako nesto uciniti..ma nije vazno...sada me stvarno nije brigaaa..skuzila sam neke stvari,i to vazne stvari i sada mi je sve puno lakse..…ali..kada se sjetim sta je sve bilo među nama….joj….ali nije bitno….sto sam zapravo htjela reci??!! A da….hehe….znate..kako vecinom ljudi kada im se nesto ruzno desi..npr. povrijedi ih prijatelj…zele zaboraviti tu osobu i mozda ju u nekim trenucima i mrze, zele sve zaboraviti..ali zapravo stalno razmisljaju o tome..e tako je bilo i meni…samo ne kuzim zasto je to tako..kada nas netko povrijedi trebalo bi biti najlakse zaboraviti sve to i nastaviti dalje..sta ce ti takva osoba kao prijatelj ako te povrijedila…zapravo je to i najteze u cjeloj prici…treba se pravilno postaviti prema toj osobi i puno razmisliti i kada shvatis te neke stvari, kada ti se posloze sve kockice…sve je kasnije punoo lakse…ali treba doci do svega toga…i zato…u mom slucaju pokazalo se da je tocno..da…vrijeme lijeci sve….zapravo mi to nikada necemo zaboraviti pogotovo ako su te rane toliko duboke..ali ipak kada prolazi vrijeme…ti razmisljas…i dođes do izlaza onda one stvari koje su te nekada dirale, ako si siguran u svoju odluku, vise te ne mogu dirati….tesko je to…i treba to sve proci da bi razumio…ali kada prođes nesto takvo…shvatis da zapravo u ovom zivotu nema toga sto ti ne mozes…sve je moguce i sve se moze kada se hoce..ali ako vjerujemo…i ako postujemo i pridrzavamo se odluka koje donesemo….ako ste u takvoj situaciji..probajte..mislite pozitivno..morate zeljeti izaci iz svega toga..vjerujte…i uspijet cete…ali ako vam se place…placite…jednom ce i tome doci kraj………etto….ne znam da li je ovo bilo pametno ili ne..hehe…i ne znamada li ste uspijeli skuzit…jer ja sam sve nekako gledala po mojoj situaciji pa vise ni ne znam sta sam pisala…...to bi bilo to o tome a sada...je red na slikicamaaaaa....=))))
Billllllllllllllllček mali (veliki..hehe) slatkiiiiiii....
Gustiiiiiiiiiii...CUTE!
Tokio Hotel...
...etttttto...to bi bilo to za ovaj put...cujemo see...VOLIM VAS....kissssssssssssssssss...
